Nakon Europe Dinamo se vratio u stvarnost sablasno praznih tribina MAXtv 1. lige

Na početku susreta između Dinama i Slaven Belupa naš najveći stadion izgledao je sablasno prazan. Da smo se istinski malo potrudili do prvog sučevog zvižduka mogli smo nabrojati sve prisutne navijače. Ali, to je normalna stvar u ovo doba godine, većina ljudi je na godišnjem odmoru, vani vladaju nesnosne vrućine, a i bez uvrede gostima iz Koprivnice, ipak oni nisu toliko atraktivan protivnik kao nogometaši iz Gruzije.

Nisu samo tribine stadiona pretrpjele pustošenje, nešto slično dogodilo se i u novinarskoj loži. Dok su se na prošloj utakmici u borbi za mjesta koristili dijelovi tijela u maniri Aljoše Asanovića iz najboljih dana, danas smo se mirne duše mogli svi preseliti u ložu, barem bi ona izgledala relativno puna. Utakmicu su ostali pratiti samo oni najzagriženiji, oni kojima je stvarno Dinamo duboko pod kožom ili oni koji jednostavno nisu imali izbora.

Zlatko Kranjčar nastavio je s iznenađenjima u igračkom kadru u udarnoj postavi. Nakon što su protiv Dinama iz Tbilisija Marko Rog, Sigali i Petar Stojanović krenuli od prve minute danas su zauzeli svoje mjesto na klupi.

Filip Benković je očito za sebe prigrabio mjesto prvog stopera Dinama, a za drugu poziciju predstoji borba u kojoj je danas Schildenfeld dobio prednost. Je li razlog vraćanja Schife kompenzacija za klupu u prošlom susretu ili je to mjesto zaslužio predanim radom na treninzima prepuštamo na dušu Zlatka Kranjčara jer svojom izvedbom, barem u prvom dijelu nije odavao dojam da je drastično podigao razinu svoje igre.

Nakon što je Machado imao u prošlom susretu problema s tlakom njegovu poziciju korektora veznog reda uz bok Antoliću zauzeo je Jonas dok je ispred njih igrao Ćorić. Posebno zanimljiva bila je napadačka trojka Dinama, mjesto centralnog napadača pripalo je Henriquezu dok je Hodžić prekomandiran na lijevo krilo, a po desnoj strani operirao je Fernandes. Moguće je da smo ovu udarnu trojku gledali sada i nikada više.

Koliko je igra modrih bluza bila opasna najbolje govori statistički podatak da su u prvih 45 minuta uputili tek jedan udarac u okvir gola koji je Antun Marković ukrotio bez ikakvih problema. Lopta je Dinamovim igračima danas bila najljući protivnik, osnovna ideja vodilja bila je što prije riješiti je se, bez ikakve primisli o kreaciji tom prilikom, što dalje to bolje. Igrači su u svlačionicu ispraćeni zvižducima.

Osvježenja na poluvremenu bila su neminovna, ali s obzirom na igrački kadar na klupi to nije bio nimalo lagani zadatak, ali Kranjčar je ipak pronašao rješenje. Na poluvremenu je u svlačionici ostavio Henriqueza, a umjesto njega uveo je Stojanovića, bek za napadača. Druga zamjena ipak je bila malo smislenija, indisponiranog Jonasa zamijenio je Rog. Koliko su pozitivno utjecali na igru vidljivo je iz činjenice da je novi udarac u okvir odsjeo u 70. minuti, ali ne iz smisleno odigrane akcije već iz slobodnog udarca.

Mrtvilo na terenu trajalo je do sudačke nadoknade, a onda je prvo Slaven golom Aleksandra Jovičića došao na vrata raja, ali njihovo slavlje bilo je kratkog vijeka, u prvoj sljedećoj akciji Dinamo je došao do izjednačenja pogotkom Benkovića. Zasluženo?

Bez obzira što Kranjčar govori i kakve sve razloge nalazi, ova Dinamova igra nije dobra, u pet službenih utakmica Dinamo je odigrao ispod očekivanja. Bit će izrazito zanimljivo pogledati uzvratni susret u Tbilisiju kao i onaj odgođeni susret na Poljudu protiv Hajduka. S ovakvim prezentacijama nitko ne može staviti ruku u vatru i kladiti se na pozitivan rezultat s oba gostovanja.