Zinedine Zidane: Oproštaj od nogometa kakav nije zaslužio

PIŠE: Jan Šneler

Finale Svjetskog prvenstva te 2006. godine trebao je biti lijepi kraj karijere jednog velikog igrača, virtuoza, Zinedinea Zidanea, popularnog Zizoua. Zidane je i prije natjecanja najavio svoje povlačenje, svoj oproštaj s aktivnim igranjem nogometa - sporta kojemu je puno dao i koji je njemu dao mnogo. Igrajući za Juventus i Real Madrid, Zidane je osvojio Ligu prvaka, nekoliko domaćih naslova i kup natjecanja, a s Bordeauxom i Juventusom bio je i pobjednik Intertoto kupa. Također, ništa manje važno, Zidane je s Francuskom osvojio Europsko i Svjetsko prvenstvo.

Fantastična karijera jednog borca, pravednog igrača, nikada prepotentnog i incidentnog, svojevrsnog sinonima one "multikulturalne" francuske nogometne vrste na koju nisu baš svi blagonaklono gledali u Francuskoj. Postoje i priče kako njegov otac, rođeni Alžirac, nije mogao dobiti francusko državljanstvo, iako je njegov sin vodeći francusku nogometnu vrstu, postizao izvanserijske rezultate.

Francuska na tom Svjetskom prvenstvu nije briljirala. Kroz cijelo natjecanje, Les Bleus su kašljucali, gotovo se provlačeći kroz faze natjecanja. S druge strane, niti Italija s kojom su se susreli u finalu nije prikazivala igre koje bi sugerirale kako su najveći favoriti za osvajanje titule. Ovo nije subjektivna ocjena, već neki opće prihvaćeni dojam. To prvenstvo bilo je predodređeno za Njemačku, momčad koja je doista igrala najljepši i najbolji nogomet. No, tu istu Njemačku, Italija je porazila u polufinalu i došla na megdan Francuskoj. Prilika za vraćanje duga za nevjerojatno finale Eura 2000. je došla.

Neizvjesno finale

Finalni susret nije obilovao prilikama i zasigurno neće ostati upamćen kao jednog od ljepših finala Svjetskih prvenstava. Italija je tijekom cijelog susreta, a igralo se 120 minuta, uputila svega pet udaraca prema golu Francuske. Ipak, to finale ostat će upamćeno po iznimno uzbudljivim jedanaestercima i jednoj sceni, sceni koja će mnogim navijačima ostati urezana u pamćenje.

Francuska je povela već u sedmoj minuti utakmice. Strijelac, tko drugi nego Zidane. Iz jedanaesterca je Zidane pogodio, iako lopta nije dirala mrežu već se od prečke odbila u gol i izašla van. Inače, važno je naglasiti kako je jedanaesterac skrivio Marco Materazzi, drugi igrač koji će obilježiti ovo finale. Slavlje Francuza nije trajalo dugo. U 19. minuti Andrea Pirlo je ubacio iz kornera, a najviši u skoku bio je Materazzi koji je zakucao loptu u mrežu. Ponovno Materazzi. Ako i ne vjerujete u neke više sile i predodređenosti, morate priznati da je nevjerojatno kako su u gotovo svim važnim situacijama sudjelovala ova dva igrača.

Regularan dio dvoboja nije dao pobjednika te se otišlo u produžetke. U produžecima također nitko nije stekao prednost te je lutrija jedanaesteraca odlučivala o pobjedniku svjetske smotre te 2006. godine. Ipak, jedan trenutak, jedan duel obilježio je povijest nogometa, a neki će reći i presudio pobjednika tog finala.

Udarac glavom koji je ušao u povijest

Igrala se 110. minuta. Ništa spektakularno nije bilo i činilo se kao da svi čekaju jedanaesterce. Inače, u utakmicama su produžeci često najdosadniji dio susreta jer obje ekipe ne vole pretjerano riskirati. Kada se radi o finalu Svjetskog prvenstva i kada je preostalo manje od 10 minuta, jasno je kako se taj rizik svodi na najmanju moguću razinu.

U toj, mitskoj 110. minuti, došlo je do kontakta Zidanea i Materazzija, uslijedio je kraći razgovor i epilog je bio udarac glavom Zizoua u predio prsa talijanskog braniča. Svi koji su gledali dvoboj ostali su u šoku. Igrač koji je rijetko bio konfliktan, koji gotovo nikada nije narušio pravila fair-playa, sada je u finalnom susretu gotovo nokautirao suparnika. Dugo se nagađalo što je to točno Materazzi rekao Zidaneu. Spominjali su se razni članovi obitelji francuskog igrača, ponajviše majka i sestra, a Materazzi je godinu kasnije u razgovoru za TV Sorrisi e Canzoni otkrio što je točno rekao.

Embed from Getty Images

Na upit Zidanea da li želi njegov dres kada ga cijelo vrijeme povlači za majicu, Materazzi je odgovorio: "Draža mi je tvoja sestra k***a". To je bilo previše za vatrenog, emotivnog Zidanea koji je istog trena reagirao instinktivno te udario Materazzija. Zidane je kasnije u razgovoru za El Pais rekao kako se nikada ne bi ispričao Talijanu jer ono što mu je rekao nije normalno i takvom igraču, prljavom kao što je Materazzi, nikada ne želi pružiti ruku pomirenja.

Sve drugo postalo je nevažno. Danima, tjednima pričalo se samo o tom incidentu. Je li Zidane postupio ispravno, hoće li ga Fifa kazniti doživotnim izbacivanjem iz nogometa, neki su išli toliko daleko pa rekli da je ovo bio pokušaj ubojstva. Ipak, neka zajednička slika javnosti, išla je u korist Zidanea. Velika većina ljudi, gledatelja, navijača, smatralo je kako je Zidaneov potez ispravan, ljudski. S druge strane, Materazzi, jedan od najprljavijih i najgrubljih igrača, postao je persona non grata.

Embed from Getty Images

Epilog

Italija je slavila u izvođenju kaznenih udaraca. Opet, nevjerojatno, isti onaj čovjek koji je srušio Italiju 2000. godine, David Trezeguet, promašio je jedanaesterac i omogućio Italiji da dođe do naslova svjetskih prvaka. Zidane nažalost nije mogao pomoći svojim sunarodnjacima.

Tako je završila jedna velika karijera. Završetak koji nitko nije htio, koji nitko nije želio, završetak koji Zidane nije zaslužio. Scena kako nakon crvenog kartona, Zidane pognute glave prolazi pored trofeja Svjetskog prvaka i odlazi u svlačionicu, tužna je. To je vjerojatno jedna od najtužnijih slika s finala Svjetskog prvenstva. Slika čovjeka koji nije izdržao, čovjeka koji je želio sa svojom Francuskom doći do novog naslova svjetskog prvaka i kao pravi, istinski šampion otići u zasluženu mirovinu.

O kakvom se igraču, o kakvom se čovjeku radi, dovoljno govori izjava tadašnjeg francuskog predsjednika Jacquesa Chiraca, na ručku priređenom u čast doprvacima svijeta u Elizejskoj palači.

"Dragi Zidane, želim ti istaknuti, u ovim najtežim i najintenzivnijim trenucima tvoje karijere, divljenje, poštovanje i suosjećanje cijele nacije. Ti si virtuoz, genije svjetskog nogometa. Također, čovjek si od krvi i mesa, srčan, predan i to su vrijednosti zbog kojih ti se cijela Francuska divi i obožava".