Engleska - vječni gubitnici koji se spremaju za 2022.

PIŠE: Jan Šneler

Iako su još uvijek svjesni poraza od Islanda na Europskom prvenstvu 2016. godine, Englezi vrlo optimistično gledaju na predstojeće Svjetsko prvenstvo u Rusiji. Kako i ne bi, skupina je jedna od najslabijih na natjecanju i Engleska ima dobru priliku napraviti dobar rezultat. Često bahati, izrazito ponosni i vrlo kritični, Englezi odlaze u Rusiju s jednim ciljem - četvrtfinalom. To bi bio veliki uspjeh, znak kako strategija i plan izbornika i Saveza idu u dobrom smjeru.

Engleska na dosadašnjim prvenstvima

Engleska reprezentacija ima bogato iskustvo nastupa na Svjetskim prvenstvima. Kao što i priliči zemlji - "kolijevci nogometa", Engleska ima i jednu titulu pobjednika. Te davne 1966. godine Englezi su slavili na svom terenu i prvi puta, i za sada jedini, osvojili naslov prvaka svijeta.

S obzirom na to kako Englezi nikada nisu osvojili Europsko prvenstvo, jasno je koliko je ova titula upečatljiva u memoriji navijača. Od tog trenutka pa nadalje, Englezi više manje pate nakon svjetskih smotri. U narednom periodu većinom su ispadali u četvrtfinalu, uvijek ostavši korak do posljednjih četiri i borbe za medalju. Ipak, imali su priliku 1990. godine, mnogi se i dalje s tugom prisjećaju tog prvenstva u Italiji.

Bila je to dobra generacija vođena nemirnim Paulom Gascoigneom. U napadu je bio danas iznimno popularni televizijski komentator Gary Lineker i Engleska je doista imala momčad za naslov. Sve je išlo po planu, Engleska je došla do polufinala gdje ju je čekala uvijek "rivalska" Njemačka. Utakmica je završila izvođenjem jedanaesterac u kojima je Elf bio spretniji i prošao do finala u kojem je svladao Argentinu. S druge strane, demoralizirana Engleska je izgubila utakmicu za treće mjesto od Italije i snovi su bili srušeni.

Iako su dočekivani s ponosom i ohrabrenjem, mnogim engleskim reprezentativcima i dalje ostaje gorak okus jer su tada bili najbliže osvajanju titule prvaka svijeta. Nakon toga, Engleska se vratila sivilu. Ponovno je doseg bio četvrtfinale, a na posljednjem prvenstvu u Brazilu, Gordi Albion nije uspio proći niti grupnu fazu.

Put do Rusije

Nakon što je Engleska, potpuno neočekivano, ispala od Islanda na Europskom prvenstvu 2016. godine, klupu je preuzeo Sam Allardyce. On se, zbog skandala s korupcijom, morao vrlo brzo povući i izbornički posao pripao je Garethu Southgateu, dotadašnjem izborniku U-21 vrste. Iako Engleska gotovo uvijek kvalifikacije prolazi neokrznuta, jasan je bio cilj izbornika. Što lakše proći skupinu, ohrabriti igrače i uvjeriti navijače kako Engleska može u Rusiji polučiti dobar rezultat.

Skupina je bila idealna. Slovačka, Škotska, Slovenija, Litva i Malta. Praktički idealna skupina u kojoj bi se vrlo lako momčad poput Engleske mogla "prošetati" i prije samog kraja osigurati nastup. Iako većih problema nije bilo, povremene "dječje bolesti" su se jasno pokazale. Na gostovanju kod Škotske, u šestom kolu, Engleska je pogotkom Harryja Kanea u 93. minuti uspjela doći do izjednačenja (2:2). U osmom kolu, na mitskom Wembleyu, Slovačka je vodila gotovo cijelo prvo poluvrijeme i tek u drugom je Engleska uspjela doći do slavlja.

Ipak, unatoč tim povremenim padovima koncentracije, Engleska je odlično odradila kvalifikacije. U deset susreta primila je svega tri pogotka, osvojila 26 od mogućih 30 bodova i za čak osam bodova ostavila drugoplasiranu Slovačku. S jedne strane, sve drugo bilo bi veliko iznenađenje i skupina je bila baš po mjeri Engleske. Najbolji strijelac, često važnih pogodaka, bio je Kane, koji je kvalifikacije završio s pet pogodaka. Interesantno po dva pogotka postigli su Adam Lallana i Daniel Sturridge koji neće igrati u Rusiji.

Plusevi

Iako su često prepotentni i nerijetko puni "zvijezda" koje to često nisu, Engleska ima veliki kapital u individualnoj kvaliteti. Na dobrom dijelu pozicija Englezi su pokriveni doista odličnim igračima. To prije svega možemo reći za obranu koja je sastavljena od braniča koji igraju važne uloge u svojim klubovima.

U veznoj liniji, najvažniji faktor je Dele Alli, jedan od najboljih kreatora današnjice. Polivalentan igrač, izrazitog tehničkog znanja i izvanserijske kreacije, preuzet će teret organiziranja igre Gordog Albiona. Leđa će mu pokrivati radni igrači, fizički jaki i izrazito disciplinirani Eric Dier i Jordan Henderson.

Na krilima je Engleska iznimno jaka. Osim Raheema Sterlinga koji igra sezonu života, tu je i nevjerojatan mladi Jesse Lingard i to bi trebala biti velika snaga Engleske. Dvojica brzih igrača, tehnički potkovanih s mogućnošću realizacije. U samoj špici napada ponovno Southgate može računati na lepezu opcija. Jasno je, prva violina napada je Kane, ali nemojte zaboraviti na Jamieja Vardyja ili Marcusa Rashforda. Konačno, tu je i Danny Welbeck, često podcjenjivan, međutim radi se ipak o igraču koji je ipak bio strijelac 15 puta u 37 nastupa za Englesku.

Embed from Getty Images

Minusi

Kada pogledate svu tu širinu koju Southgate ima na raspolaganju, doista je teško pronaći manu engleskoj reprezentaciji. Treba biti iskren i reći kako je Engleska i u prošlosti imala jednako dobru momčad, no uvijek je izostao konačni rezultat. Koji je razlog tome?

Vrlo često, Englezi bahato nastupaju, gotovo podcjenjivački i nevjerojatno, niti Svjetsko prvenstvo u Rusiji nije izuzetak. Iako izbornik nastoji smiriti javnost i umanjiti velika očekivanja, skupina u kojoj će se Engleska nalaziti nije jaka i engleski mediji već rade računice i vide svoju momčad u četvrtfinalu. To je veliko opterećenje za reprezentaciju. Unatoč činjenici kako se radi o vrhunskim igračima, internacionalcima i iskusnim nogometašima, pritisak javnosti često je neizdrživ.

Svu tu individualnu kvalitetu koju ima na raspolaganju, Southgate mora složiti u dobro nauljeni stroj, sposoban za kolektivno rješavanje utakmica. Često se događalo da Engleska postaje potpuno bezopasna kada se najbolji pojedinci ne iskažu ili budu u potpunosti pokriveni. Southgate mora imati u rukavu barem dva-tri plana, kada onaj prvotni zakaže. Prije je Engleska automatski računala na prolaz, kao po inerciji, što je i dovelo do katastrofalnog izdanja protiv Islanda. Na greškama se uči, međutim ako Southgate i igrači misle da će samim pojavljivanjem doći do tri boda, očekuje ih ponovno bolno otrežnjenje i vjerojatni rezultatski podbačaj.

Prva zvijezda - Harry Kane

Iako Engleska ne oskudijeva dobrim igračima, svakako prva zvijezda ove momčadi je Harry Kane. Kane je definitivno u naponu snage i odradio je najbolju sezonu u svojoj karijeri. Eventualni peh je imao jer je ove sezone u Premierligi zablistao Mohamed Salah koji mu je preoteo titulu najboljeg strijelca i najboljeg igrača lige.

U Premierligi, Kane je postigao 30 pogodaka u 37 nastupa i bio, uz Allija, najvažniji faktor Tottenhama. Kanea će Spursi vrlo teško zadržati i naredne sezone jer se ponude velikih europskih klubova već odavno spremaju. U medijima su bile prisutne i cifre od 200 milijuna eura čime bi Kane postao najskuplji nogometaš u povijesti. Sve to govori o kvaliteti ovog napadača.

Engleska ima sreću da u samom vrhu napada ima igrača koji visinom i korpulentnošću ima kvalitete Andyja Carrolla a tehnikom i odličnim udarcem može se mjeriti najboljim napadačima Svijeta. Jasno, nije nam namjera dovoditi u isti kontekst Carrolla i Kanea, cilj je bio istaknuti kako Kane može jednako dobro igrati glavom i nogom, kako ima visinu koja je iznimno važna u borbi s jakim stoperima, ali isto tako i veliku kvalitetu igranja po podu, tehničku potkovanost kojom može potpuno izbaciti svakog čuvara.

Ono što je sretna okolnost za Englesku jest i činjenica kako se Kane promovirao u njihovo prvo rješenje u napadu. Za vrijeme Europskog prvenstva 2016. godine, Kane je bio prilično neuvjerljiv i pružio je slabo izdanje. Mnogi su mu to zamjerali, isticali kako je neopravdano ispred Vardyja, međutim u proteklim kvalifikacijama bilo je vidljivo kako je Kane izrastao u pravog golgetera. Postigao je nekoliko važnih, presudnih pogodaka i to je činjenica koja ohrabruje.

Uz sve to, treba reći kako će Kane tek u srpnju napuniti 25 godina. To je izuzetan kapital za Englesku. Napadač na kojeg mogu računati narednih 10 godina. S obzirom na to kako Engleska ima odlična rješenja u napadu, poglavito jaka krila, Kane bi mogao imati puno prilika za postizanje pogodaka i neki čak, s obzirom na prilično dobru skupinu, ističu engleskog napadača kao favorita za najboljeg strijelca.

Izbornik

Gareth Southgate nije nepoznato ime u engleskom nogometu. Nakon prilično duge, 18-godišnje karijere u Engleskoj, Southgate je preuzeo klupu kluba u kojem je netom završio karijeru. Trenerski debi na klupi Middlesbrougha nije završio sjajno. Iako je prvu sezonu odradio prilično dobro, u drugoj je s klubom ispao u Championship. Premda nije uspio održati Middlesbrough u Premierligi, ostao je na klupi kluba još neko vrijeme. U trenutku kada je klub bio visoko plasiran, ipak je dobio otkaz i tako napustio Middlesbrough nakon tri godine treniranja.

Može se reći kako je izborničku poziciju Southgate dobio sasvim slučajno. Realnost je takva da bi vjerojatno Allardyce bio sada izbornik Engleske da nije isplivao veliki skandal oko korupcije i prodaje igrača. U tim trenucima, Engleski nogometni savez nije imao drugih rješenja nego uzeti dotadašnjeg izbornika mlade vrste. Iako se nije u potpunosti dokazao, moglo bi se ispostaviti kako dugo Engleska nije imala boljeg izbornika.

Zašto bi Southgate mogao biti presudan za Englesku u narednim godinama? Prvenstveno, on je, barem sudeći prema izjavama, trener kojeg interesiraju dugoročni planovi. Već je istaknuo kako mu cilj nije pozivanje starijih igrača i pokušaj nekog rezultata u Rusiji, već izgradnja momčadi za Svjetsko prvenstvo u Kataru 2022. To je vrlo riskantan potez, pogotovo poznavajući engleski mentalitet i tabloidne napada koji često slijede nakon neuspjeha.

Southgate ima priliku napraviti od Engleske reprezentaciju pobjednika, a ne vječnih gubitnika. Momčad koju je složio puna je mladih, potentnih i kvalitetnih igrača. Kada bi ostvario solidan rezultat u Rusiji, dobio bi adekvatnu podršku javnosti i priliku da za četiri godine Engleska bude jedan od kandidata za samu završnicu. To je nešto na čemu Southgate gradi svoj plan, na što računa i za što možemo reći da je vrlo pametno i realno. Pitanje je samo, koliko će mu izvannogometne okolnosti dopustiti slobodu u radu te kako će mu igrači odgovoriti na njegove zahtjeve.

Prognoza

Engleska ima odličnu skupinu. Ako izuzmemo bahatost i prepotentnost, Englezi su nemjerljivo jači od Paname i Tunisa. Ždrijeb je kao stvoren za njih. Prvi susret protiv Tunisa, potom slijedi Panama i za kraj Belgija, objektivno dvoboj za prvo mjesto skupine. Očekivati bilo što drugo osim borbe s Belgijom u trećem kolu za prvo mjesto bilo bi iluzorno.

Što se tiče osmine finala, skupina G križa se sa skupinom H u kojoj su Poljska, Senegal, Kolumbija i Japan. Ta skupina je vrlo neizvjesna i teško je reći tko bi mogao proći dalje. Kolumbija se ističe kao favorit, međutim od preostale tri momčadi, možda bi Senegal mogla biti ta druga momčad. Ako bi u osmini finala išli na Kolumbiju, Englezi bi naletjeli na teškog suparnika. U slučaju Senegala ili Poljske, Engleska bi bila favorit, međutim niti tu ne treba podcjenjivati Poljsku predvođenu Robertom Lewandowskim ili Senegal sa Sadiom Maneom.

Teško je predvidjeti što će se događati u nokaut fazi, no nekakva realnost bi bilo četvrtfinale. To je nešto što Engleska može ostvariti. Sve više bit će jako teško. Osmina finala je minimum, ispadanje u skupini bio bi potpuni debakl. S prolazom u četvrtfinale, vjerujemo kako bi svi bili zadovoljni.