Nogomet

Zaslužio je više poštovanja

Dario Dodić • srijeda, 20.06.2018.
Zaslužio je više poštovanja
Foto: FaH

Pišem ovaj tekst već godinu dana. Već godinu dana razmišljam o tomu, prikupljam informacije, pišem i brišem rečenice. Na kraju sam odustao, pobrisao materijale i rekao - neću. Zaslužio je on boljeg tekstopisca od mene, no Svjetsko prvenstvo i sve oko hrvatske nogometne reprezentacije nagnali su me da ipak posvetim par rečenica ovom igraču...

On je drugi najbolji strijelac u povijesti Hrvatske. A nije neki golgeter. Nije top klasa, a ima Ligu prvaka. U finalu koje je zabio gol. Nije top klasa, a igrao je u top klubovima. I bio najbolji strijelac u istima. Otpisivali su ga i osuđivali na propast gdje god je igrao, slali u Turske i Kine, a na kraju se izborio za svoje mjesto u svakom od tih top klubova.

I stvarno nije najveći golgeter, ali zabijao je važne i lijepe golove. Jedan od dvojice Hrvata s golom u finalu Lige prvaka. Da ne pričamo o golovima u finalu Lige prvaka za dva različita kluba. U tu rečenicu s njim idu samo dvojica u povijesti. Cristiano Ronaldo i Velibor Vasović.

A nije neki golgeter.

Najbrži gol koji je Real Madrid primio na Santiago Bernabeuu u Ligi prvaka - on. Jedini igrač koji je u prvom poluvremenu utakmice Lige prvaka na Santiago Bernabeuu dvaput zabio - on.

A stvarno nije neki golgeter.

Možda je problem u meni, možda ja ne vidim nešto što vide drugi. Nije li to poanta kolumne, iznijeti svoje mišljenje? Je.eš kolumnu s kojom se svi slažu, zar ne?

Možda je problem u meni jer i kad sam igrao (doduše na zanemarivoj razini) cijenio sam takve igrače i htio ih u svojoj momčadi. Igrače koji nisu papci, koji ne gledaju prvo sebe, koji žele pobjedu iznad svega, koji će dati sve za pobjedu, koji će se iskreno veseliti i kad nisu junaci svoje momčadi. Igrače koji imaju "dosadne" profile na društvenim mrežama, o kojima se ne piše u tabloidima, prave sportaše.

Uz sve to, ovaj je napadač ujedno i najbolji defenzivac među ofenzivcima, toliko da mu je Allegri u Juventusu kreirao posebnu poziciju, poziciju koja bi olakšala posao svakom lijevom beku na ovom svijetu. Pa onda još stigne i zabiti najljepši gol sezone u finalu Lige prvaka.

Zar to ne zaslužuje poštovanje? Zar ne zaslužuje poštovanje činjenica kako se uvijek i kod svakoga izborio za mjesto u momčadi? Da je jedan Gonzalo Higuain, nemjerljivo bolji golgeter, prvi izbor za klupu ako se mora birati između njih dvojice? Nije li njegov životopis dovoljan da više ne dovodimo u pitanje njegove kvalitete?

Biste li svom djetetu poželjeli da izraste u takvog nogometaša ili imate bolji primjer u hrvatskoj reprezentaciji? Biste li ga poželjeli za sportskog uzora djeci?

Ovo nije tekst protiv Andreja Kramarića ili Nikole Kalinića. Ovo je tekst za Marija Mandžukića. S razlogom Mandžo ima veću karijeru. S razlogom su ga veći treneri i veći klubovi birali prvog. Čak i kod tog Guardiole, koji ga nije šmekao, bio je najbolji klupski strijelac.

Doveo je Allegri Higuaina, Bernardeschija, Douglasa Costu. Ima i Dybalu i Cuadrada, ali zna se tko uvijek mora igrati. Zna se tko je zbog svog pristupa, truda i činjenice da nikad na travnjaku nije papak već ratnik osvojio srca navijača, navijača koji prepoznaju iskrenost, trud, zalaganje, mentalitet. I djece koja traže prvo njegov potpis. A klince ne možeš prevariti.

Kad su Gigija Buffona pitali što Juve treba napraviti kako bi osvojio Ligu prvaka, legendarni talijanski vratar je odgovorio kako svi trebaju za primjer uzeti Marija. Jer je on kao ogromna agresivna gorila koja nikad ne pada i nikad ne staje s trkom.

Zbog svog je pristupa i zbog toga što donosi svakoj momčadi zaslužio i da se u Hrvatskoj malo više razmišlja o tomu da se igra prilagodi njemu. Jer nije zaslužio rečenicu kako je istina da je sudjelovao kod oba gola Hrvatske protiv Nigerije, ali da se ne uklapa u igru reprezentacije. A koja je poanta igre ako nisu golovi?

Otpišete li ga još jednom on će se ponovno vratiti. I tako sve dok sam ne odluči da je dosta. Ne morate ga voljeti, stvarno nije vrhunski golgeter, rijetko ćete umirati u ljepoti njegove igre, ali Mario Mandžukić zaslužio je više poštovanja.

Iskažite ga.

EP 2024., skupina D

1Turska 814:7+717
2Hrvatska 813:4+916
3Wales 810:10012
4Armenija 89:11-28
5Latvija 85:19-143

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!
  • Marsonia22.06.2018. u 15:58
    Mandžo kao ponos grada Broda! Od Marse do zvijezda :)
    Marsonia
  • Obrisan korisnik21.06.2018. u 00:49
    Najbolji članak koji sam pročitao u zadnje vrijeme.
    Obrisan korisnik
  • minja_subota21.06.2018. u 00:42
    Leteća tvrđava :) Iz kornera ga se boje kao Todorić Sberbanke. Bio neki dan u Sl.Brodu na Želji. Zidovi puni njegovih slika, cijene ga, vole ga gdje god je bio.
    minja_subota
  • Obrisan korisnik20.06.2018. u 23:28
    Mandžo je top klasa, jer da nije, ne bi igrao u svim tim klubovima.Nije umjetnik, ali ne zato jer ne zna, nego zato jer je tako izabrao...
    Obrisan korisnik
  • Weasley20.06.2018. u 17:26
    odličan tekst, svaka čast! ali takav smo narod, ne znamo cijeniti ono što imamo
    Weasley