Presjek grupne faze: Tko je podbacio, a tko razočarao? Što može Hrvatska?

Sve je više navijača, ljubitelja nogometa i povremenih gledatelja koji su pomalo razočarani dosadašnjim tijekom Svjetskog prvenstva. Od 48 utakmica koje su odigrane u sklopu grupne faze, nije jednostavno nabrojati susrete koji su donijeli kvalitetnu igru. Razlozi "slabijih" predstava su različiti. Igrači su umorni nakon duge sezone, najbolje momčadi još nisu ušle u pravi ritam, uvjetno rečeno manje momčadi pokazuju sve bolje igre i konačno, oni najbolji, najistaknutiji igrači došli su na natjecanje s lakšim povredama ili djelomično van forme.

Istina je negdje između. Svi ti razlozi kombinirano daju sliku natjecanja koje zasad nije oduševilo. Iako ne možemo reći da gledamo dosadno prvenstvo jer brojna iznenađenja pobijaju takvu tezu, još uvijek čekamo natjecanje više kvalitete, pravu sliku nekih momčadi i osjećaj da gledamo najbolje što svijet može ponuditi.

Tko je iznenadio?

U ovu kategoriju bismo stavili četiri momčadi koje su iznenadile mnoge. To su Rusija, Iran, Švedska i Japan. Ruse su mnogi smatrali autsajderima, neki su rekli da se nikada ne bi niti plasirali na Svjetsko prvenstvo da nisu domaćini i pravo je iznenađenje njihova solidna igra. Rusija je odradila svoj dio posla. Saudijsku Arabiju i Egipat, dvije prilično čvrsto posložene momčadi, Rusija je potopila. Protiv Urugvaja su imali problema, došao je i taj poraz, no treba reći kako to i nije loša stvar za njih, da ih malo vrati u realnost.

Domaćini, još uvijek upitnog kontinuiteta, vrlo lako bi se umislili da su grupnu fazu završili s tri pobjede. Ovako, slijedi susret protiv Španjolske u kojem su Rusi potpuni autsajderi i još jedna prilika da iz prikrajka iznenade favorite.

Druga momčad koja nas je oduševila nastupom je Iran. Nije to bila igra posebne ljepote, no Iran je vođen Carlosom Quierozom ostvario prilično dojmljiv uspjeh. Primiti samo dva gola od Španjolske i Portugala, držati obje ekipe dobar dio utakmice u obruču, doći u priliku da u samoj završnici izbacite aktualne prvake Europe. To je dokaz da Iran kao momčad nikako nije za podcijeniti. Grčevito su se branili protiv Španjolske, primili prilično nesretni pogodak u 54. minuti i onda pokazati fantastičnu tranziciju u napadačku momčad, momčad kontrole igre i umalo su došli do željenog pogotka.

Da je Iran imao kvalitetniju završnicu, gotovo je sigurno da bi ih gledali u osmini finala. Možete li zamisliti da vam je netko prije prvenstva rekao da će Iran imati četiri boda, biti na korak do prolaza dalje i primiti samo dva gola od favorita Španjolske i Portugala? Gotovo je sigurno odgovor ne i upravo zato, Iran je pokazao jako dobro lice u Rusiji.

Švedska, momčad s tisuću lica. Od defenzivne varijante i bunkera protiv Nizozemske u kvalifikacijama kakvog se ne bi posramili niti najzagriženiji ljubitelji takvog nogometa do fenomenalne predstave protiv Meksika u Rusiji. Iako mnogima nije simpatičan, izbornik Švedske napravio je sjajan posao. Janne Andersson posložio je odličnu momčad, vrlo čvrstu, discipliniranu i unatoč brojnim komentarima kako je trebao zvati Zlatana Ibrahimovića, odlučio se za momčad bez njega. Rezultat je sjajan. Osmina finala protiv Švicarske, susret u kojem Švedska ima veliku šansu da dođe do najboljih osam. Iskreno, nismo to očekivali.

Konačno, Japan. Ostali su bez trenera na prilično iznenađujući način, došli na turnir s prilično slabim rezultatima u prijateljskim susretima (u 2018. pobjeda, remi i tri poraza) i iznenadili. Oduševljava način igre izbornika Akire Nishina. Japan ne igra defenzivno, oni se ne povlače golmanu u krilo i onda iz protunapada traže priliku (osim pragmatičnog nastupa u zadnjem kolu). Japan igra napadački nogomet. Racionalan, oprezan, ali izrazito ofenzivan. Rezultat je vidljiv. Iako smo ih u uvodnim izlaganjima gledali kao momčad koja neće proći grupnu fazu, Japan je po svemu u potpunosti zaslužio prolaz dalje.

Tko je podbacio?

Popis onih koji su podbacili nije malen. Iako postoje razlike među njima, jer su neke prošle grupnu fazu, velik je broj momčadi, naročito "velikih" koje nisu prikazale nikakvu posebnu igru. U ovom djelu izdvojit ćemo Njemačku, Poljsku, Argentinu, Španjolsku i Francusku.

Prije svega, Njemačka. Njemački mediji vrište od naslovnica uplakanih njemačkih igrača, priče o debaklu, sramoti, tuzi, jadu, smjeni generacija i sličnome. Istina, ispadanje aktualnog svjetskog prvaka nije novost, ali ovakav način iznimno je težak. U sva tri susreta Njemačka je imala veći broj udaraca (čak 22 po utakmici) i veći posjed (67% po utakmici), no uspjela je postići svega dva pogotka, od čega onaj jedan u smiraju susreta iz slobodnog udarca.

Tu leži osnovni problem Njemačke. Jalova kontrola, beskonačno dugi napadi i katastrofalna završnica. Apsolutno nikakva pomoć napadača, potpuno bezopasni Thomas Muller, Mesut Özil, Tino Werner i Julian Draxler. Loše taktičko postavljanje protiv Meksika gdje su stoperi ostali sami na vjetrometini prepušteni sreći i manjku kvalitete kod Meksika. Da su Meksikanci bili koncentriraniji, susret je mogao završiti s nekoliko pogodaka u mreži Manuela Neuera. Njemačka je podbacila, iako nije igrala kukavički i defenzivno. Podbacila je jer je olako shvatila natjecanje, misleći kako će na mišiće proći grupnu fazu. Velika odgovornost leži i na izborniku Joachimu Löwu koji će morati objasniti niz čudnih odluka, loših priprema utakmica i pozivanje pojedinih igrača.

Poljska - priča za sebe. O Poljskoj se može mirne duše jedan poduži tekst napisati. Obratite pažnju na sljedeće brojke. U kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Rusiji, Poljska se nalazila u skupini s Danskom, Crnom Gorom, Rumunjskom, Armenijom i Kazahstanom. Ostvarili su osam pobjeda uz gol razliku 28:14. Robert Lewandowski postigao je 16 pogodaka čime je bio najbolji strijelac europskih kvalifikacija. U kvalifikacijama za Europsko prvenstvo 2016. godine, Poljska se nalazi u skupini s Njemačkom, Irskom, Škotskom, Gruzijom i Gibraltarom. Malo slabiji rezultat, šest pobjeda uz gol razliku 33:10. Ponovno Lewandowski najbolji strijelac kvalifikacija, ovaj puta s 13 golova.

Poljska redovito igra fantastično kvalifikacije i onda na velikim natjecanjima često ne pokaže apsolutni ništa. Iako je igrala loše, na Euru 2016. je uspjela doći do četvrtfinala, dok je u Rusiji zapela već u skupini. Lewandowski je praktički bio nevidljiv, bez pogodaka, bez ikakvog učinka. Još jedna slaba predstava nakon dominantne predstave u kvalifikacijama. Neshvatljivo je kako je Poljska potonula kao momčad, kako je izgledala potpuno bezidejno, izgubljeno, napadački impotentno, a obrambeno propusno. Još jedan potpuni debakl na velikom natjecanju i pitanje zašto se Poljska promijeni kao momčad na svjetskim i europskim smotrama.

Prelazimo sada na trojac koji je prošao grupnu fazu, ali nas ni s jednim dijelom igre nije oduševio. Prvo, Argentina. Što se događa u njihovoj reprezentaciji vjerojatno nije jasno nikome. Klanovi, svađe, nezadovoljstva, sukobi na relaciji izbornik-igrači. Jednom riječju, kaos. Uspjeli su se nekako provući kroz grupnu fazu, no teško je očekivati da mogu daleko. Taktički postavljeni loše, izbornik nervozan i unosi dodatnu nervozu. Lionel Messi usamljen, ali s govorom tijela da niti on više ne želi nastaviti ovu muku. Jedan od najboljih mladih igrača Paulo Dybala sjedi na klupi, a jedan od najboljih napadača Europe, Mauro Icardi sjedi doma. Puno upitnika i puno, jako puno krivih odluka u momčadi koja je imala sve preduvjete za najveća ostvarenja.

Njihov put ide preko Francuske, još jedne reprezentacije koja je podbacila, igrački, ne rezultatski jer bolje od prvog mjesta u skupini nisu mogli. Još jedna momčad koja ima strašan potencijal i napadački arsenal, a provlači se iz susreta u susret. U prvom dvoboju protiv Australije, gol iz jedanaesterca i autogol, u drugom protiv Perua, još jedan sretni gol. Niti jedan pogodak Francuska nije postigla nakon neke lijepo odrađene akcije, Antoine Griezmann osim jedanaesterca nije se upisivao u strijelce. Čudna igra, slabo postavljena i na naplatu možda dolazi nesrazmjer kvalitete momčadi i kvalitete trenera, o čemu smo pisali pri predstavljanju momčadi. Francuska ne oduševljava, ali sreću imaju u tome što idu u osmini finala na Argentinu koja je još i gora.

Konačno, Španjolska koja je samo jednu utakmicu odigrala odlično, a to je susret protiv Portugala, odnosno bolje rečeno protiv Cristiana Ronalda. Španjolci se muče s igrom, nema više tog jakog veznog reda koji je motor cijele momčadi, defenzivno su slabiji nego ikad, a u napadu Diego Costa često bude usamljen. Ne izgledaju dobro, ne pokazuju znakove popravljanja, no u odnosu na druge reprezentacije, imaju jednu prednost. Španjolci često tako izgledaju i onda, poput feniksa iz pepela, iskoče i osvoje naslov. Ne kažemo da će to slučaj biti ovdje (nadamo se da neće), ali na Španjolce uvijek treba paziti. Realno, nisu pokazali nikakvu spektakularnu igru i prilično su se mučili s Marokom i Iranom.

Hrvatska - momčad koja je najviše pokazala

Nije ovo nikakav navijački ili patriotski naslov. Hrvatska je i prema brojnim komentatorima momčad koja je najviše prikazala na ovom natjecanju. Hrvatska nije imala laganu skupinu, nisu tu bile neke egzotične zemlje slabijeg kadra i s pravom možemo ustvrditi kako su Vatreni prikazali igru vrijednu divljenja.

To su uostalom prepoznali brojni svjetski mediji koji upravo Hrvatsku više ne svrstavaju u kategoriju pritajenih kandidata, već u kategoriju legitimnih kandidata za najviše postolje. Jasno, tri pobjede u skupini, sjajna igra protiv Argentine, bit će potpuno bezvrijedne ako Hrvatska ne ponovi isto protiv Danske. U to ne treba sumnjati, jer Hrvatska djeluje kao momčad koju vodi izbornik koji ne skriva nedostatke, ne daje euforične izjave, nego prilično mirne, staložene i realne prognoze za daljnji tijek natjecanja.

U svakom slučaju, hrvatski navijači mogu biti izuzetno zadovoljni prikazanom igrom Vatrenih, kao i po našem sudu, igri najboljeg igrača ovog Svjetskog prvenstva. Ako govorimo o natjecanju u skupinama, onda je Luka Modrić definitivno taj igrač. Modrić je pokazao zašto ga mnogi smatraju najboljim veznim igračem na svijetu, a uz to što je mozak svih operacija hrvatske reprezentacije, Modrić je pokazao i kako je dobar strijelac. Uz realizirani kazneni udarac, hrvatska desetka pokazala je i protiv Argentine kako u situaciji jedan na jedan, može prevariti Nicolasa Otamendija i sjajnim udarcem donijeti potrebnu mirnoću reprezentaciji.