Dajte mu novi ugovor

Niti je najbolji govornik, niti najbolji motivator. Vjerojatno nije niti najbolji taktičar. Sigurno nije najbolji taktičar. Ali nisam siguran da smo imali bolji paket od Zlatka Dalića na izborničkoj klupi i zato Hrvatski nogometni savez treba učiniti sve što je u njegovoj moći kako bi Dalić postao trajno ili barem trajnije rješenje na klupi Hrvatske.

Ovaj bi tekst bilo jako lagano ili jako teško napisati poslije utakmice s Danskom, ali baš ga zato pišem danas, jer ne bi ishod te utakmice trebao imati utjecaja na Dalićevu budućnost na klupi. Otkako je preuzeo klupu Hrvatske u teškoj situaciji, osvojio je veliku većinu hrvatskih kauč-izbornika.

I sam sam među njima. Mene je kupio kad je protiv Argentine izvukao maksimum od Ante Rebića iako tog maksimuma ne bi bilo da je "slušao" mene ili ostale mi kolege koji smo mu sugerirali da ga izvadi na poluvremenu. Imao je tu Dalić, naravno, i sreće, ali sreću treba i izazvati, zar ne?

Ćiro je bio motivator, ali njegov je plus bilo vrijeme u kojem je motivacija bila ključ svega, teško da bi danas bio od prevelike koristi. Bilić je držao srce na rukavu i imao prijateljski nastup prema igračima, što ponekad nije bilo dobro kad je igračima trebao trener i vođa.

Imam ogromno poštovanje za Niku Kovača kao trenera, ali njegov njemački sustav reda, rada i discipline nije polučio rezultat na reprezentativnoj sceni. Jer to je jedan sasvim drugačiji posao. Nije uspostavio dobar odnos s reprezentativcima, nije imao dobru atmosferu i zato nije opstao. Na klupskoj razini ta njegova "mana" je zanemariva, a sve vrline dolaze do izražaja. I zato je sad trener velikog Bayerna, gdje očekujem njegov potpuni procvat i potvrdu trenerske klase.

Dalić, a to riječi svih reprezentativaca potvrđuju, ima odličnu atmosferu u momčadi. Riješio se kukolja u liku i djelu Nikole Kalinića i još više homogenizirao momčad. Pametno i promišljeno je birao prvih 11 za svaku utakmicu i svaki put pogodio. I ono što je najbolje od svega, nitko od onih koji su završili na klupi mu to ne zamjera previše. Barem se tako čini.

Jedan od senatora reprezentacije, Vedran Ćorluka, ulazi u sudačkoj nadoknadi protiv Argentine i veseli se kao da je igrao čitavu utakmicu i zabio makar prvi gol. Drugi, Badelj, rješava Island, spreman vratiti se na klupu ako izbornik tako taktički zamisli.

Imamo izbornika koji reagira pravovremeno i sukladno situaciji na travnjaku, koji ne podliježe euforiju, koji kritički polazi prvo od sebe, koji podiže igrače i izvlači iz njih maksimum.

I uz sve to, čini se da imamo izbornika kojeg prati i sreća. Što više možemo tražiti na klupi reprezentacije?

Hrvatska ima nepresušan izvor klasnih igrača, talenata na kojima nam zavidi svijet, talenata koji igraju u velikim klubovima. Koji znaju igrati nogomet. Ne treba nam izbornik koji će ih naučiti kako igrati, treba nam izbornik koji će iz njih izvući maksimum i posložiti ih tako da sinergija učini svoje.

Što više možemo tražiti na klupi reprezentacije? Samo jednu stvar - stabilnost. Ovim igračima treba stabilnost. Lice kojem će se veseliti, lice kojem će vjerovati, lice koje će slijediti. I da se to lice ne mijenja nakon prvog kiksa. Jer lopta je i dalje okrugla, kiksevi se događaju. Moguć je i danas. Da, kiks, jer Hrvatska je favorit. Ali Danci nisu jučer počeli igrati nogomet i posve je moguće da će se oni večeras veseliti. Zato pišem tekst danas, jer sutra će na ovaj ili onaj način biti prekasno.

Dalić je zaslužio dugotrajan ugovor i HNS se mora pobrinuti da ga i dobije. I da ga potpiše. Jer, nemojmo se zavaravati, hrvatski je izbornik vruća roba na tržištu, njegovi nastupi i partije njegove momčadi nisu prošli nezamijećeno i nije nemoguće da bez dobrog izbornika ostanemo i prije nego je zagrijao izbornički stolac kako treba.

Bojim se da ćemo žaliti za Dalićem ako ga ne zadržimo. A ako ipak ode, nadam se da će otići kao izbornik s kojim je Hrvatska postigla najveći uspjeh u povijesti. Ovi momci to imaju u sebi, a čini se kako i on to ima u sebi.

Neka to još pokažu četiri puta zaredom. Sretno Hrvatska, sve ostalo već imate!