Mateo Kovačić - igrač kojeg čekamo, želimo i trebamo

Često se čuje teza kako je Mateo Kovačić prirodni nasljednik Luke Modrića, bez ikakve sumnje najvećeg nogometaša u hrvatskoj povijesti. Ta usporedba, zamisao je vrlo zanimljiva, intrigantna, ali ujedno i velik teret, ponekad čak i pretežak za igrača koji još uvijek nije u zenitu svoje karijere. Uporno se ističe Kovačićeve kvalitete, o kojima ćemo govoriti nešto kasnije, koje on mora dodatno iskoristiti kako bi došao na Modrićevu razinu.

Nešto se pritom često zaboravlja, vrlo vjerojatno nenamjerno, a to su godine. Kovačić ima tek 24 godine i za to razdoblje ostvario je uspjehe kakvima se može ponositi rijetko koji igrač svijeta. U svojoj karijeri osvojio je tri naslova Lige prvaka i bio drugi na netom održanom Svjetskom prvenstvu. Ako bismo radili usporedbu s Modrićem, valjamo prije svega pogledati gdje je on bio u Kovačićevim godinama.

Modrić je s 24 godine bio član Tottenhama, tada solidnog europskog kluba, ali ipak u ulozi u momčadi koja je daleko od one kakvu ovaj sjajni veznjak ima u Real Madridu. Nemojte nas krivo shvatiti, Modrić je i tada bio sjajan igrač, jedan od najvažnijih u momčadi Spursa, ali daleko je to bilo od sadašnjih igara koje pruža u Real Madridu i hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji. S druge strane, usporedba s Modrićem ipak nije najzahvalnija iz jednog objektivnog razloga.

Njegova karijera kao da je napisana po nekim školskim pravilima finog razvoja i pametnih transfera. Modrić je proveo pet godina u Dinamu, od čega sezonu i pol na posudbi u Zrinjskom i Interu. Bio je standardan član Dinama, kapetan, apsolutni vođa one momčadi koja je bila vrlo blizu izbacivanja Werdera u trenucima kada je taj klub bio jedan od najboljih u Bundesligi. Modrić je potom proveo četiri godine u Tottenhamu, skupljao iskustvo i vrijedno igračko znanje, da bi konačni procvat doživio u Real Madridu u kojemu je isto nakon teškog početka, trudom i radom došao do pozicije u kojoj je danas.

No, da se ovo ne pretvori u priču o Modriću, vratimo se na Kovačića. Kovačić je istovremeno proveo vrlo kratak period u Dinamu. Svega tri godine, od čega je tek jednu proveo u punom pogonu igrajući većinu utakmica. Prelaskom u Inter, napravio je veliki transfer i otišao u klub koji je imao velike ambicije, međutim Inter je tada bio u vrlo konfuznom stanju. Puno "poznatih" igrača od kojih većina više ne zarađuje kruh u najboljim ligama Europe, nekoliko iskusnijih imena i epilog u kojemu se on nije razvio na najbolji način i rezultatski nije mogao biti zadovoljan učinjenim.

Nakon nekoliko sezona dolazi 2015. godina i poziv od velikog Real Madrida. Kovačić s nepune 22 godine dobiva priliku igrati u jednom od najboljih klubova svijeta. Prilika kakvu niti jedan igrač neće i ne bi smio propustiti. Nažalost, ispostavilo se kako je to bila njegova najbolja i možda najlošija odluka. Najbolja jer je dobio priliku igrati s najvećima, najboljima na svijetu i kada bi sad završio karijeru, ne bismo mogli reći da je ona bila beznačajna. Najlošija jer nažalost Kovačić nije dobio priliku razviti se do kraja i pokazati da zavređuje nastup u najjačim utakmicama i protiv najboljih protivnika.

Upravo zato Kovačić sada želi napustiti Real, isti onaj klub u koji bi vjerojatno pješice otišao prije samo tri godine. Međutim, jednako kao što ga je tada Real htio kupiti, tako ga sada novi trener Julen Lopetegui ne želi pustiti. Španjolski trener je svjestan kako odlaskom Cristiana Ronalda, a kako stvari stoje moguće i Modrića, klub ostaje bez dvojice iznimno važnih igrača te su svi kvalitetni pojedinci potrebni. Kovačić svakako spada u jedne od tih i u klubu su apsolutno svjesni kako se igrača tih kvaliteta, koji još uvijek ima svega 24 godine ne smije olako pustiti.

Problem je u tome što Kovačić silom prilika želi otići. Interesa ne nedostaje. Poznato je kako je Pep Guardiola istaknuo želju za novim veznim igračem nakon što je propao transfer Jorginha, Milan je već duže vrijeme zainteresiran za usluge mladog Hrvata, a toj listi zainteresiranih možemo dodati i Manchester United koji je u potrazi za pojačanjima. Kovačić želi igrati, želi nastupati što više i što češće, a nitko ga ne smije kriviti što možda i ne vjeruje Realu nakon godina koje je proveo kao zamjena, često neiskorištena i kao povremeni starter.

Kada interes za nekog igrača iskazuju najveći europski klubovi, onda je prilično jasno kako se mora raditi o izvanrednim kvalitetama koje određeni nogometaš posjeduje. Kovačić je tehnički iznimno potkovan igrač, odličnog osjećaja za dodavanje i kreaciju. Također, njegovo pozicioniranje je vrlo istaknuto, iako mu se često s pravom zamjera nedostatak hrabrijih okomitih dodavanja. To je upravo njegova najveća mana koja bi se mogla riješiti prilično lako, a to je češćim igranjem i iskustvom na terenu.

Jedna od najvažnijih odlika Kovačića je i njegova mogućnost pokrivanja više pozicija u veznoj liniji. Njega možemo lako zamisliti kao isturenog veznjaka, koji će licem okrenutim prema golu moći proigravati napadače i dovoditi ih u izgledne pozicije. Ipak, nekako ga najčešće viđamo i čini nam se da je tamo najsigurniji, na poziciji centralnog veznog, poziciju koju tako dobro i kvalitetno igra upravo Modrić, njegov uzor i nogometaš čiji je nasljednik upravo Kovačić.

Kovačić je u mnogome popravio svoju defenzivnu igru, više nije riječ o igraču kojeg će protivnici u duelu moći fizički izgurati i oduzeti loptu. Defenzivnu igru je poboljšao, ofenzivno mu nedostaje više hrabrosti kod posljednjeg dodavanja da postane igrač kakvog svi priželjkuju.

O tome kakav će igrač Kovačić postati ili u kakvog će se unaprijediti ovisi o tome gdje će igrati sljedeće sezone. Pravog odgovora na to pitanje nema. Ostankom u Realu, Kovačić će ostati u klubu u kojem je upoznat sa svime, u kojem je stekao samopouzdanje i u kojem zna sustav funkcioniranja. S obzirom na to da se Real od ove sezone, barem što se tiče igračkog kadra, drastično mijenja, Kovačić bi mogao pronaći svoje mjesto u Lopateguijevoj momčadi.

S druge strane, odlazak u neki od europskih velikana, klubova koji igraju također Ligu prvaka i imaju aspiracije za najveće domete, također se ne čini kao loša opcija, pogotovo ako bi mu novi poslodavac garantirao mjesto u prvoj postavi. Kovačić je igrač besprijekornog talenta, plemeniti nogometaš kojemu nedostaje, uz ispravljanje određenih mana, isključivo igračka minutaža. Hoće li ju dobiti u Realu ili će ju morati potražiti negdje drugdje, ovisi isključivo o njemu i dogovoru kojeg će imati s nekim od klubova.

Za Hrvatsku, opcija u kojoj Kovačić ne igra jasno nije dobra. Opcija u kojoj igra u Realu ili Manchester Unitedu ili nekom trećem klubu, odlična je. Hrvatska se također nalazi pred periodom u kojem će neki igrači igrati svoje posljednje godine za reprezentaciju. Jedan od njih je i Modrić koji vrlo vjerojatno neće igrati na sljedećoj svjetskoj smotri. Ako i bude, teško je očekivati da će s 36 godina na leđima moći igrati kao na proteklom prvenstvu u Rusiji. Upravo u tim godinama koje su ispred nas, Kovačić je ime koje se spominje kao novog vođu momčadi, igrača koji će oplemenjivati igru hrvatske nogometne reprezentacije.

Na kraju, nemojmo zaboraviti. Njemu su tek 24 godine i pred njim je zasigurno još najmanje deset godina pravog, vrhunskog nogometa. Ako čak i njegov odlazak iz Reala ili ostanak uz veću minutažu, promatramo kao novi početak njegove karijere, još uvijek nije kasno. Nije kasno da nam dokaže kako je on odličan igrač koji se može pretvoriti u vrhunskog. Kovačić je igrač kojeg čekamo, želimo i najviše od svega - trebamo.