Svi su odgovorni i svi se moraju pogledati u ogledalo

Kakvi su signali dolazili s priprema i kakvi su rezultati tamo ostvarivani, malo tko je mogao očekivati ovakav debakl Hajduka. Govorilo se o dolasku novih igrača, pojačanja, no na kraju su neki napustili klub, u kratko vrijeme puno toga se izdogađalo, uglavnom u negativnom smjeru za Hajduk.

Sve je krenulo krivim smjerom famoznim proglasom Torcide u kojem se prozvalo bivšeg predsjednika Ivana Kosa za plaćanje večera sucima (što nije neuobičajeno u nogometnom svijetu), dogodio se potres koji je natjerao Kosa na odlazak, a sve to u tjednu u kojem je Hajduk čekao na Poljudu Dinamo i imao veliku priliku tada neuvjerljive Modre svladati i potpuno zakomplicirati prvenstvo.

No od tog trenutka i sukoba navijača s Kosom, stvari su krenule nizbrdo. Nakon derbija igrači su fizički napadnuti u gradu, loši rezultati su se počeli nizati, stručna politika dovela je do niza situacija koje su stavljale upitnik nad glavom, a sve je dovelo do ovog što se događa danas.

U jednom trenutku Hajduk je bio doslovno bez ijednog vratara. Trojica od prošle sezone napustili su klub i krenulo se u grozničavu potjeru za novim imenima. Naravno, ona su pronađena, ali zamjena nije bila logički pripremljena već se to odradilo kada je situacija postala alarmantna. Trojica veznjaka napustila su klub, dvojica nakon početka sezone i uoči ključnih utakmica, a da zamjene nisu dovedene. Kopić je počeo lutati, miješao igračima pozicije i sve to rezultiralo je lošim rezultatima.

Rezultati su sramotni jednako kao što je sramotno stanje travnjaka nakon Ultre i uopće igranje na takvom terenu. Poljudski travnjak izgleda kao niželigaško igralište i uistinu je na njemu jako teško igrati. Jairo i Jradi jedina su prava pojačanja u polju ovog ljeta, došli su kao vrhunski tehničari i možete zamisliti kako im je bilo krasno kada su istrčali na ovakvu livadu. U redu, to će se popraviti, ali to se moralo odmah odraditi. Postoji stadion u Dugopolju gdje je Hajduk mogao kao i dosad odigrati dvije-tri utakmice dok se ne popravi šteta nastala nakon Ultre. Ovako si je napravio medvjeđu uslugu, a svoje igrače stavio u tešku poziciju.

Sramotan je i potez Saida koji se ponašao kao ulični štemer i ne prvi put izbio u prvi plan zbog budalaština. Udaranje glavom Kahline zaslužuje kaznu od nekoliko utakmica od strane disciplinskih organa lige, ali i još drastičniju kaznu uprave Hajduka. Koliko god bio dobar i imao pozitivnih trenutaka, Said je svojim postupcima na terenu zaslužio oštar razgovor u uredima kluba.

I ovaj status quo oko neigranja kapetana Zorana Nižića spada u sferu sramotnog. Nižić ne igra, "nije spreman" i nikom ništa. Niti ga u klubu žele prodati i ispuniti mu želju pa i obećanje, što bi u konačnici bilo fer s obzirom da su daleko manje zaslužnima izlazili u susret, a opet ako ga ne želiš ptodati i tražiš da ispunjava ugovorne obaveze, postoje mehanizmi kažnjavanja. Ovakva situacija je neodrživa, Nižić ili će biti prodan ili će igrati. Trećeg nema, "nisam spreman" ne postoji ako imaš valjani ugovor.

Gorica nije izoliran slučaj i ako se nešto drastično ne promijeni, moglo bi se još "Gorica" Hajduku dogoditi. Sada putuje u Zaprešić kod Intera koji je u prošlom kolu svladao upravo ovu Goricu u gostima. Nije Inter neki bauk, ali nije niti ovaj Hajduk, a to su sve momčadi nanjušile. Nitko se više ne boji Hajduka i ne respektira ga kao nekada, svi u Hajduku vide protivnika kojeg mogu pobijediti.

Do Intera je malo vremena, na Poljudu moraju pronaći novo trenersko rješenje i prvenstveno riješiti problem u svlačionici. To je nešto što se obično gura pod tepih i ne izlazi u javnost, ali ne treba biti previše pametan da se vidi kako u svlačionici nema onog zajedništva. Možda se to najbolje vidjelo u Rijeci kada je Caktaš zabio penal u zadnjih deset minuta za 1:1 i umjesto velikog slavlja igrača, vidjeli smo - ravnodušnost.

I u tom susretu Hajduk je ostao neporažen što je dobar rezultat, ali odigrao je vrlo loše. Prema naprijed bio je apsolutno bezopasan i glavna misao bila je kako ne primiti gol. To si Hajduk ne smije dopustiti bez obzira protiv koga igrao u hrvatskom prvenstvu.

Puno toga ne štima, neke stvari su plod nesretnog spleta okolnosti, ali neke su glupe greške u koracima. Hajdukovom navijaču nije nimalo lako pogledati na ljestvicu gdje je tek osmi sa samo dva boda, a iza njega tek Rudeš i Istra, momčadi predodređene za borbu za opstanak.

Dinamo izgleda jako dobro, Rijeka je na razini na kojoj se očekuje, Lokomotiva s odličnim trenerom ima već deset bodova, a Osijek polako raste i gura svoj projekt. Zaostatak za vrhom je već ogromnih osam bodova i u ovom trenutku zar itko misli da će Hajduk krenuti u nezaustavljivu seriju pobjeda, a nabrojana četvorka nizati kikseve? Prema viđenom - to je utopija.

No prvenstvo je dugačko, odigrana su samo četiri kola i Hajduk ima dosta vremena za popraviti štetu i vratiti se u vrh. Ali svi, baš svi moraju preuzeti odgovornost. Od Torcide, Nadzornog odbora, trenera, sportskog direktora, igrača... Svi su odgovorni za ovo i svatko ima svoje prste u Hajdukovom neuspjehu kao što ima u uspjehu. Kopić i Bjelanović ponudili su ostavke, ali hoće li to biti dovoljno i odjednom podići Hajduk? Ovoj momčadi prvenstveno nedostaje kvalitete, a tek onda možemo razgovarati o svemu ostalom.