Košarka

Dino Rađa održao emotivan govor: "Ne postoje riječi kojima bih opisao kako se sada osjećam."

Petar Jenjić • subota, 08.09.2018.
Dino Rađa održao emotivan govor: "Ne postoje riječi kojima bih opisao kako se sada osjećam."

U noći s petka na subotu Dino Rađa ušao je u Košarkašku kuću slavnih u Springfieldu, a po ulasku u održao je emotivan govor u kojem se zahvalio svima koji su bili dio njegove karijere i života...

Dino Rađa noćas je postao četvrti Hrvat koji je ušao u Košarkašku kuću slavnih u Springfieldu, nakon Krešimira Ćosića, Dražena Petrovića i Mirka Novosela. U vrlo emotivnom govoru nikoga nije zaboravio i svima se zahvalio.

"Bilo je puno lakše igrati utakmicu. Hvala ti za ovo Larry. Članom Celticsa osjećam se od prvog dana kad sam došao u klub. Znate kako kažu - jednom Celtic, zauvijek Celtic. Kada su mi Kim i Zoran rekli kako ću biti primljen u Kuću slavnih, nisam prestajao plakati deset dana. Drugima je bilo teško objasniti suzne oči."

"Tjedan dana nisam smio nikome ništa reći do službene objave. Šok za mene bio je veći zbog toga što nisam imao pojma da sam uopće nominiran. Nisam ništa znao. Grupa ljudi s kojima sam igrao nakon završetka karijere sve je učinila, oni su sve istražili i odradili čitav posao. Hvala ekipi iz Adriatica, dužan sam vam. Ne postoje riječi kojima bih opisao kako se sada osjećam."

"Imao sam sreću što sam rođen u isto vrijeme kad i jedna fantastična generacija. Sjajni su treneri radili sa mnom Slavko Trninić, Božo Maljković, Duda Ivković, Svetislav Pešić, Krešo Ćosić, Moka Slavnić i jako važan dio svega - kondicijski trener Mirko Krolo. Oni su imali najveći utjecaj na moju karijeru. Igrao sam za nekoliko nevjerojatnih ekipa. Juniorska reprezentacija iz Bormija 1987., Jugoplastika, reprezentacija bivše Jugoslavije i reprezentacija Hrvatske. Ti momci s kojima sam igrao bili su nevjerojatni."

"Kukoč je moja košarkaška srodna duša. Jedini čovjek koji je isto bio dijelom te četiri ekipe je Toni Kukoč. S njim i dan danas mogu igrati zatvorenih očiju. Još jedan igrač s kojim sam imao privilegiju igrati je Dražen Petrović, još jedan član Kuće slavnih. Dražen je sada vjerojatno jako sretan, na nekom boljem mjestu. Naučio sam puno od njega, ne samo o košarci, nego i o životu."

"Stojko Vranković, Perasović, Komazec, Đorđević, Divac, Zdovc, Paspalj sve sjajni igrači i članovi generacije koja je jako dugo vladala europskom i svjetskom košarkom. Zbog njih sam bio bolji igrač i na tome im hvala. Bez njih, ne bi bilo ni mene. Hvala Celticsima, Panathinaikosu, Olympiakosu, Rimu, Zadru, hvala svim doktorima, fizioterapeutima, čistačicama, svima koji su bili uključeni u život košarkaških momčadi."

"Dr. Tranfić, dr. Dmitrović, dr. Velimirović, dr. Martinac, dr. Scheller, Joža, Mosor, Grant, Wayne, Jeff, Carolyn. Neki su sada ovdje: Cvita, Stana, Eva. Svi oni bili su članovi moje obitelji. Moja je obitelj najviše patila i kada kažem obitelj, njima želim prvima zahvaliti jer su najviše patili. Nisam nikada bio kod kuće, čak i kad jesam, sa mnom nije bilo lako živjeti. Bio sam usredotočen samo na košarku."

"Moja majka sad negdje iznad nas vjerojatno i pleše presretna zbog mene, moj otac kod kuće isto slavi zbog mene. Ipak, onaj moj najvažniji dio je tu, moji sinovi: Duje, Roko i Niko. Znate kako sam često strog, ali to je za vaše dobro. Moja supruga, moja životna srodna duša. Zbog ljudi koje sam ranije spomenuo bio sam bolji igrač, ali zbog tebe sam bolji čovjek. I to svi znaju."

"Hvala Janu koji je u mene vjerovao čak i onda kad europski košarkaši nisu bili na cijeni ovdje. Marc, tebi hvala jer si me više puta spasio, puno sam naučio od tebe. Stojko, moj stariji brate, tebi ću posebno sve ispričati. Znaš što mislim. Stjepko, Roza, Etko, Željka, Željana, hvala vam što ste večeras bili uz mene."

"Čestitam generaciji 2018. na ulasku u Kuću slavnih, hvala svima koji su glasali za mene.", kazao je Rađa, a cijeli je govor zaključio riječima: "I za kraj, Josipe, naprijed Patriotsi."

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!
  • narada10809.09.2018. u 21:24
    Bravo Dino. No, kao uvijek kod te organizacije, ovo priznanje dode makar 10 godina prekasno. Kaj im je trebalo 15 godina da debatiraju o tome da li se radi o legendi ili o tamo nekom centru???
    narada108