Alessandro Lucarelli – posljednji talijanski romantik

AUTOR: Marko Miladinović

Alessandro je 2008. godine iz Genoe stigao u Parmu, tada drugoligaša te je već u sljedećoj sezoni pomogao klubu da se plasira u Serie A. Nekoliko sezona poslije, 2013. godine dobiva i kapetansku vrpcu, godinu kasnije s ekipom dolazi do šestog mjesta u prvenstvu i mjesta u Europa ligi. Činilo se tada da se Parma vraća na stare staze slave. No, počinju tada klupski problemi, zbog financijskih poteškoća klub nije dobio zeleno svjetlo za nastup u europskom natjecanju. Ali bio je to samo početak kraha, 2015. godina donosi ono najgore.

Pred sam kraj prvenstva Parma se s deset bodova nalazila na dnu ljestvice talijanske Serie A i bilo je sasvim izvjesno da će preseliti u niži rang natjecanja. No, nije bilo izvjesno da će klub, koji je u dva mjeseca promijenio dva vlasnika i čiji igrači od početka sezone nisu primili niti jednu plaću sezonu uspjeti privesti kraju. Parma nije mogla platiti policajce i zaštitare, jedna od utakmica čak je i otkazana.

Turbulencije u klubu uzrokovane lošim vodstvom ipak nisu otjerale navijače s tribina. Unatoč tome što su bili zadnji na ljestvici, za vatrene navijače Parma je i dalje bila prva u srcu. Tako je klub s najmanje bodova na domaćim utakmicama redovito bodrilo preko 15 tisuća navijača.

Iako nisu bili plaćeni, igrači su željeli završiti sezonu na zelenom terenu, pa su ponudili rješenje za problem prijevoza uoči jednog od gostovanja, točnije kod Genoe.

"Počeli smo pripreme za tu utakmicu. Ako ne budemo imali za autobus, ići ćemo s pet, šest automobila. Spremni smo sami platiti putne troškove," rekao je tada 37-godišnji Lucarelli, koji je u tim trenucima iza sebe imao preko 200 nastupa za Parmu i svom klubu bio spreman pomoći koliko god može.

Parma je bila dužna kao nikad, a dug jednostavno nije imao tko platiti. Crni kraj za dvostrukog osvajača Europske lige, viceprvaka Serie A iz sezone 1996/97. bio je sve izgledniji.

"Spreman sam igrati i u Serie D, ako bude potrebno. Nakon sedam godina provedenih ovdje, osjećam da mi ovaj dres pripada," govorio je kapetan.

Crne slutnje kapetana su se i obistinile, Parmine muke te sezone su okončane, farsa je završena i nije imala sretan kraj, ne samo za klupske navijače, već za sve ljubitelje nogometa. Parma je bačena u Serie D i krenula u rekonstrukciju iz temelja.

Talijanski klub dotaknuo je dno, dno na kojem nisu htjeli ostati prvoligaški nogometaši. Parmu su polako napuštali svi igrači, osim jednog. U trenucima kada su nogometaši potpisivali unosnije ugovore nego ikad iz kruga milijunskog plesa Lucarelli je odlučiio napraviti iskorak van. Unatoč ponudama mnogih klubova, većinom talijanskih prvoligaša Lucarelli je sve odbio i s Parmom potonuo do dna, i to onog amaterskog. Ostao je kapetan sam samcat na svom brodu, ali samo kako bi svoju Parmu povukao nazad s dna na pučinu. Bila je to njegova misija, ujedno i obećanje, povratak Parme u Serie A.

Usprkos svemu klub nisu napustili niti navijači, srušila je Parma odmah po ulasku u amaterski rang rekord po broju prodanih sezonskih ulaznica, devet tisuća pristalica pratilo je svoj klub u amaterskom rangu. Skupilo je novo vodstvo kluba i novu ekipu predvođenu ratnikom Lucarellijem i bez poraza u sezoni izborilo promociju u Serie C.

Debeli trag ostavlja i tamo. Iako je bila u trećoj ligi, pojedine televizijske kuće utakmice Parme su prenosile uživo, ostat će trećeligaški život Parme na Čizmi zapamćen i po tom detalju. Regularni dio sezone Parma je završila na drugom mjestu skupine B treće lige, uslijedilo je doigravanje za promociju. Na Final Fouru u Firenci momčad Roberta D'Averse je nakon penala pobijedila Pordenone 2:1 i potom u finalu čekala Alessandriju. Uoči utakmice kapetan je u svlačionici održao govor, najavio je tada i svoj oproštaj.

„Isprintao sam ovu sliku. Znate li koja je? Ona od sinoć. Na ovoj slici se nalazi sve ono što nas predstavlja. Patnja! Strah! Požrtvovnost! Na slici je sve ono što nas je dovelo u ovo finale. Serie B je tamo na terenu, 90 minuta gdje moramo dati sve od sebe. Svu energiju i svu snagu! Sve ono što nam je ostalo moramo dati danas, a gdje ne možemo nogama, moramo ići srcem. Zato što mi to zaslužujemo i zato što smo prava momčad. Jeli smo g*vna cijele godine kako bi stigli ovdje. A sada im moramo promijeniti mišljenje. I zadnja stvar... Ne znam hoću li više imati priliku za pokušati ponovno, tako da mi morate učiniti uslugu, morate me odvesti u Serie B", monolog je prekaljenog talijanskog stopera.

Slavila je Parma s 2:0, ušla u Serie B, a s njom ipak i 39-godišnji kapetan koji nije mogao objesiti kopačke o klin prije nego ispuni svoju misiju.

Nastavila je Parma uspješno i u drugom rangu talijanskog nogometa, te sezonu završila na drugom mjestu i direktno se plasirala u najviši rang.

„Ispunio sam obećanje. Rekao sam da ću vratiti Parmu u Seriju A i evo ispunio sam ga. Ovo je nemoguće. Ni u najluđim snovima ovo nismo mogli zamisliti. Ovo je put koji smo započeli prije tri godine. Imali smo teških trenutaka, ali smo se držali zajedno i uvijek smo na kraju uspijevali ostati na nogama. Ponosan sam što sam kapetan ove momčadi.“

Nakon što je ispunio obećanje kapetan se umirovio, u zasluženu mirovinu otišao je kao najveći ljubimac publike. Iako posljednje minute karijere nije odigrao u Serie A, iako je Serie A igrao posljednji put prije četiri sezone, karijeru je završio kao jedna od najvećih legendi talijanskog nogometa.

Lucarelli je u deset godina skupio 333 nastupa za Parmu, te je i službeno igrač s najviše nastupa za klub. Nakon završetka karijere Parma je umirovila njegovu šesticu.