Kraj jedne ere: U Rijeci će se još dugo spominjati ime Matjaža Keka

Od zaboravljenog kluba do prvaka Hrvatske

Te davne 2013. godine, prije pet i pol godina, slovenski trener Matjaž Kek preuzeo je vođenje riječkog kluba. Nije klub bio u dobroj situaciji, držao se sredine tablice i Keka je čekao težak posao. Do naslova jasno nije uspio doći što je tada bilo potpuno nerealno pored jakog Dinama, ali je osvojio treće mjesto i plasman u kvalifikacije Europske lige.

Nitko nije velike šanse davao Rijeci, ali pogodak Gorana Mujanovića u Stuttgartu doveo je Keka na korak do legende. Rijeka je uspjela ući u grupnu fazu Europske lige, srušila velikog njemačkog protivnika i euforija je rasla. Grupna faza donijela je Lyon, Betis i portugalsku Vitoriu de Guimaraes i velika stvar za Rijeku je da na domaćem terenu nije izgubila niti jedan dvoboj.

Nije to bila neka lepršava igra, Rijeka je igrala vrlo organizirano, djelovala kompaktno i obrambeno sjajno. U napadu je bio Leon Benko, napadač na kojem je Rijeka gradila ofenzivnu igru tih godina. Te sezone su Riječani došli i do svojeg prvog domaćeg trofeja nakon dugih osam godina. Osvojen je Hrvatski nogometni kup i to je bio početak lijepog perioda Rijeke u tih pet godina Keka.

Uslijedila je još jedna solidna sezona u domaćem prvenstvu, ali do trofeja se nije moglo doći. Dinamo je bio još uvijek daleko bolji, no razlika je bila sve manja. Rijeka je preuzela status drugog kluba u Hrvatskoj, potpuno potisnula Hajduk i sve više prijetila Dinamu. Konačno, dolazi ta mitska sezona 2016/2017.

Najveći Kekov uspjeh - dvostruka kruna 2017.

Rijeka je izgledala sjajno. U trećem pretkolu Europske lige, Riječani su ispali od Basaksehira i mogli su se potpuno koncentrirati na misiju osvajanja naslova prvaka. Jedna od najvećih pobjeda te sezone je ona na Rujevici protiv Dinama (5:2). Tada je i legenda Dinama Zlatko Kranjčar napustio klupu Modrih, a Kekova Rijeka konačno je dobila potvrdu da je ovo sezona u kojoj mogu doći do ostvarenja tog velikog sna.

Sjećanje na ono "ukradeno" prvenstvo iz 1999. godine još su bila svježa i ulozi su bili veći nego ikada. Pritisak je bio ogroman, ali Kek je bio svjestan kako je ovo godina u kojoj on i njegova momčad mogu ući u vječnost. Rijeka je uspjela, naslov je osvojen, Kup također i činilo se da će popularni Slovenac još godinama biti na klupi Rijeke.

Nažalost, vrlo brzo to se promijenilo. Dinamo je vratio naslov prošle sezone, a ove godine sve je od početka krenulo loše. Iznenađujući poraz od Sarpsborga samo je bio početak velikog pada u igri koji je zaokružen prekjučerašnjim odlaskom Keka iz kluba.

Je li se Rijeka trebala tako lako riješiti Keka?

Jasno je iz svih njegovih medijskih istupa kako je Kek trener koji vrlo čvrsto stoji uz svoje mišljenje i teško će pristati na određene kompromise. Upravo zato, njegova želja za odlaskom vjerojatno je bila toliko jaka da u vrhu kluba nisu mogli puno toga učiniti da Slovenac ostane na klupi.

Ipak, postavlja se jasno pitanje. Što je to Rijeka učinila da Kek ostane? Budimo do kraja iskreni, Rijeka svake godine prodaje najbolje igrače i na taj način bilo kakav kontinuitet je nemoguć. Jasna su tržišna pravila i mogućnost opstojnosti na ovako malom tržištu, ali je li pošteno rasprodati sve za što postoji interes i automatski očekivati dobar rezultat? Kek nije jednom otvoreno govorio o tome. U brojnim medijskim istupima jasno je isticao nezadovoljstvo odlascima i rijetkim dolascima dokazanih igrača.

Veliki dio odgovornosti leži na upravi koja je učinila jako malo da napravi sve preduvjete da Kek ima dovoljno prostora za dobar rezultat. U situaciji u kojoj Dinamo ima fenomenalnu momčad, očekivati da Rijeka nešto može s objektivno daleko slabijom momčadi od prošlogodišnje je iluzorno. Uz to, bilo je poznato kako će ova sezona biti dosta neizvjesna te da Gorica, Osijek i Lokomotiva ulaze s dobrim momčadima u sezonu. Rijeka jednostavno nije napravila dovoljno da stvori kvalitetni kadar i pojača se na pozicijama koje su problematične.

Navijači su često nerealni, ali iskreni. Armada, ali i većina drugih navijača jasno je dala do znanja nakon poraza od Gorice (2:1) što misli o treneru. Navijači su jasno poručili u kome vide najvećeg krivca za trenutno stanje.

Početak kraja ili kraj jednog perioda?

Možda je prerano za ovakvu tvrdnju, no jednostavno teško je očekivati da Rijeka nešto može napraviti ove sezone. Ako kadar ostane isti, bez dodatnih pojačanja, upitan je i plasman u europska natjecanja, a to je nešto na čemu je Rijeka egzistirala prošlih godina. Kakav god bio rezultat u prvenstvu, Rijeka je dosta često igrala dobro u Europi. S izostankom tih utakmica, interes i sva ta euforija koja je bila prisutna proteklih godina mogla bi naglo spasti.

Nemojte nas krivo shvatiti, ne govorimo o propasti kluba, govorimo o činjenici da bi se Rijeka mogla vratiti u okvire gornje doma, ali bez realnih šansi za osvajanje naslova ili bar borbe za isti. Navijači su i prije izražavali svoj bijes prema nekim odlukama uprave kluba, a čini nam se da bi odlazak Keka to mogao samo pojačati. Iako se prije nekoliko godina pričalo o velebnom izdanju na Kantridi, modernom stadionu, ta priča pala je u vodu.

Navijači se s pravom boje da zauvijek izgube Kantridu, to mitsko mjesto i Rujevicu kao neku zamjenu ne prihvaćaju. S druge strane, Damir Mišković, predsjednik kluba vrlo je jasno rekao kako od Kantride neće biti ništa, barem ne u skorije vrijeme. Velika euforija koja je pratila Rijeku posljednjih godina mogla bi se vrlo brzo raspasti, a Rijeka vratiti u okvire u kojima je bila prije te sjajne Kekove ere.

Zasluženo mjesto u povijesti Rijeke

Keka mnogi ne vole. Riječ je o treneru koji nikada neće biti simpatičan suparničkim navijačima. To je trener britkog jezika, vrlo uživljen u igru i koji će često na granici isključenja skakati i oštro rogoboriti na svaku sudačku odluku. Međutim, ako ste navijač Rijeke, možete li zamisliti boljeg trenera na klupi voljenog kluba? Kek je doista živio za Rijeku, borio se svim snagama da klub s Kvarnera dosegne visine kao nikada otkada je neovisne Hrvatske.

U jednom dijelu je uspio. Došao je do povijesnog naslova prvaka, osvojio je i duplu krunu, bio na korak do plasmana u Ligu prvaka, a u Europskoj ligi Rijeka nikada nije bila vreća za napucavanje. Ukupno, era Matjaža Keka može se ocijeniti odličnom ocjenom. Istina, ponekad je nedostajalo taktičnosti, mudrijih odluka, možda i više hrabrosti u igri, ali Kekovu Rijeku uvijek ćemo pamtiti kao izrazito organiziranu i kompaktnu momčad. Momčad je to koja nije igrala lepršavi nogomet, ali se znalo da protiv Rijeke niti jedna ekipa neće moći igrati opušteno.

Rijeka će postojati i nakon Keka, no velika je greška struktura kluba što nisu omogućili slovenskom treneru da u novu sezonu uđe s ozbiljnijim sastavom. To nije greška ovog vikenda, o tome se moralo razmišljati preko ljeta. Kek je otišao iz kluba, no navijači su jasno pokazali što misle o njemu te će kao trener zlatnim slovima ostati upisan u povijesti riječkog kluba. Slovenac je otišao kao gospodin, nitko ga nije odbacio kao "staru krpu", što je čest slučaj u hrvatskom nogometu. Objektivno, ostaje osjećaj kako će se u Rijeci još dugo spominjati Kekovo ime, što također znači da klub više neće biti na jednakoj razini kao što je to bio ranijih pet godina.