Od finala Intertoto kupa do 4. HNL: "I dan danas plaćamo za Segestina zlatna vremena"

Stanje u sisačkom sportu je jako loše. Apsolutno sve je svedeno na amatersku razinu i entuzijazam pojedinaca, a koliko je situacija loša pokazuje i činjenica da grad ima u jačim sportovima samo jednog prvoligaša i to odbojkaše Siska.

Segesta je dugo bila u statusu prvoligaša, sjećamo se vremena kada je igrala i finale Intertoto kupa, brojni veliki igrači prolazili su kroz taj klub, brojni veliki treneri su ga vodili, a danas je u četvrtom rangu natjecanja, a bio je i na rubu gašenja.

"Klub je došao u situaciju kada je bilo već izvjesno da ne ide na dobro. Završilo se prvenstvo treće lige (2017.), bilo je ljeto i trebale su krenuti pripreme, ali ništa se nije dešavalo. Tu je još bio sukob tadašnje uprave, odnosno neispunjavanja uvjeta financiranja preko Zajednice sportskih udruga. Klub se u godinu dana (u upravi su bili Davor Ivić, Ivica Knežević) financirao preko HNS-a koji je kroz godinu dana dao 1250000 kuna za rad škole nogometa i ostalo, ali i ta sredstva su se trošila na druge stvari jer tada je škola nogometa funkcionirala kao zasebna cjelina. Ona je imala svoj račun na koji su išle članarine, a klub je plaćao suce, autobuse, organizaciju utakmica... Tih godinu dana klub se isfinancirao na taj način, a od same Zajednice nije imao ništa, postojali su sukobi koji su bili opravdani/neopravdani, kako tko gleda", kaže aktualni predsjednik kluba Marko Medarić.

Medarić je bivši igrač između ostalih Segeste, TŠK-a, petrinjske Mladosti, poznat kao kvalitetan stoper koji je uvijek bio tražen kada god je neki od tih klubova napravio iskorak ili se spremao za to. Kada je postalo jasno da Segesta tone u potpunu propast, stvorila se kritična masa među bivšim igračima koji su zajedno s njim ušli u klub.

"Dakle, trebalo je već krenuti s pripremama, ali nitko nije zvao igrače i trenere, a, što je najgore, nije bio prijavljen niti kompletan omladinski pogon za natjecanje pri HNS-u. Nekako smo uspjeli još i za vrijeme te bivše uprave doći i napraviti prijavu za omladinski pogon. Onda je bilo upitno što sa seniorima. Bilo je raznih priča, od toga da će se odigrati kolo-dva s juniorima i onda se ugasiti. I tada se skupilo nas nekoliko bivših igrača, Damir Stefanović, Ivica Vidović, braća Mile i Zoran Buinac te ja i odlučili smo otići kod Ivića da se potpiše sazivanje skupštine. Tu su se oni u principu povukli."

Naravno, kako se sve to dogodilo "pet do 12", bilo je gotovo nemoguće izvući se i klub je ispao u četvrti rang natjecanja. Gledajući s distance, čudo je kako je uopće i izgurana sezona koja je još tjedan dana prije početka praktički bila prekrižena.

"Tri dana prije početka prvenstva u Trećoj HNL krenuli smo praktički bez ičega. Zoran je bio trener, igrali su kadeti i juniori i cilj je bio nastaviti tako da se klub ne ugasi. Mi smo, u principu, već tada ispali iz Treće lige. Bez priprema, bez igračkog kadra, bez financija u početku jer smo tek u rujnu preko Zajednice potpisali neke ugovore o povratu sredstava koji su uplaćeni, a nisu ispravno iskorišteni. Zatim su došle i neke zadužnice za knjigovodstveni servis koji se koristio i to u visini od skoro 400 tisuća kuna, dogovorili smo otplatu na pet godina i mjesečno vraćamo ratu i tek tada smo nekako ušli u financiranje. Od nekud smo krenuli i malo pomalo uspjeli se dovući do danas. Imali smo blokada računa, dugovi su veliki, ali smo uspjeli sve to nekako zakotrljati i situacija je sada malo izglednija i stabilnija."

Dugovi još uvijek postoje, ali ako se sadašnja situacija usporedi s onom od prije nekoliko godina, Segesta je na dobrom putu oporavka. Dug je smanjen i ima tendenciju pada.

"Klub je bio 10-11 milijuna kuna u blokadi, poslovalo se preko škole nogometa pa Segesta d.o.o., tvrke koja je osnovana kako bi se poslovalo dok je račun bio blokiran. I to je tako išlo dosta dugo, a onda je bivša uprava pokrenula predstečajnu nagodbu uz privolu grada kako bi se odblokirao račun i taj dug se značajno smanjio. To je trebalo biti otplaćeno skoro do kraja ove godine s obzirom da je dogovor bio na oko tri godine, a račun je odblokiran 2015. godine. No tu opet nastaje problem jer se to nije otplaćivalo. Mi od kada smo preuzeli, poplaćali smo dosta toga i ostalo je još nekih 400 tisuća kuna duga po toj predstečajnoj nagodbi. Plaćamo koliko možemo, još je tu dosta redovnih dobavljača, bivših igrača s kojima smo se dogovorili i smanjili dosta toga, zatim odvjetnik koji je zastupao Segestu također ima potraživanja. Svi koji su nešto radili i imali bilo kakav kontakt sa Segestom nešto traže."

Nekada se u Sisku igrala prva liga, igrači su dolazili sa svih strana i imali ogromne ugovore trošilo se puno više nego što se moglo podnijeti i sve to dolazi na naplatu. U to vrijeme sisačka industrija još uvijek je postojala, bilo je tu dosta zvučnih i velikih tvrtki koje su pomagale u financiranju, no danas je Sisak s te strane mrtav grad. No Segestu sustižu i dalje neke stvari iz prošlosti.

"Što se tiče točnog i konkretnog duga slika je sada jasnija, još u prosincu pojavljivali su se neki stari dugovi, čak i iz 1995. godine, pa tako recimo moramo isplatiti našeg bivšeg igrača Mirsada Dolića. I onda kada kažu zlatna Segestina prvoligaška vremena, mi ih dan danas plaćamo i koliko su onda bila zlatna, neka prosudi netko drugi."

Danas je za Segestu najvažnije da dođe na nulu, riješi se dugovanja i to je ono što je cilj aktualne uprave. Samim time ne ostaje previše prostora za seniorski kadar i njegovo pojačavanje.

"Ne stvaramo dug, pokrivamo se i vratili smo sigurno 300-tinjak tisuća kuna dugova. Da imamo tih 300 tisuća kuna, što nemamo, bilo bi drugačije. Tu nam trpi seniorski pogon jer ne možeš dovesti igrača da ti malo sve podigne, ne možeš uložiti u opremu i neke druge stvari, ali štednja je sada velika, funkcioniramo u nekim okvirima i nismo nerealni. Bolje igrati nego da se klub ugasio. Novac se pojavi i onda je lako napraviti iskorak s rezultatske strane jer je kod nas sve vezano uz financije."

Nakon krize 2017. godine kada je postojao sukob između Grada i uprave kluba, nova uprava preko Grada je ostvarila dio financiranja i dobila je podršku. Prije se trošilo puno više, sredstva su bila velika, a iskoraka što se tiče rezultata nije bilo.

"Podrška Grada je dobra, čak i odlična. Da nje nije bilo, ne bi niti ušli u ovo. Grad preko Zajednice podmiruje Segesti i svim klubovima u gradu (10 ili 11 nogometnih klubova) sve kotizacije, troškove sudaca i putovanja dalja od 30 kilometara. Sve drugo, seniorski pogon s trenerima, igračima, zaposlenicima, na sponzorskoj bazi moramo pronaći sredstva za taj dio funkcioniraja. I tu nam Grad dosta pomaže u kontaktima, da nemamo takvu podršku, ne bi mogli. Od Županijske zajednice dobijemo 35 tisuća kuna godišnje, a od Grada smo u 2018. dobili oko 550 tisuća. Nekako to guramo i nadamo se da ćemo ostvariti taj rezultatski dio da uđemo u rang više."

"Od 2008. do 2012. od Zajednice sportskih udruga Segesta je dobivala oko tri milijuna kuna godišnje, a tek zadnje godine ušla je u Drugu HNL. U to vrijeme, doduše, radio se i pomoćni teren, ali gledajući sadašnje stanje financija, da imamo tri milijuna kuna godišnje riješili bi dugove, igrali Drugu ligu i mogu slobodno reći da bi se mogli uključiti i u borbu za vrh. Sigurno bismo bili stabilan drugoligaš. Tada je bilo novca, rukomet je primjerice dobivao osam milijuna, trener je bio izbornik Goluža. Tada se napravila pogreška, nisu se postavili temelji kluba, novac je curio i nije se napravila stabilna situacija, a mogla je biti. Mogao se još tada odblokirati račun, isplatiti sve te biti stabilan. U sadašnjoj situaciji, kroz nekih dvije godine mogli bi se riješiti tih velikih dugova i napraviti iskorak."

Medarić najavljuje i kako će pokušati ugraditi u Statut kluba i članak prema kojem se uprava obvezuje na odgovornost i mora pravdati eventualne novonastale dugove.

"Pokušat ću dok još budem u klubu u statut ugraditi, iako su mi rekl da baš i ne može jer nije zakonski, da se prilikom primopredaje vlasti u klubu napravi revizija i onaj koji odlazi potpiše da stoji iza toga. Tako bi i onaj koji dolazi znao što je preuzeo i ako je dug veći da se zna zašto je točno veći. Inače nema odgovornosti što nije u redu. Kada dođeš i upravljaš nečim, trebaš odgovarati ako treba i svojom imovinom. Mi ćemo biti prva uprava koja odlazi s manjim dugom nego što ga je preuzela. Ako nemaš sredstva, ne možeš ih trošiti."

Što se tiče domaćih igrača, teško ih je zadržati. Sisak je dosta blizu Zagrebu, gravitira prema njemu i brojni talenti čim se uoče, odlaze prema zagrebačkom bazenu.

"Kadeti i juniori, tko god se pojavi iole bolji krene prema Zagrebu. Problem je kada krenu u školu ili na fakultet i teško je ikoga zadržati. Čim te zovnu Dinamo, Lokomotiva, Sesvete, svi odmah odu jer su željni iskoraka. Teško je da tko tu uspije, nama je to problem, ali ipak imamo deset kategorija i 250 djece. Rezultati su tako-tako, nije to baš sjajno i bajno, ali bitno je da opstajemo u tim ligama dok se sve ne stabilizira i da kroz financije možemo i njima pomoći malo da se osjećaju vrijednijima i važnijima. Uvjeti koje mi imamo stvarno su odlični pa i za drugoligaški rang. Imamo pomoćni teren s umjetnom travom i tribinom s reflektorima, još jedan mali teren, pomoćni poligon, uvjeti su jako dobro."

U klubu priznaju kako je teško dovesti pojačanja za ovaj rang natjecanja, ali nadaju se kako bi mogli već sljedeće sezone ponovno igrati Treću HNL.

"Teško je dovesti igrača u Četvrtu ligu. Za Drugu su nam se igrači sami nudili, još za Treću nije toliki problem, ali zašto bi netko dolazi ovdje igrati četvrtu kada ima tamo u Zagrebu toliko klubova za koje može nastupati. U ligi više dođe ti igrač i za manje novca kako bi se malo ispromovirao, a ovdje teško."

"Prema sadašnjoj odluci IO HNS-a formira se još jedna treća liga i iz naše lige bi išlo gore četiri, možda i pet klubova. Nadamo se da bi mogli gore, sada nas rezultat ne mazi, ali treći nam ne bježi puno, tu smo negdje."

Razlika u financiranju igranja u trećem i četvrtom rangu ipak postoji.

"Što imaš više kategorija, imaš više troškova, moraš više plaćati odlaske na gostovanja, suce, troškovi su veliki. Klubovi sve to moraju smanjivati jer se ne mogu financirati, a Savez tu ne pomaže baš ništa. Što se tiče razlike između treće i četvrte lige, ova nam je jeftinija u vidu nekih putovanja, suci su nešto jeftiniji jer ne dolaze izdaleka, ali i da bi igrao Treću ligu, moraš imati momčad koja može to igrati. U Trećoj ligi da bi mogao funkcionirati, moraš moći i plaćati."

Općenito nogomet u ovoj županiji je na niskim granama, niti jedan klub ne igra u trećem rangu natjecanja i stanje je jako loše.

"Petrinjska Mladost se ponovno pojavila, nešto rade i za sada imaju rezultat, tu smo još mi, tu je još i kutinska Moslavina, a ostali su svi dosta ispod. Mi kao županija nemamo niti jednog trećeligaša, definitivno je to dno dna. Segesta je jedini klub čija se mladež natječe u Prvoj ligi središta Zagreb, ostali su svi u županijskom rangu. Frankopan se prijavio u treću ligu središta, a petrinjska Mladost, kutinska Moslavina, svi su odustali i nemaju kadete i juniore u višem rangu. Stanje je jako loše."