Može li Liverpool nakon 29 godina konačno doći do naslova prvaka Engleske?

Zašto će Liverpool osvojiti naslov?

1. Momčad izgleda zrelo

Jedna od najčešćih priča oko vrijednosti Liverpoola kao kluba je ona kako nisu od početka Premierlige osvojili naslov prvaka. To je zgodan argument u jednoj navijačkoj raspravi, ali nikako nije valjan u ozbiljnoj i argumentiranoj debati. Jednako kao onaj kako je Liverpool "luzerski" klub koji u ključnom trenutku poklekne. Jednostavno, klubovi nisu pobjednici niti luzeri, ne postoji tako nešto u sportu. Postoje pojedinci koji su uspješni, koji su pripremljeniji, koji imaju više sreće i koji žele više uspjeh. Takvi, u kombinaciji svega navedenog, uspijevaju.

Ne uspijeva Real Madrid zato što je Real Madrid već zato što u svojim redovima ima ili imao je Cristiana Ronalda, Sergija Ramosa, Luku Modrića i slične. Jasno, imidž kluba, bogata povijest i ogroman navijački puk mogu vam dati poticaj i ohrabriti igrače, ali ipak ono što se događa na terenu i ponajprije van terena (trening, prehrana, pripreme) je ono što donosi trofeje.

Ova momčad Liverpoola je zrela za uspjeh. Prošlogodišnje finale Lige prvaka je tipičan slučaj too soon. Prebrzi uspjeh, kao da niti igrači nisu vjerovali da će uspjeti osvojiti Ligu prvaka. Dosta toga ovisilo je o Mohammedu Salahu koji se nažalost ozlijedio u ranoj fazi utakmice i onda je momčad potonula. Jasno, bilo je tu dosta nesreće, individualne kvalitete i jednostavno, Real je bio bolji.

Ove sezone Liverpool gubi utakmice na glupe načine, ne igra uvijek na najvišoj razini i to je nešto što se nije promijenilo. Uostalom, teško je očekivati da ćete od 50-60 utakmica sve odigrati na najvišoj razini. Ali ono što se promijenilo je pristup u igri. Više ne ovisi sve o jednom igraču nego se sve više u prvi plan gura Sadio Mane, podcijenjeni, a vitalni faktor momčadi. Salah nije počeo sezonu na pravi način, mnogi su već pisali tekstove o one hit wonderu pa se Egipćanin probudio i igra na prilično visokoj razini. Ostaje dojam kako je i njemu sada lakše kada zna da nije jedina opcija u napadu i nije onaj koji mora zabiti kako bi Liverpool pobijedio.

Uz to, prošlogodišnji poraz u finalu (nikako neuspjeh) naučio je Jurgena Kloppa kako mora proširiti momčad, kako se mora pojačati na određenim pozicijama i kako ne smije računati na jedno rješenje. Ponekad je bolje stati na loptu, smiriti igru, pa čak i povući se defenzivno, što Liverpool nije radio prošle godine i zato je izgubio previše utakmica.

2. Van Dijk i Alisson

Cjepidlake će reći kako je Virgil Van Dijk stigao u siječnju prošle godine u Liverpool, ali on se ove sezone prometnuo u možda najvažnijeg igrača Redsa. Uz njega najvažniji igrač obrambenog dijela je vratar Alisson. Svota od 72.5 milijuna eura je velika, poglavito za vratara do ove godine neuobičajena, ali Liverpoolu se već sada svaki cent isplatio.

Brazilac ima 26 godina, već sada je svjetska klasa, a još je pred njim sigurno desetak odličnih godina. Bilo je jasno nakon prošlogodišnjeg finala kako Loris Karius neće moći ostati u klubu. Riječ je o simpatičnom golmanu čije su suze u finalu mnoge dirnule, ali jednostavno na takvoj razini onakve pogreške su nedopustive. Jedna pogreška u finalu je često dovoljna, Karius je napravio dvije. Klopp nije štedio, odlučio se za vratara Rome. Iste te Rome koju je prošlogodišnji Liverpool napunio do vrha. Usput rečeno bilo bi i gore da Alisson nije spasio ono što se moglo obraniti.

Van Dijk je plaćen 75 milijuna eura, Alisson kao što smo rekli 72.5 milijuna. Gotovo 150 milijuna eura potrošio je Liverpool na dva igrača. Pokazalo se da bolje nisu mogli proći. Dvojac igra na fenomenalnoj razini i svojom sigurnošću, sjajnom kontrolom igre i kvalitetom podižu kvalitetu svojih suigrača. Ne treba previše pametovati. Jasno je koliko je lakše svima igrati kada iza njih stoje Van Dijk i Alisson, a ne Karius za kojeg niste sigurni u kakvom je trenutnom stanju.

3. Raspored

Ako zanemarimo oglede u Ligi prvaka, Liverpool ima puno bolji raspored od Manchester Cityja. Ispali su iz FA kupa, nakon susreta protiv Bournemoutha, imat će dugačku pauzu do ogleda s Manchester Unitedom i neće sigurno imati problema s umorom. Jasno, kratka klupa bi mogla biti problem, ali ako uzmemo u obzir isključivo raspored, Liverpool je u prednosti.

Uz to, nemojmo zaboraviti kako Liverpool ima tri boda prednosti (ako svlada Bournemouth) i to nije nevažna stvar. Da ste pitali bilo kojeg navijača Liverpoola, bi li pristao na tri boda prednosti ispred Cityja 13 kola prije kraja, svi bi momentalno pristali. Posljednja četiri kola Liverpool će igrati protiv Huddersfielda i Wolverhamptona kod kuće te Cardiffa i Newcastlea u gostima. S druge strane, City će morati na svom terenu igrati protiv Leicestera i Tottenhama, dok će u goste ići kod Burnleya i Brightona. Taj sami finiš ponovno dovodi Redse u vodstvo.

Logično bi bilo reći kako će odlučivati ogledi protiv Chelseaja, Tottenhama i Manchester Uniteda. Oba kluba igraju protiv te tri momčadi. To su ujedno najjače momčadi s kojima će, barem što se Premierlige tiče, igrati do kraja. Ipak, poznato je kako se na malim utakmicama gube susreti te će Liverpool i City morati iz kola u kola biti na najvišoj razini.

Zašto Liverpool neće osvojiti naslov

1. Kratak kadar

Pokazalo se prošle godine, vidimo da se slično ponavlja i ove godine. Liverpool naprosto nema široki kadar igrača. Možemo reći da je to nekakav standardni kadar, ali ako ga usporedimo s onim što ima Pep Guardiola, onda nema dvojbe da Klopp ne raspolaže s jednako kvalitetnim igračima. Jasno, da je širina klupe jedini uvjet za osvajanje trofeja, City bi već niz godina osvajao Ligu prvaka.

Ipak, protiv West Hama se vidjelo kako osim tih 11 igrača na terenu, Klopp na klupi nije imao igrača koji može preokrenuti stvari. U jednu ruku za to je i sam kriv jer je radio i lošu selekciju. Možemo dati Naby Keiti i Fabinhu prostora za napredak narednih sezona, ali ono što su pokazali ove godine ispod je razine i definitivno se može reći da ih je Liverpool preplatio. U današnje vrijeme cijene igrača divljaju, ali 60 milijuna eura za Keitu se pokazuje sve više kao daleko previše.

Englezi su poznati po vječnom ruganju svima, a što nažalost u posljednje vrijeme prate i ovdašnji mediji, ali sada se vidi koliko ovoj momčadi nedostaje Dejan Lovren. Istina, hrvatski branič je sklon pogreškama, ponekad izgleda kao potpuno izgubljen na terenu, ali nemojmo zaboraviti kakvo sjajno Svjetsko prvenstvo je odigrao i odličan početak sezone s Liverpoolom. Joel Matip definitivno nije na toj razini i Liverpool bi izgledao sigurno kompaktnije da je Lovren u paru s Van Dijkom.

Nema niti Alex Oxlade-Chamberlaina koji bi bio odlična alternativa u napadačkom dijelu, ozlijedio se Trent Alexander-Arnold, nema niti Joea Gomeza i u momčadi kao što je Liverpool to se osjeti. Definitivno Redsi trebaju puni kadar za borbu na dva fronta.

2. Nema plana B

Ponovno uzimamo susret s West Hamom kao odrednicu, mada možemo jednako tako uzeti i utakmicu protiv Leicestera. Liverpool je jedna od rijetkih momčadi na tako visokoj razini koja igra bez pravog kreatora igre. Ne možemo reći da su Jordan Henderson i James Milner na razini jednog Kevina De Bruynea ili Paula Pogbe što se tiče kreativnosti u igri. Oni su odlični u čitanju igre, maratonskom trčanju i destrukciji, ali u pogledu kreativnosti, Klopp nije nabavio adekvatnog igrača.

Dolazak Firmina po loptu na centar i pokušaj nekog proigravanja je odlična opcija, ali ne možete svoditi kreaciju na igru napadača s loptom. Ako se Redsima onemogući pristup krilima ili se ograniči njihove inače odlične bekove, nastaje problem. Milner i Henderson ne znaju kako proigrati igrača, Keita i Fabinho su pak protiv West Hama uporno to pokušavali, iako je svima bilo jasno da tako ne ide. Protiv momčadi koje imaju kvalitetne igrače da se pokretljivo brane i osiguravaju prodore s boka, Liverpool ima ogromne probleme.

Protiv momčadi koje se brane veći dio susreta također nastaju problemi. Bekovi odu visoko, stoperi su na centru jer praktički dirigiraju igru i jedna polukontra ili kontra dovode Liverpool u veliku opasnost. Jasno je da Klopp sada ne može mijenjati plan igre niti može oplemeniti igru zahvalnih igrača kao što su Henderson ili Milner, ali ponovno se vraćamo na pitanje je li previše očekivao od Keite koji doista nije ispunio očekivanja.

3. Pritisak navijača

Englezi su samo jednom bili svjetski prvaci u nogometu, ali da se radi o natjecanju u kritiziranju i euforiji, odnijeli bi svaku titulu godinu za godinom. Nevjerojatan je pritisak koji stavljaju pred svoje igrače prije svakog velikog natjecanja, iako po analizama svih relevantnih inozemnih stručnjaka i analitičara, nikada nisu u vrhu favorita. Slično je i s klupskim nogometom. Jedan od onih koji su osjetili taj toplo-hladni odnos je i Lovren. Od heroja protiv Borussije Dortmund i igrača kojem su se divili zbog dirljive i potresne priče o teškom odrastanju do igrača kojemu prijete smrću i zvižde (!) na domaćem terenu.

Jasno, velika je glad među navijačima kluba takve veličine i povijesti kao što je Liverpool. Puno je 28 godina bez trofeja prvaka Engleske, a čak niti naslov prvaka Europe postignut na nevjerojatan način nije zacijelio te rane. Kako se bliži kraj sezone, tako je i pritisak sve veći. Očekuje se konačno taj trofej, prilika nikad nije bila bolja (osim one kada se Steven Gerrard poskliznuo) i svi se nadaju da će konačno slaviti na kraju sezone.

Takav pritisak ne osjećaju u Cityju. Razloga je više. Prije svega, oni sličan pritisak stavljaju na leđa svojih igrača u Ligi prvaka jer im je neshvatljivo da klub troši enormne svote, a ne može doći do završnice Lige prvaka. Nadalje, City je već osvojio naslov prvaka Engleske i gubitak titule ne bi bio zadovoljavajući, ali isto tako ne bi ga tragično shvatili kao u Liverpoolu. Treći, uz poštovanje prema istinskim navijačima Manchester Cityja, aktualne prvake Engleske prati i velik broj umjetno stvorenih simpatizera koji bi vrlo brzo vjerojatno počeli navijati za Liverpool da Redsi osvoje naslov.