Viktoria Plzen – od druge lige do dominacije

PIŠE: I.W.

S obzirom na utakmicu u četvrtak, treba svakako početi velikom poveznicom između Viktorije i zagrebačkog Dinama. Naime, šesnaestogodišnji Franjo Wölfl je 1934. godine došao kao šegrt u Škodine tvornice u Plzenu kako bi izučio zanat i stekao specijalizaciju. Budući da je već bio poznat kao nada zagrebačke Concordije, domaćini su mu dopustili da trenira s Viktorijom. Na treninzima je ostavio odličan dojam, te mu je omogućeno da igra za klub paralelno sa školovanjem u Škodi. Buduća legenda Građanskog, Dinama i hrvatskog nogometa je u Viktoriji provela tri sezone, postigavši ukupno pet golova u prvoj češkoj ligi. Nakon završetka školovanja se vratio u Zagreb i obukao dres Građanskog. Dalje je sve legenda...

Prvih 95 godina (klub je osnovan 1911.) povijesti kluba je bilo zapravo vrlo skromnih. Osvojili su treće mjesto 1933. godine i češki kup 1970. i to je bilo sve od velikih rezultata. Bili su klub vječito na razmeđi između prve i druge lige. Čak ni činjenica da su u dresu Viktorije svoj nogometni put počele dvije ikone suvremenog češkog i svjetskog nogometa, vratar Petr Čech i veznjak Pavel Nedved, nije značajno utjecala na imidž kluba. Obojica su otišli još kao tinejdžeri i nisu ostavili dublji trag u matičnom klubu.

Možda bi Viktoria ostala u statusu vječnog davljenika do današnjeg dana da prije petnaestak godina čelnicima praške Sparte nije pala na pamet na prvi pogled odlična ideja. Sparta je u početkom 2000-tih bila apsolutno dominantna momčad u zemlji, nevjerojatno uspješna financijski i rezultatski. Kupovala je veliki broj igrača iz drugih čeških klubova, ali nisu svi ispunili velika očekivanja ili se jednostavno nisu snašli u klubu koji je zahtijevao samo najbolje. Rodila se ideja kako bi bilo dobro nekolicinu igrača koji su zapravo bili na otpis poslati u drugi prvoligaški klub. Neka se tamo probaju razigrati, pa ako se igrački pokažu, lako ćemo ih otkupiti nazad. Mi smo Sparta i novac nije problem.

Tako je kontingent od šestorice otpisanih igrača početkom sezone 2008/2009 osvanuo u Viktoriji. Tamo ih je dočekao trener Pavel Vrba, a koji je sa slovačkom Žilinom upravo zabilježio jedno prvo i jedno drugo mjesto. U isto vrijeme je prvi operativac kluba postao dotadašnji menadžer u kazinu, Adolf Šadek. Nešto kasnije, klub je kupio poduzetnik Tomaš Paclik. Stvoren je trijumvirat Vrba-Šadek-Paclik koji je iz temelja preokrenuo odnose u češkom nogometu.

Od tada Viktoria nije napravila krivi korak. Klub kao da je vođen superiskusnim igračem kompjuterskih menadžerskih simulacija. Dali su povjerenje i sigurnost treneru i istrpili sve dječje bolesti na početku. Klub je postao financijski stabilan, a Šadek se prometnuo u sjajnog pregovarača i diplomata.

Vrba je od Spartinih otpadaka napravio momčad željnu dokazivanja sa sjajnim ratničkim duhom. Igrao se fantastičan brz tehnički nogomet za gol više. Uvijek sam mislio da je tranzicija Arsenala iz razdoblja Pires - Ljungberg - Henry nešto neponovljivo, ali Viktorijina tranzicija je bila nešto jako blizu tome. Neutralci su obožavali njihov nogomet, njihovu drskost i nesalomljiv duh. U tradicionalno tvrdoj i fizičkoj ligi u kojoj pada malo golova, Viktorijin nogomet za gol više je bio pravo osvježenje. U drugoj sezoni s Vrbom su osvojili kup. Prvi naslov prvaka je osvojen u trećoj sezoni, 2011. godine. Odmah se preko pretkola ušlo u Ligu prvaka, što je predstavljalo fantastičnu financijsku injekciju za klub. Pritislo se grad na valu pozitivnih emocija i počeo se graditi novi stadion. Drugi naslov prvaka je osvojen 2013. godine i odmah se odigrala još jedna Liga prvaka. U međuvremenu je Viktoria stekla ugled i utjecaj i u nogometnom savezu i u sudačkim strukturama, pa su mogli računati na to da će suci u najmanju ruku biti neutralni. Zaradilo se nešto i od prodaje igrača. Krajem 2013. je Vrba nakon pet sezona napustio klub kako bi preuzeo klupu češke reprezentacije, ali uspjesi nisu prestali. Nova dva naslova su osvojena uzastopno 2015. i 2016. godine.

U ljeto 2017. godine je izbila prava utrka u naoružanju između najvećih čeških klubova. Prvak zemlje je na temelju koeficijenta imao garantirano automatsko mjesto u Ligi prvaka 2018/19, pa su Sparta i Slavia uložili ogroman novac u kupovinu igrača kako bi osvojili naslov, računajući da će im se uloženo vratiti od Uefinih financijskih bonusa za sudjelovanje u bogatoj Ligi prvaka. Visine transfera i plaće igračkim pojačanjima su odletjele u nebo. Viktoria se odlučila za drukčiju taktiku i nije potrošila ništa, samo je vratila Vrbu na klupu.

I to je bilo sasvim dovoljno: momčad dobrim dijelom sastavljena od veterana i s Vrbom na klupi je u prvih 17 kola zabilježila 15 pobjeda i dva remija, ostavivši praške bogataše daleko iza u blatu i prašini i praktično osiguravši peti naslov prvaka već na pola prvenstva.

Klub je podigao svoj renome i u Europi. Dinamovo prezimljavanje nakon 49 godina je kod nas steklo mitske proporcije veličanstvenog uspjeha, ali Viktoria ne bi shvaćala čemu toliko ushićenje: oni su ove sezone prezimili peti put u zadnjih osam godina. Tri puta se igrala Liga prvaka i sva tri puta se skupinu završilo na trećem mjestu. U skupinama Europske lige su igrali četiri puta i dva puta prošli dalje.

Jedino što Viktoria nikako nije uspjela osvojiti su srca glavnih medija u zemlji. Budući da je većina tih medija smještena u Pragu, logično je da brojčanu prednost u njima drže navijači Sparte i Slavije. Viktoria je prvo promatrana kao osvježenje lige i prvi izbor neutralnih promatrača zbog atraktivne igre, međutim, s godinama su postali toliko dominantni da je početno oduševljenje ishlapilo i zamijenila ga je zavist i ponekad otvoreno neprijateljstvo. Odlagalište Spartinog otpada je postalo dominantna nogometna sila u zemlji i to je smetalo ne samo navijačima Sparte. Viktoriji se u praškim medijima stalno predviđa da je na rubu propasti, očekuje se trenutak kada će glavne poluge momčadi otići u nogometnu mirovinu, pa će klub pasti tamo odakle je krenuo, preuveličavaju se problemi i napuhavaju skandali i slično.

Da budemo iskreni, i sami igrači Viktorije im daju materijala za to. Svi znamo za wimbledonski "Crazy Gang" osamdesetih, ali ova momčad svojim eskapadama na terenu i izvan njega za njima nimalo ne zaostaje. U češkim medijima se često upotrebljava izraz "specifična svlačionica Viktorije", izraz koji pokriva prekaljene, superiskusne ratnike koji su u klubu već dugi niz godina i koji su sve prošli i sve vidjeli i koji teško prihvaćaju pridošlice u svoje društvo. To je glavni razlog zašto do sada niti jedan stranac nije uspio u klubu (samo da znate, Česi ne smatraju da su Slovaci stranci). Bilo je tu kazni zbog vožnji u alkoholiziranom stanju, razbijenih auta, problema s drogom, dopingom, kontakata s preprodavačima droge, dva bivša igrača su izvršila samoubojstvo, jednom igraču je preminula supruga nakon duge bolesti, a dugogodišnji standardni stoper Čišovsky je obolio od lateralne skleroze. Ozljede su potpuno uništile karijeru plzenjskog Messija, Vaclava Pilara. Vlasnik kluba prije Paclika, Miroslav Križ, je jednog dana jednostavno nestao, te je nakon duge potrage proglašen mrtvim.

Ima tu dovoljno materijala kako za dramatični film, tako i za nešto iz čega svlačionica izvlači svu svoju koheziju i zajednički duh. To je "specifična svlačionica Viktorije". Između dva Vrbina mandata, Paclik i Šadek su probali dovesti trenere koji će zaobuzdati igrače, ali svi pokušaji su neslavno propali. U četiri godine bez Vrbe, niti jedan trener nije odradio cijelu sezonu. Kad bi ekipa odlučila da joj je dosta trenera, tankirali bi nekoliko utakmica, nanizala par poraza i trener je uskoro postao bivši. S Vrbom nikad nije bilo takvih problema. On vjeruje njima, a oni njemu. On je podigao njih, a oni njega.

Svi su ipak svjesni da će uskoro doći do velike preobrazbe i da će ova ekipa sići s pozornice jer godine su tu. Možda je baš ovo zadnja sezona slavne Viktorije. Iako su itekako sposobni odigrati sjajnu partiju, sve rjeđe to mogu napraviti u serijama. Zahvaljujući stabilnim financijama, a koje će još više poboljšati neki izlazni transferi koji se pripremaju, Viktoria neće imati novčanih problema u nekom srednjem razdoblju. Sasvim je jasno da Viktoriju 2.0 neće voditi Vrba koji se zaželio novih izazova i da će nova ekipa možda neko vrijeme biti osuđena na prosječnost, ali ljudi koji vole klub su već jednom krenuli s puno niže razine i uspjeli.