VAR pomaže, ali upitnici će i dalje ostati

Već u svom premijernom nastupu u Ligi prvaka VAR je spoznao kako ga čeka težak posao. Poništeni gol Ajaxa u dvoboju protiv Reala izazvao je dosta različitih emocija među ljubiteljima nogometa širom Europe, a posebno je zanimljivo što se radi o, „na papiru“, ispravnoj odluci, koja uopće ne bi trebala biti predmet rasprava. Zapravo, situacija s amsterdamske Arene ogledni je primjer pozitivnog utjecaja VAR-a u nogometnoj utakmici, jer bez njega (neregularni) gol Ajaxa bio bi priznat, a gosti iz Madrida bili bi oštećeni. O tome da VAR donosi određeni napredak u nogomet bespredmetno je raspravljati, i s time će se složiti i oni koji zagovaraju tradicionalan način suđenja, bez uplitanja kompjutera. No, postoje i određeni problemi, ako to tako možemo reći, zbog kojih VAR dosad nije i nikad neće biti aklamacijom prihvaćen od strane publike. U nastavku teksta pozabavit ćemo se, stoga, pozitivnim i negativnim stranama video tehnologije u nogometu.

Situacija u kojoj VAR presuđuje je li lopta prešla gol-liniju vjerojatno je jedina oko koje nema rasprava i podijeljenih mišljenja. Ovdje stvarno nisu potrebna nikakva objašnjenja, kompjuter nedvosmisleno odlučuje je li gol ili nije, a ljudski faktor u potpunosti je izbačen. Najbolja moguća reklama za ovakve situacije nedavni je dvoboj Manchester Cityja i Liverpoola, gdje je VAR pokazao kako lopta ipak nije prešla gol-liniju, iako je „golim oko“ izgledalo da je. Kad uzmemo u obzir važnost ove utakmice i činjenicu da je eventualna sudačka pogreška u ovoj situaciji mogla praktički usmjeriti čitavo prvenstvo u drugom smjeru, možemo samo konstatirati kako je VAR u ovoj situaciji u potpunosti ispunio smisao svog postojanja.

Nadalje, VAR uvelike pomaže u donošenju odluka oko možebitnog zaleđa, opet iz razloga što se radi velikim dijelom o egzaktnoj situaciji kod koje kompjuter može donijeti ispravnu odluku. No, iako VAR nedvosmisleno može pokazati je li strijelac pogotka bio u nedozvoljenoj poziciji, područje zaleđa i nakon uvođenja video tehnologije ostalo je poprilično „sklisko“. Pa tako imamo situacije u kojima pomoćni sudac neopravdano prekine akciju koja se više ne može vratiti (dodavanje prema Tadiću u dvoboju Ajaxa i Reala) ili situacije u kojima ekipa iz VAR sobe uopće nije reagirala na zaleđe u začetku akcije iz koje je na kraju postignut pogodak.

Svjesni su toga i u sudačkoj organizaciji pa je dan naputak da u dvojbenim situacijama linijski suci ne dižu zastavicu i puste akciju do kraja, no očito je da po pitanju zaleđa primjena VAR-a još uvijek „šteka“ i teško da će ikada i biti egzaktna kao u situacijama oko prelaska lopte preko gol-linije. Razlog za to je vrlo jednostavan: za odluku o golu potrebni su čipovi/senzori na vratnicama i loptama i ona je praktički trenutna, dok poziciju zaleđa može odrediti bilo koji igrač na travnjaku na bilo kojem dijelu terena što cijelu priču čini ipak kompliciranijom.

Ipak, pretpostavimo li da će razvoj tehnologije kroz godine dovesti do toga da će kompjuter u roku sekunde zaustaviti igru ako se igrač nađe u nedozvoljenoj poziciji i da će područje zaleđa jednom biti riješeno kao pitanje (ne)prelaska lopte preko linije – trenutno i nedvosmisleno - time ćemo dobiti i drugu situaciju koju VAR bez greške, „repova“ i polemiziranja rješava. U kategoriju očite prednosti video tehnologije možemo dodati i primjere poput udaranja igrača ili igranja rukom (Henry protiv Irske), koji su očiti, ali ih sudac jednostavno nije vidio. I tu nekako završava priča o situacijama gdje je prednost VAR-a neupitna, a stavovi nogometnih zaljubljenika usaglašeni.

Da je nogomet tenis, u kojem je jedina dvojba je li loptica u outu ili nije, i u kojem video tehnologija praktički može sama odsuditi cijeli meč (eksperimentalno na završnom Next Gen Mastersu u Milanu), problema i dvojbi ne bi bilo. Međutim, nogomet je kontaktni sport s rastezljivom definicijom pojedinih pravila, u kojem veliku ulogu ima i famozno sudačko uvjerenje, dakle, ljudski faktor. A kad je tako, kad konačnu odluku u nekim situacijama čak i nakon detaljnih analiza snimaka iz svih kuteva i dalje donosi čovjek, jasno je da će određen broj ljudi biti skeptičan prema uvođenju VAR-a. Možete vi neku situaciju gledati „milijun“ puta, no opet će ona kod različitih ljudi biti protumačena drugačije, i opet će nakon konačne sudačke odluke dobar dio ljudi biti nezadovoljan.

(Ne)dovoljan intenzitet kontakta, (ne)prirodan položaj ruke, izgledna ili obećavajuća situacija za postizanje pogotka samo su neke od konstrukcija koje redovito slušamo u analizama sudačkih odluka, a koje VAR ne može riješiti. Svjedoci smo tako činjenice da se i u ligama gdje se VAR već koristi (Njemačka, Španjolska, Italija) iz tjedna u tjedan vode rasprave o sudačkim odlukama koje su donesene nakon pregledavanja snimki, što je argument kojim mašu oni koji nisu za uvođenje video tehnologije u najvažniju sporednu stvar na svijetu. Konačno, i na Svjetskom prvenstvu u Rusiji, koje se uzima kao ogledni primjer pozitivnog utjecaja VAR-a na nogomet, bilo je utakmica (Njemačka – Švedska u skupini, finalni dvoboj Francuske i Hrvatske) iznad kojih su ostali upitnici.

Sve nam ovo govori da će određenih „repova“ nakon nogometnih utakmica biti i nakon što VAR postane standard, kao što ih je bilo i prije njega. Zagovornici uvođenja video tehnologije reći će kako je bolji i nesavršen sustav koji će barem smanjiti broj dvojbenih situacija od nikakvog, dok će se oni tradicionalniji ljubitelji nogometa uvijek držati one: „Ako ne može riješiti problem u potpunosti, bolje da se ne miješa uopće“. I sve je to normalno. Ljudi su različiti, imaju različit pogled na nogomet i život općenito. Nekome je lakše „progutati“ neku dvojbenu odluku koju je sudac donio nakon pregledavanja snimke, a netko će baš zbog toga biti još ogorčeniji.

Bez obzira na to što „obični“ simpatizeri i navijači mislili o VAR-u, činjenica je da je nogomet otvorio vrata video tehnologiji i da je ona njegova sadašnjost i budućnost. Pitanje više nije: VAR ili ne, nego na koji način ga koristiti. No, koliko god tehnologija napredovala i koliko krovne nogometne organizacije pravile pomake u načinu korištenja VAR-a, jednostavno se moramo pomiriti s time da nogomet nikad neće biti lišen sudačkih pogrešaka, „repova“ i kontroverzi, i da će uvijek postojati mali i veliki, jednaki i „jednakiji“. Dok nije bilo VAR-a, pričalo se kako su određeni klubovi/reprezentacije povlašteni i da se upravo zato odugovlači s uvođenjem istog. Sad kad imamo VAR, imamo i priče da je i on u službi određenih klubova/reprezentacije i da suci, čak i kad gledaju snimke, teško mogu biti u potpunosti nepristrani i zaboraviti veličinu i značaj klubova kojima sude.

Stav autora o VAR-u

Uvođenju video tehnologije u nogomet pristupam, kao i mnogim drugim stvarima u životu, s dvije razine. Prva je ona pomalo filozofska, pa čak i svjetonazorska, dok je druga praktična, prilagođena svakodnevici od koje ne možemo pobjeći.

Na svjetonazorskoj razini, protiv sam uplitanja kompjutera u suđenje nogometne utakmice. Svi akteri nogometne utakmice (barem zasad) su ljudi koji griješe, i osobno mi nije teško prihvatiti sudačke pogreške, čak i kad su na štetu „moje“ momčadi. Jer, kao što je sudac jednom odnio, tako će sudac jednom i donijeti, i greške će se na kraju uglavnom izravnati. Svjestan sam i sam kako je ovakav stvar pomalo tradicionalan, „zaostao“ i u neskladu s trendom, no to sam odmah na početku napomenuo i od toga ne bježim. Jednostavno, to je onaj prvotni tok misli koji vam prolazi kroz glavu kad razmišljate o nečemu, zaboravivši da svijet ipak ne funkcionira tako i da greške nisu uvijek posljedica ljudske nesavršenosti.

Na drugoj, praktičnoj razini, svjestan sam da je nogomet industrija u kojoj se „okreću“ milijarde, i da su neke stvari neizbježne, pa tako i VAR. Kad već današnji nogomet bez video tehnologije očito ne može, volio bih da se barem njeno korištenje ograniči samo na one egzaktne slučajeve koje sam spomenuo ranije u tekstu (prelazak gol-linije, zaleđa i situacije koje glavni sudac nije vidio), dakle, na situacije koje VAR može nedvosmisleno riješiti. Pregledavanje i ponovno procjenjivanje situacija koje su suci na terenu već odsudili bih ukinuo, jer oko njih jasne presude nikad neće biti. Vidimo iz tjedna u tjedan da se rasprave i dalje velikim dijelom vode zbog odluka koje je sudac dobro vidio, ali ih je procijenio tako da njegova odluka ostavlja prostora za nezadovoljstvo dijela gledatelja. Dakle, ponovno pregledavanje snimke često jednostavno nema smisla.

Konačno, ono što meni također nema smisla je da čelnici nogometnih organizacija toliko vremena i novca daju na usavršavanje VAR-a, a istodobno ne koriste mogućnosti koji bi donijele barem jednaku korist nogometu, a praktički su besplatne. Ako se zadržimo samo na području suđenja, možemo spomenuti naknadno drastično kažnjavanje igrača za simuliranje na osnovu snimki nakon utakmice, čije bi uvođenje sigurno smanjilo i broj spornih situacija na samim utakmicama. Ako ćemo ići malo šire, kao jedna od prvih stvari kojom bi se nogometni oci trebali pozabaviti je ukidanje jednog od najglupljih pravila u nogometu općenito, a to je pravilo „gola u gostima“. No, neću sad ići previše u širinu, jer pravila nogometa i mogućnosti za njihove promjene materijal su za posebni tekst.