Na današnji dan: Batigol je odlučio završiti igračku karijeru

Na današnji dan 2005. godine jedan od najubojitijih napadača novijeg doba, Gabriel Omar Batistuta, objavio je kako se povlači u igračku mirovinu. Batistuta je karijeru završio u katarskom Al Arabiju gdje je ostavio u kratko vrijeme veliki trag.

Iako je nakon karijere stekao i trenerske licence, danas nije tako blizu nogometu. Ozljede koje je imao u kombinaciji s teškim dodatnim treninzima kako bi bio što bolji, nakon karijere stvorile su mu velike probleme. Bolovi u zglobovima i tetivama bili su toliki da je razmišljao i o amputaciji noge, a dan danas ima poteškoća u kretanju.

"Napustio sam nogomet i preko noći postao gotovo nepokretan. Pomokrio sam se u krevet iako mi je wc bio udaljen svega tri metra. Bilo je 4 ujutro i znao sam da će me ubijati bol u zglobovima ako stanem na noge. Otišao sam doktoru Avanziju i rekao mu da mi odreže noge, pogledao me i rekao mi da sam lud. Nisam više mogao izdržati, ne mogu riječima opisati kolika je to bila bol. Vidio sam Oscara Pistoriusa i rekao - to je moje rješenje", rekao je Batistuta u intervjuu za TyC Sports.

Liječnici su se odlučili za puno jednostavniju stvar, nisu mu amputirali noge već je završio na operaciji nakon koje mu je opće stanje olakšano, bolovi su manji, ali problemi s kretanjem su ostali.

Cijena je to 17 godina duge i vrlo uspješne karijere tijekom koje je Batistuta u preko 500 nastupa postigao više od 300 golova od čega više od 200 u dresu Fiorentine gdje je proveo plodnih devet godina.

Prije dolaska u Europu Batistuta je nosio dres tri argentinska velikana. U Newell's Old Boysima radio je s Marcelom Bielsom kojeg i danas ističe kao trenera koji je najzaslužniji za njegovu karijeru. Ubrzo je stigao transfer u River Plate gdje je maknut iz momčadi iz dan-danas nejasnih razloga jer i on i tadašnji trener Daniel Passarella tvrde kako nije bilo baš nikakvih problema niti nesuglasica među njima. Sol na ranu navijačima Rivera stavio je prelaskom u Boca Juniorse gdje je pod vodstvom Oscara Tabareza odnio titulu prvog strijelca lige.

U ljeto 1991. godine prelazi u Fiorentinu gdje polako raste i dolazi do svog vrhunca. Zabijao je kao na pokretnoj traci pa je tako u sezoni 1994/1995 srušio rekord Ezija Pascuttija i zabio u svakom od prvih 11 kola Serie A te sezone. Inače drži i aktualni rekord s 13 uzastopnih nastupa u Serie A s postignutim barem jednim golom u svakom susretu.

Međutim s Fiorentinom nikako nije mogao do titule prvaka i odlučio je prihvatiti ponudu Rome i pridružiti se Francescu Tottiju u borbi za trofeje.

26. studenog 2000. godine u dresu Rome prvi put zaigrao je protiv Fiorentine. U 83. minuti susreta krasnim volejem s preko 20 metara pogodio je za pobjedu Rimljana 1:0 i dok je na stadionu i na travnjaku vladala euforija, Batistuta je odbijao proslaviti pogodak. Emotivno je doživio ovaj trenutak, suze su krenule i koliko je mogao biti sretan što je zabio takav gol za pobjedu, toliko je bio tužan što je zabio svojoj Fiorentini.

S Romom je stigao do titule prvaka Italije, ali zauvijek mu je u srcu ostala Fiorentina. 14 godina nakon tog transfera prema Rimu, Batistuta je primljen u Fiorentininu Kuću slavnih. "Od prvog trenutka kada sam stigao u Fiorentinu, htio sam mjesto u povijesti ovog kluba. Sada sam to i ostvario."

Batistuta je pokazao koliko mu Fiorentina znači i javnom isprikom navijačima što nije uspio ispuniti sve svoje snove s Fiorentinom i što je preselio u Romu.

Kasnije je kraće vrijeme nosio i dres milanskog Intera.

Mnogi ga smatraju jednim od najboljih napadača svih vremena, ako već nije među najboljima, među najubojitijima je sigurno. Bio je konstantna prijetnja, zabijao je iz svih mogućih pozicija i ostvario je karijeru vrijednu divljenja.