Najupečatljivije Dinamove pobjede: Sjajni Butina spriječio senzaciju, Čop slomio „svoj“ Hajduk u najvećem preokretu

Iako sudeći po broju trofeja posljednjih godina i dominaciji Dinama možemo dobiti dojam kako su Modri često dobivali na Poljudu, istina je bitno drugačija. Od neovisnosti Hrvatske, Dinamo je 42. puta u sklopu HNL-a gostovao na Poljudu i ostvario svega 10 pobjeda. Hajduk je s druge strane pobijedio 18 puta, dok je neriješenim ishodom završilo 14 derbija. U Hrvatskom nogometnom kupu Hajduk je također bolji. Jasno, broj susreta je manji, ukupno 10, a Splićani su slavili pet puta, dok je Dinamo pobijedio u tri navrata.

Od velikog preokreta do očaja

Tehnički, u ovom susretu Dinamo nije pobijedio, ali s obzirom na to da je slavio u finalu Hrvatskog nogometnog kupa, uzeli smo kao primjer jednog od najupečatljivijih derbija u kojemu su Modri veselo otišli s Poljuda. Te 2009. godine, finale Kupa igralo se na dvije utakmice. U prvom susretu na Maksimiru, Dinamo je uvjerljivo slavio s 3:0 i činilo se kako će još jedan u nizu titula bez većih problema doći u Zagreb.

Kako je tekao susret, vjerojatno oni najoptimističniji nisu vjerovali da će Hajduk uspjeti doći do preokreta. Hajduk je imao dosta prilika u prvom dijelu, posebno Nikola Kalinić koji se iskazao brojnim promašajima, ali mreža Dinama ostala je netaknuta gotovo sat vremena. Krajem prvog dijela imao je Hajduk i prečku, ali sve je bilo izglednije kako su razmišljanja o stizanju velikog zaostatka ipak bili samo snovi.

No, nogomet je prevrtljiva igra i ponekad kazni promašaje, a često zna i kazniti one koji uđu u susret potpuno opušteno i dekoncentrirano. Prvo se nije dogodilo Hajduku, barem ne u regularnom dijelu, ali drugi dio se dogodio Dinamu. U 56. minuti Kalinić je konačno zabio nakon velike gužve, da bi dvije minute kasnije Mladen Bartolović povisio na 2:0. Sada je već počela panika jer je ostalo više od pola sata, sasvim dovoljno da Bili dođu do izjednačenja.

Dinamo je pokušao brzi povratak, ali nije išlo. S druge strane, Hajduk je igrao sve bolje i u 75. minuti Kalinić dovodi Poljud u ekstazu. Splitski stadion nije bio krcat do posljednjeg mjesta, ali ovih desetak tisuća gledatelja je stvorili sjajnu atmosferu zadnjih petnaestak minuta. Modri su ipak izdržali posljednje nalete Hajduka i utakmica je otišla u jedanaesterce. To je definitivno bio ishod kojeg nitko nije očekivao. Psihološki gledano, Hajduk je bio u prednosti, ali kod izvođenja jedanaesteraca veliku ulogu ima i sreća.

Prvi je krenuo Dinamo, točnije Igor Bišćan koji je vrlo lijepo pogodio pored Danijela Subašića. Isti učinak ostvario je Nikola Kalinić. Druga serija bila je uzbudljiva. Udarac Sammira, Subašić je umalo obranio, da bi Giovanni Rosso prilično slabo tukao i Tomislav Butina donosi Modrima prednost. Sljedeće dvije serije bile su vrlo dobre. Sigurni su bili Milan Badelj i Pedro Morales s jedne te Bartolović i Senijad Ibričić s druge strane.

Na redu je bila posljednja serija. Dinamo je imao priliku preciznim kaznenim udarcem osvojiti Kup. Udarcu je pristupio Mirko Hrgović, igrač kojeg nisu voljeli niti jedni navijači. Hajdukovi jer je prešao u redove najljućeg rivala, Dinamovi jer je Hrgović udario navijača Dinama na turniru Kutija šibica, a spočitavalo mu se i pjevanje nekih pjesama. Veznjaku Dinama definitivno nije bilo lako, zvižduci su bili gromoglasni i Hrgović je prilično nervozno pucao i promašio cijeli gol.

Erupcija slavlja zavladala je Poljudom, Hajduk se ponovno vratio u igru. Udarcu je pristupio Srđan Andrić, iskusni igrač, vatreni Hajdukovac i izrazito požrtvovni nogometaš kojeg u Splitu obožavaju. Gotovo da nema bolje osobe koja će povesti Bile u novu seriju. Andrić je ipak pucao silovito, ali neprecizno i Butina je još jednom obranom donio Dinamu Kup, a Hajduk ostavio bez trofeja.

Derbi koji će vječno biti bolna tema Hajdukovcima

Kada vam omiljeni igrač, dijete iz vašeg pomlatka ode u redove najljućeg rivala, osjećaj je strašan. Kada isti taj igrač odluči derbi i postigne vam dva pogotka, nema te riječi kojima se može opisati osjećaj navijača. Dogodilo se to Hajdukovcima 2014. godine. Igralo se sedmo kolo domaćeg prvenstva, bio je 31. kolovoza, a Hajduk je na prilično nevjerojatan način izgubio od Dinama.

Kada je sudac Ivan Bebek dao znak svom pomoćniku koliko minuta treba pokazati, Hajduk je još vodio. Sve su imali Splićani, vodstvo, prednost domaćeg terena, vatrenu podršku više od 15.000 navijača, ali to nije bio njihov dan. Krenulo je sjajno. Već u osmoj minuti, Tino-Sven Sušić prekrasnim pogotkom doveo je Hajduk u vodstvo. Vrlo brzo nakon primljenog pogotka, Hajduk je mogao potpuno slomiti Dinamo, no Eduardo je bio odličan na vratima. Dugo se nije vidio ovako odlučni i hitri Hajduk koji je doista te sezone bio kvalitetan.

Nažalost, tog dana na visini zadatka nije bio Lovre Kalinić. Hajdukov vratar umalo je uprskao vodstvo svoje momčadi, no Mario Maloča uspio je spasiti sigurni pogodak Domagoja Antolića. U nastavku susreta, Hajduk ponovno bolje igra na početku. U 49. minuti Antonio Milić je iskoristio gužvu u kaznenom prostoru i zakucao za 2:0. Činilo se kako Hajduk izgleda stabilno te Dinamo neće moći prilično slabom igrom doći do smanjenja rezultata.

Nažalost po domaće navijače, Igor Tudor napravio je veliku grešku. Hajduk se sve više zatvarao umjesto da iskoristi sve ofenzivniji Dinamo. Modri su bili sve opasniji i do pogotka je došlo u 71. minuti. Hilal Soudani je lijepo ubacio za Duju Čopa koji bježi čuvaru i smanjuje zaostatak. Dinamo je sada krenuo svim silinama prema naprijed, ali do izjednačenja nije stizao.

Ušlo se u sudačku nadoknadu i činilo se kako će Bili izdržati. Ipak, platio je Hajduk danak defenzivnoj igri i priličnoj dekoncentraciji u obrambenim redovima. U prvoj minuti nadoknade, Hajdukovo dite s početka priče, Čop, zabija drugi pogodak uz slabu reakciju Kalinića, da bi u četvrtoj minuti nadoknade, Angelo Henriquez potpuno sam zakucao glavom za 2:3. Hajdukovi igrači automatski su pali na pod vjerojatno još uvijek nesvjesni što su propustili. S druge strane, Zoran Mamić i njegovi igrači oduševljeno su slavili veliku pobjedu nad velikim rivalom.

Poraz koji je označio kraj nada Hajduka u naslov prvaka

Autor ovog teksta nije navijač Hajduka, ali je stjecajem okolnosti i zadataka pratio više utakmica Hajduka prošle sezone. Nije nužno to bila najbolja Hajdukova momčad u posljednje vrijeme, ali je imala neku posebnu kemiju. Na njihovu žalost, to proljeće nisu iskoristili katastrofalnu igru Dinama i prosipanje bodova, a djelomično su tome krivi i sami stvarajući prilično čudnu atmosferu oko momčadi koja se bori za naslov prvaka.

Ne bi bilo odgovorno reći kako bi Hajduk bio prvak da je tog 22. travnja slavio protiv Dinama, ali činjenica jest kako od 2005. godine nisu bili prvaci, a u tom trenutku imali bi dva boda zaostatka svega pet kola prije kraja. Dinamo je definitivno bio u krizi, zreo da padne nakon dugogodišnje dominacije, a Hajduk je bio u naletu. Taj derbi jedan je od najvatrenijih u posljednje vrijeme. Više od 30.000 navijača nadalo se pobjedi Hajduka i spuštanju bodovne razlike.

Početak susreta nije bio idealan za Hajduk. Već u 14. minuti susreta, Mario Gavranović doveo je Modre u vodstvo. Ipak, Hajduk se vrlo brzo vratio. Mijo Caktaš, jedan od najboljih pojedinaca Hajduka tog proljeća, fantastičnim udarcem iz slobodnog udarca matirao je Dominika Livakovića. Do kraja prvog dijela, Hajduk je pogodio stativu, a odličnu priliku imao je Ahmed Said, no promjene rezultata nije bilo.

Bili su definitivno bili bolji u nastavku susreta. Livaković je briljirao na golu i spasio Dinamo poraza. Marko Futacs i Said nisu uspjeli svladati Dinamovog vratara, a potonji je još uz to i teško pogriješio desetak minuta kasnije. U 61. minuti, Ante Ćorić ubacio je iz kornera, Said nevjerojatno promašio loptu koja stiže do Gavranovića koji mirno poentira za 1:2.

Hajduk je krenuo po izjednačenje, Adam Gyurcso pogodio je prečku, ali Dinamo je uspio izdržati sve nalete. Objektivno, Modri u tom susretu nisu zaslužili pobjedu, ali su do tri boda ipak došli. Tako je Hajduk umjesto zaostatka od svega dva boda povećao zaostatak za Dinamo na osam bodova. Modri nisu briljirali do kraja, no ipak su uspjeli doći do naslova. S druge strane, Hajduk je potpuno potonuo što je iskoristila Rijeka i pretekla ih na tablici.