Piast - Pepeljuga na poljskom tronu

AUTOR: I.W.

Igralo se posljednje kolo Ekstraklase u sezoni 2017/18. Pretposljednji Piast je na svojem terenu dočekivao Termalicu koja je imala dva boda više i zauzimala spasonosno 14. mjesto koje je osiguravalo opstanak u ligi. Zadatak je bio jasan: osvojiti sva tri boda na bilo koji način. Na za poljske prilike malom Gradskom stadionu u Gliwicama se skupilo 6249 gledatelja, nešto više od prosjeka. Dva pogotka u prvom i još dva u drugom poluvremenu za konačnih 4:0 su bila sasvim dovoljna za tri boda, osiguravanje opstanka i još jednu sezonu u prvoligaškom društvu. Odahnuli su Piastovi navijači i svi u klubu – još jedna sezona je spašena, a sljedeće sve ispočetka – osigurati opstanak, pa makar pobjedom u zadnjoj utakmici.

Bila je to sasvim obična sezona ovog sasvim neupadljivog kluba. Piast je osnovan 1945. godine kao klub Poljaka izbjeglih iz grada Lavova koji je nakon Drugog svjetskog rata završio u granicama Sovjetskog Saveza. Kao pravi poljski domoljubi, svoj nogometni klub su nazvali Piast – prema polulegendarnom osnivaču poljske kraljevske dinastije iz 9. stoljeća, Piastu Kolaru (prije nego što je postao vladar, bavio se izrađivanjem i popravljanjem drvenih kola).

Osim dva davna finala kupa, klub nije imao nekih većih rezultatskih uspjeha i veći dio svojeg postojanja je proveo u drugoj poljskoj ligi. Početkom devedesetih su zapali u financijske poteškoće, fatalne za postojanje kluba, jer je klub na šest sezona prestao s radom, da bi se opet pojavio 1997. godine i to u sedmoj ligi. Tada je počeo mukotrpni put do vrha. Godine 2008. su se po prvi put plasirali u prvu ligu, u drugoj sezoni su ispali, ali ubrzo su se vratili i od 2012. su redoviti članovi prvoligaškog društva. Uglavnom su se zadržavali u donjem dijelu ljestvice, iako su recimo 2016. završili na senzacionalnom drugom mjestu.

Kibice w Gliwicach zapamiętają ten wieczór na długo ?????? pic.twitter.com/wpVlyDP7fs— CANAL+ SPORT (@CANALPLUS_SPORT) May 19, 2019

Piast je uvijek bio apsolutni prosjek prosjeka, prava nogometna Pepeljuga. Sa 180 tisuća stanovnika, Gliwice su devetnaesti grad po veličini u Poljskoj, po Transfermarktu su dvanaesti klub po vrijednosti u Ekstraklasi, igraju na stadionu kapaciteta 10.000 mjesta, a koji je treći najmanji u prvoj ligi. S prosječnom posjetom od 4174 gledatelja se nalaze na pretposljednjem mjestu.

Piast nema niti nekog velikog gazdu koji će pokriti financijsku stranu priče. Visokih 42 % njegovog proračuna se puni novcem iz gradske blagajne. Jasno je onda da je i taj proračun skroman. Čak i u ovoj povijesnoj i šampionskoj sezoni, nećete lako naći Piastove igrače pri vrhu statističkih rubrika: najbolji strijelac Piotr Parzyszek s devet golova je na 25. mjestu liste strijelaca. Veznjak Martin Konczkowski sa sedam asistencija se ipak uspio ugurati na treće mjesto po broju asistencija, ali i tu poziciju dijeli sa još pet igrača.

U čemu je onda tajna ovog senzacionalnog uspjeha? Velik dio odgovora leži u treneru. 56-godišnji Waldemar Fornalik je trenerski zanat ispekao u nedalekom Ruchu iz Chorzowa i to toliko dobro da su ga navijači nazvali "King Waldek", te mu je nakon za Poljsku neuspješnog Eura 2012. ponuđena klupa poljske reprezentacije. Nije lako biti izbornik Poljske, biti čovjek koji vječno stoji na rubu ponora između objektivne kvalitete njegovih igrača i ogromnih i nerealnih očekivanja javnosti. Nakon neuspjeha u kvalifikacijama na SP 2014, poljski novinari i javnost su ga jednostavno rastrgali i Fornalik se poražen vratio u Ruch. Na klupu Piasta je sjeo prije dvije godine, dovevši sa sobom već spomenutog veznjaka Konczkowskog.

U klubu je našao za hrvatske pojmove pomalo bizarnu, ali za poljsku ligu sasvim uobičajenu skupinu igrača: lijevog beka igra Danac Kirkeskov, doveden besplatno iz norveškog drugoligaša. Jedan od stopera je Aleksandar Sedlar, doveden prije tri godine iz Gornjeg Milanovca (zabio je čak šest golova ove sezone). Par defenzivnih veznjaka čine veliki poljski talent i produkt domaće škole Patryk Dziczek i Englez Tom Hateley, najpoznatiji po tome što je sin engleskog reprezentativca iz osamdesetih, Marka Hateleyja. Prije dolazka u Piast, Hateley je igrao u Škotskoj za Dundee.

???? This achievement should not be underestimated.

Last year, Piast Gliwice narrowly avoided relegation in Poland's top flight.

Yesterday they won the league for the first ever time!

And Tom Hateley's missed just three matches in this historic season ????????#Ekstraklasa pic.twitter.com/87bPDe1PAk— English Players Abroad (@EnglishAbroad1) May 20, 2019

Dva Španjolca u Piastu su kapetan Gerard Badia (došao iz niželigaša SD Noje, a ni uz najbolju volju nisam uspio saznati u kojoj ligi trenutno igra taj klub) i Jorge Felix, doveden iz trećeligaša Lleide. Za atraktivnost i egzotiku je odgovoran Kolumbijac Joel Valencia, došao iz slovenskog Kopera. U napadu igra visoki Poljak Parzysek, pristigao iz nizozemskog Zwollea.

Svjestan da nema na raspolaganju neku ekskluzivnu skupinu igrača, Fornalik se držao osnova nogometne igre. Sustav 4-4-1-1 s vrlo malo rotacija u ekipi, čvrsto i odgovorno. Jesen su odigrali sasvim solidno, bili peti i nitko nije mogao predvidjeti eksploziju u proljetnom dijelu sezone.

Champione Champione!!!????
Toms only won.
Champions of Poland ????
Incredible. So proud ????
Piast Gliwice ???? @TomHateley4 #piast #Ekstraklasa #poland #football— Bev Hateley (@BevHateley) May 19, 2019

Nakon 30 kola se Ekstraliga liga dijeli na Ligu za prvaka (prvih osam ekipa) i na Ligu za ostanak. Piast je prvi dio prvenstva završio na trećem mjestu sa sedam bodova zaostatka za Lechijom i Legijom. Računali su kako bi sjajan uspjeh bio zadržati mjesto koje garantira nastup u kvalifikacijama za EL, ali onda je krenula nevjerojatna serija: posljednju utakmicu su izgubili 29. ožujka i od tada nanizali osam pobjeda i dva remija. Odjednom je sve sjelo na svoje mjesto, a Lechia i Legia su zaredali sa kiksevima, te se njihova prednost istopila i Piast je tri kola prije kraja izbio na prvo mjesto. Pruženu povijesnu priliku više nisu ispustili iz ruku.

Tako ćemo u kvalifikacijama za Ligu prvaka ovog ljeta gledati neugledni i nepoznati Piast. Ne možemo očekivati ništa posebno, mogu samo opet iznenaditi.

U sjeni Piastove senzacije, glavna diskusija u poljskoj nogometnoj javnosti se vodi oko još jedne krize varšavske Legije. Imaju najviše novca, najviše publike, najbolje uvjete, najskuplju ekipu, svu medijsku podršku i naslov im je svejedno izmakao iz ruku. Sezona je krenula loše još dok je naš Klafurić sjedio na klupi, kada se na grozan ulazak u ligašku sezonu nadovezalo šokantno ispadanje iz kvalifikacija za Ligu prvaka s potcjenjivanim slovačkim Spartakom iz Trnave. Klafurića je u kolovozu zamijenio Portugalac Ricardo Sa Pinto, ali i on je početkom travnja dobio otkaz jer nikako nije uspio preskočiti Lechiju na prvom mjestu, a momčad nije igrala dovoljno atraktivno za standarde navijača i medija.

Uobičajena analiza bi spomenula baš Lechiju iz Gdanjska kao glavnog gubitnika sezone jer su prvo mjesto na ljestvici držali čak 22 kola, da bi na kraju izgubili prednost i sezonu završili tek na trećem mjestu. Što je, doduše, najbolji rezultat u povijesti kluba. Lechia je svoje rane djelomično zacijelila trijumfom u poljskom kupu, pobjedom 1:0 u finalu nad Jagiellonijom. Taj uspjeh je bučno proslavila na glavnom gradskom trgu, tako da izgleda kako nisu baš nešto previše tužni zbog bronce u prvoj ligi.

Osim Piasta, Legie i Lechie, Poljsku će u europskim kupovima predstavljati i četvrtoplasirana Cracovia iz Krakova. Ligu napuštaju Miedz i Zaglebie Sosniowec, a u prvu ligu će se nakon pakla bankrota, pada u petu ligu i polaganog uspona vratiti slavni LKS Lodz (65 sezona u prvoj ligi).

Od hrvatskih igrača u Ekstraklasi moramo izdvojiti Marka Kolara, koji je dao 12 golova za Wislu iz Krakova. Zvonimir Kožulj je s pozicije veznog igrača dao devet golova za Pogon i zabilježio isti broj asistencija. Zoran Arsenić i Ivan Runje su bili standardnim članovima zadnjeg reda Jagiellonije. Domagoj Antolić je držao vezni red Legije, a u napadu istog kluba je nastupao Sandro Kulenović i dao četiri gola. Niko Datković je pomogao velikom rezultatu Cracovije. Oliver Petrak je odigrao punu sezonu za Koronu iz Kielcea. Luka Marić je zabilježio 23 nastupa za Arku. Božo Musa i Tomislav Božić nisu uspjeli spriječiti ispadanje njihovog Miedza.