Wales - između nogometa i ragbija

PIŠE: I.W.

Kada se vidi ona stadiončina u Cardiffu, malo kome padne na pamet da to nije stadion predviđen za nogomet, već za ragbi. To je stadion koji je dao izgraditi Velški ragbijaški savez (WRU) za potrebe svoje nacionalne momčadi jer ta ekipa treba toliko veliki stadion. Jer je gotovo svaku utakmicu rasprodan. I stvarno, kada prije početka utakmice iz 74.000 grla zaori refren velške himne "Zemlja mojih otaca" Gwlad, gwlad, pleidiol wyf i'm gwlad. Tra môr yn fur i'r bur hoff bau, o bydded i'r hen iaith barhau to je jedan od najdomljivijih trenutaka u svijetu sporta. Gotovo možete dotaknuti osjećaj ponosa jednog malog naroda. Ragbijaši su jaki, ragbijaši su uspješni, ragbijaši su muževni i fer, ragbijaši su trenutno na drugom mjestu svjetske liste ragbijaških reprezentacija, ma svatko se želi povezati s ragbijašima. Nogometaši u Walesu su u sjeni. I zapravo trajni podstanari na Principality (nekad Millennium) stadionu u Cardiffu. Sve domaće utakmice ovih kvalifikacija će odigrati na manjem stadionu Cardiff Cityja. Nogometašima je to sasvim dovoljno.

Velški nogometni savez (FAW) je treći najstariji na svijetu, a Zmajevi su prvu međunarodnu utakmicu odigrali pradavne 1876. protiv Škotske. Pet igrača te prve momčadi su činili igrači kluba s tipičnim velškim imenom – FC Druids. Wales danas ima tri milijuna stanovnika, prije 140 godina je imao još manje i nogometaši i ragbijaši su otpočetka jedni drugima konkurirali što se tiče već ionako skromnih financijskih, igračkih i infrastrukturnih resursa, pažnje medija i tako dalje. Ragbijaši su gotovo od samog početka bili u prednosti.

FAW je krenuo s organiziranjem Velškog kupa, ali kada su počeli razmišljati o organiziranju domaće lige, bilo je već kasno jer su nogometni klubovi iz većih središta već ušli u englesku nogometnu piramidu. To je razlog zašto najjači velški klubovi Swansea City i Cardiff City do danas igraju u engleskim ligama.

I u međunarodnim pitanjima je FAW bio priljepak engleske FA, tako da je do Drugog svjetskog rata bojkotirao međunarodne nogometne turnire. Prvo gostovanje na kontinentu im je bilo tek 1933., kada su stidljivo došli u Pariz i odigrali 1:1 s Francuskom.

Prvi nastup u Švedskoj

Po prvi put su se na jednom velikom turniru pojavili 1958. na Svjetskom prvenstvu u Švedskoj, a tamo su došli u stvarno nesvakidašnjim okolnostima. U svojoj kvalifikacijskoj skupini je Wales završio na drugom mjestu iza Čehoslovačke i na taj način već ispao iz kvalifikacija. Međutim, u afričko-azijskoj zoni (u to vrijeme ta dva kontinenta još nisu imala veliki broj reprezentacija, pa su održane zajedničke kvalifikacije) su se događale bizarne stvari. FIFA je uvrstila Tursku u azijsko-afričke kvalifikacije, što je Turke jako uvrijedilo, pa su odbili izaći na teren protiv Izraela, te je Izrael bez borbe prošao dalje. U drugom krugu je Izrael trebao igrati protiv Indonezije. Indonezija je odbila nastupiti protiv Izraela na nekom drugom terenu osim neutralnom, pa su ovi još jednom prošli dalje bez borbe. U trećem krugu je Izrael trebao igrati protiv Sudana i Sudan je odbio igrati s njima iz političkih razloga. Izrael se kao pobjednik afričko-azijske zone plasirao na Svjetsko prvenstvo, a da nije odigrao jednu minutu.

Tada se umiješala FIFA i odlučila da se na turnir bez odigravanja kvalifikacija mogu plasirati samo domaćin i svjetski prvak. Krenulo je razmišljanje kako riješiti nastalu zavrzlamu i odlučeno je da se od drugoplasiranih iz kvalifikacija ždrijebom izvuče jedna momčad koja će igrati protiv Izraela. Izvučena je kuglica s imenom Walesa.

Rutinskim pobjedama po 2:0 u Tel Avivu i Cardiffu, Wales se plasirao na svoje prvo svjetsko prvenstvo. Na samom turniru su odigrali vrlo dobro, remizirali sve tri utakmice u skupini i onda u odlučujućoj za prolazak dalje porazili jaku Mađarsku s 2:1. Najpoznatiji igrač tadašnje velške ekipe je bio John Charles, napadač koji je za Juventus dao 108 golova. Na žalost za Wales, Charles je bio ozlijeđen u četvrtfinalu protiv Brazila, pa su Velšani junački pali s 0:1.

Tako blizu, a tako daleko

Golema količina sreće koja ih je uopće dovela na to svjetsko prvenstvo kao da se morala izbalansirati, pa je sljedećih desetljeća Wales postao poznat po tome da im je uvijek nedostajalo samo malo da se kvalificiraju na veliki turnir. Kao da ih je "uhvatilo" neko prokletstvo.

Generaciju sredinom sedamdesetih je predvodio Charlesov igrački nasljednik – legendarni napadač Liverpoola, John Toshack. Svjetsko prvenstvo 1978. im je izmaklo zbog domaćeg poraza od Škotske u odlučujućoj utakmici. Na Svjetsko prvenstvo 1982. se nisu kvalificirali zbog lošije gol-razlike.

Ako ste se ikad upitali tko bi se plasirao na Europsko prvenstvo 1984. da nije bilo ljudi moji, pa je li to moguće Radanovićevog gola, odgovor je naravno Wales. Njima je odgovarao remi između Jugoslavije i Bugarske.

To je već bila jaka generacija s Nevilleom Southallom na golu, Ratcliffeom u obrani i sa sjajnim napadačem Ianom Rushom u špici.

Sljedeću priliku su dobili u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 1986. Tada se momčadi priključio i mladi Mark Hughes. Opet je odlučujuća utakmica igrana protiv Škotske, a Walesu je trebala pobjeda. Hughes je doveo domaćine u vodstvo koje su zadržali sve do 80. minute, kada su Škoti izjednačili iz jedanaesterca. Drama je bila tolika da ju nije izdržalo srce škotskog izbornika Steina, koji je krajem utakmice dobio infarkt na klupi i preminuo u svlačionici. Nakon posljednjeg sučevog zvižduka, škotski igrači su na terenu slavili odlazak na svjetsko prvenstvo i nisu bili svjesni tragedije dok im tužnu vijest nije objavio Steinov pomoćnik, Alex Ferguson.

Nije pomogao niti dolazak Giggsa

Sljedeća generacija je bila još jača. Uz Southalla, Rusha i Hughesa su se momčadi priključili Dean Saunders, Gary Speed i mladi čarobnjak Ryan Giggs. Opet je drama posljednje utakmice odlučivala o odlasku na Svjetsko prvenstvo 1994, a u Cardiff je došla neugodna Rumunjska. Slijedio je još jedan triler, Rumunji su poveli preko Hagija, napadači Dumitrescu i Raducioiu su se ispromašivali, a domaćini su izjednačili preko Saundersa i onda imali priliku povesti iz jedanaesterca. I pogodili prečku. U nastavku su Rumunji zabili još jedan gol i Wales je opet ostao kod kuće.

Slijedile su izgubljene godine s vrlo slabim rezultatima, a dres sa zmajem su oblačili na primjer John Hartson, Robbie Savage, Mark Pembridge, pojavio se Craig Bellamy. Početkom novog stoljeća, momčad je pala na tek 109. mjesto ljestvice FIFA.

U kvalifikacijama za Euro 2004, nada se opet pojavila na trenutak. Wales se dokopao play-offa i kao sljedećeg protivnika izvukao sasvim prolaznu Rusiju. Nakon prve utakmice i 0:0 u Moskvi, nade su porasle do neba, bilo je to sad ili nikad. Čak je i Millennium bio ispunjen do posljednjeg mjesta. I opet ništa, ruski bek Jevsejev je bio koban. Nije pomoglo ni to što se kasnije otkrilo da je ruski veznjak Jegor Titov pao na doping kontroli.

Depresija je vladala i dalje, a 2010. godina je značila novo dno jer je Wales pao na 112. mjesto ljestvice FIFA.

Liga i dalje slaba

U međuvremenu se pokrenuo i FAW, pa je 1992. godine konačno krenula i velška liga. Najjači klubovi (Cardiff City, Swansea City, Wrexham i Newport County) su odbili ponudu saveza, te su uz još neke manje klubove i nadalje ostali u engleskim ligaškim strukturama. Stoga je velška liga otpočetka bila osuđena na amatersko natjecanje niske kvalitete, a njezini predstavnici u pretkolima europskih kupova su najčešće najpoželjniji protivnik.

Senzacionalni Euro 2016.

Momčad na čijoj klupi je sjedio bivši reprezentativac Chris Coleman i koju su činili Gareth Bale, Aaron Ramsey, Joe Allen, Wayne Hennessy na golu, Joe Ledley, Ashley Williams i drugi je ne samo ostvarila snove prethodnih generacija kvalificiranjem na veliki turnir, već je i oduševila mnoge neutralce senzacionalnim polufinalom Europskog prvenstva u Francuskoj 2016. godine. Međutim, već na Svjetsko prvenstvo u Rusiji dvije godine kasnije se nisu uspjeli kvalficirati iz izjednačene i tvrde skupine, tako da još uvijek ne znamo da li se radilo samo o trenutnom skidanju prokletstva ili će se Wales stvarno početi češće pojavljivati na velikim turnirima.

Ragbijaši s tim nemaju problema.