Presjek Istrine sezone: Doigravanjem ostala u HT Prvoj ligi, klubu je potreban stabilan način rada

Kada je prošle sezone baskijska grupacija ušla u strukture Istre 1961, mnogi su, pa tako i potpisnik ovog teksta, pisali kako kreću bolji dani za klub. Najave su bile takve, najbolje moguće, realne. Iz kluba su govorili da neće biti milijuna, da neće biti velikih igračkih imena, ali da će polako klub dizati iz pepela i otpisivati dugove.

U redu, dugovi su djelomično sređeni, prema financijskom izvještaju iz 2018. godine Istra više zarađuje od ulaznica nego godinu ranije, a i prihod od sponzorstva se povećao (s 397.842 kn na 637.302 kn). Svejedno, nedostaje ono što je klubu najpotrebnije. Stabilnost, poznati igrački kadar i prepoznatljiv identitet kluba.

Trenutno to više liči na Ujedinjene narode. U klubu je prisutno na kraju sezone čak 12 nacija. Nije čak niti to prevelik problem, ali postavlja se pitanje homogenosti momčadi kada imate 32 igrača, od čega svega 14 domaćih. Tu je još šest Španjolaca, dva Brazilca i Francuza te po jedan Argentinac, Austrijanac, Crnogorac, Ganac, Kamerunac, Ekvadorac, Senegalac i Litavac. Trenutno vjerojatno najbolje zarađuju prevoditelji u Istri jer je teško vjerovati da se svi igrači međusobno mogu razumjeti.

Uz to, kao da nije dovoljno što je Istra postala poligon za Alaves i isprobavanje igrača, u klubu su odlučili mijenjati trenere kao na pokretnoj traci. Darko Raić-Sudar je otišao još početkom sezone i zauzeo mjesto u Upravnom odboru. Došao je Manolo Marquez, no on se zadržao malo više od dva mjeseca. Potom je stigao Curro Torres, ali je on trajao još manje - mjesec i sedam dana. Činilo se da će Krunoslav Rendulić uspjeti nešto postići, no ne na duže od četiri mjeseca. Došao je potom Igor Cvitanović, jedna od legendi hrvatskog nogometa, spasio klub od ispadanja i po tradiciji dobio otkaz.

Teško je to logično objasniti. Navodno u klubu žele vidjeti Matu Bilića na mjestu sportskog direktora te bi onda on postavio trenera za kojeg smatra da je najsposobniji voditi momčad. Što se tiče odlazaka, njih će biti puno i vjerojatno od 32 igrača koji su zaključili sezonu, više se od dvije trećine neće se vraćati u Pulu.

Za Ramona Miereza koji je na posudbi iz Tigresa zna se da odlazi u Alaves kako bi se okušao u Španjolskoj. On je ujedno bio najbolji strijelac Istre s devet pogodaka i pet asistencija. Poznato je da su iz kluba već otišli i Galilea, Iglesias i Fuentes te Daniel Ndi.

Jedan od onih koji vjerojatno odlazi je Josip Čondrić, prvi vratar Istre za kojeg su ozbiljno zagrizli Dinamo i Hajduk, ali ga u svojim redovima žele vidjeti i neki strani klubovi. Prema Glasu Istre, još zimus je došla ponuda iz Švedske za kapetana momčadi Marina Grujevića te je izgledan i njegov odlazak.

Teško je reći što u budućnosti očekuje Istru. Ulaskom Varaždina u HT Prvu ligu, prvoligaško društvo dobiva ambicioznog protivnika koji će se svim silama htjeti tu zadržati. Prošla sezona bila je specifična jer je Rudeš odlaskom Španjolaca bio primoran krpati se na svim poljima, a to jednostavno ne ide tako lako.

Naredne sezone takvog kluba neće biti. Istra se mora uozbiljiti, mora napraviti konkretan i kvalitetan plan i program. Nije dovoljno dovesti 15 stranaca iz Alavesa B i drugih španjolskih niželigaških momčadi te očekivati da će kao Lego kockice sve sjesti na svoje mjesto. Ljeto je pred nama i treba vidjeti kako će reagirati Uprava. Vremena imaju, prostora za napredak itekako, samo je pitanje jesu li u potpunosti svjesni da su ove sezone prilično s(p)retno izborili ostanak?