Dinamo je junački pao, ali je i pokazao kako je dostojan Lige prvaka

Dinamovi navijači jučer su vrlo teško proživljavali trenutke utakmice, naročito prvih dvadesetak minuta koje su izgledale kao iz noćne more. Činilo se kao kada policija stjera kriminalce u kut i samo ih polako, taktički, bez prevelike ugroze stišće dok se ne predaju. Nije bilo dobro, ali objektivno što smo drugo mogli i očekivati.

City i Dinamo kvalitetom ne mogu ići u istu rečenicu

Krenimo redom. Prije početka grupne faze mnogi su se šalili kako će Dinamo opet napuniti mrežu odlaskom na gostovanje u Englesku. Mnogi, manje ili više zlonamjerni, komentirali su kako će opet biti rušenja rekorda, pogotovo onih najgorih o broju primljenih pogodaka. Neki, isključivo zlonamjerni, isticali su kako pobjeda protiv Atalante nije toliko vrijedna jer se ipak nije radilo o top momčadi kakva je City.

Nešto mora odmah biti jasno. Nema momčadi na svijetu kao što je City. Čak niti Liverpool koji je europski prvak i igra prekrasni nogomet ne napada kao momčad Pepa Guardiole. City vas doslovno melje, on vas tjera na grešku, on vas tjera na bjesomučno trošenje energije, a da loptu niti ne vidite. S Liverpoolom biste imali muku čuvanja onog opasnog trojca koji konstantno mijenja pozicije, brzim bekovima i visokom pritisku.

Sa Cityjem imate sve to uz činjenicu da će vam oni stajati na dvadeset metara od gola s barem trojicom igrača. Svjestan je Guardiola snage svoje momčadi i to koristi briljantno. Pogledajte sažetke, ako već ne želite ponovno cijelu utakmicu. Gledajte trenutke kada stoperi Dinama imaju loptu. Barem jedan ih napada, a još dvojica trče u punom sprintu kako bi zatvorili linije dodavanja ili pritisnuli veznu liniju. Nema tog lijeka za City, osim da igrate kao oni za što vam treba jednaka kvaliteta.

Dinamo to nema, što je potpuno jasno i nije za osuditi. Razlika u kvaliteti nije enormna nego je nezamisliva. To je potpuno u redu jer ne koštaju slučajno ti igrači više od milijarde eura, a Dinamo bez Danija Olma svega 70-ak milijuna. Uostalom, kako trenutno stoje stvari, prema mom subjektivnom mišljenju, vjerujem da je ovo ta godina u kojoj će City osvojiti naslov prvaka Europe. Snaga momčadi, iskustvo i odlična taktička pripremljenost Guardiole već jednom moraju doći na naplatu.

Dinamova disciplina i požrtvovnost

Dinamo je prije dolaska Nenada Bjelice ovakve utakmice gubio s barem četiri pogotka u mreži. Uzevši u obzir da Dinamo nikada u povijesti nije igrao protiv ovako jake i dominantne momčadi, bojimo se i zamisliti što bi bilo da je neki drugi trener na klupi Modrih.

Dinamo srećom ima Bjelicu, sjajnog stratega, svjesnog svih kvaliteta i mana koji je postavio sasvim logičnu igru. Dupli blok, brzi izlazak u kontru kada je to moguće i laički rečeno, povjerenje u stopere i vratara da će napraviti više od svog maksimuma. Dobio je točno što je tražio. Osim početne faze nervoze, stoperi i bekovi Dinama odigrali su lavovsku utakmicu. Vezni red i napad malo su kaskali, ali uzmite u obzir da tu prostora za velike prilike nije niti bilo.

Svi se možemo pitati što bi bilo da je Petković onu loptu u drugom dijelu poslao natrčalom Olmu umjesto Ademiju, da je sudac ipak svirao prekršaj prije drugog gola Cityja i slično. No, treba se orijentirati na ono što je Dinamo pokazao u tih 95 ili 96 minuta.

Moraju se pohvaliti disciplina i požrtvovnost. Nemali broj puta igrači Dinama su se bacali, spašavali izgledne prilike, sudjelovali u zajedničkom bloku i pokušali što duže izdržati. Pustite priče engleskih medija koji sada podcjenjuju i kritiziraju igru Dinama. Kada je pao prvi gol, mogli ste vidjeti sreću na licu Guardiole. Nije to bilo usiljeno, on je doista bio sretan i laknulo mu je što je blok popustio.

To je pobjeda Dinama, činjenica da je City strepio do dvadesetak minuta prije kraja. Uz sve prilike, uz ponešto sreće u prvom dijelu i budimo iskreni, sudačkih previda, Dinamo je uspio izdržati više od sat vremena. Ono što posebno oduševljava jest činjenica što se dogodilo nakon 75. minute.

Bjelica - čovjek bez straha

Sjajni brazilski književnik Paulo Coelho rekao je kako "Samo jedna stvar čini san nemogućim za ostvariti: strah od neuspjeha". Ovaj Dinamo nema strah od neuspjeha. Za to je potrebna dobra momčad, ali najvažnije dobar i miran trener. Bjelica je napravio preporod s Dinamom koji je od onog plašljivog i "dobar je i minimalni poraz" kluba napravio momčad koja se nikoga ne boji ili barem to javno ne pokazuje.

Treba imati hrabrosti i povjerenja u momčad pa ući s novom formacijom protiv Atalante u prvom kolu Lige prvaka. Treba također imati hrabrosti i uvesti dva napadača, izvaditi stopera i odigrati hrabro i ofenzivnije posljednjih desetak minuta kod Manchester Cityja. Nemojmo biti naivni. Mogao je Dinamo nakon primljenog pogotka primiti još dva-tri pa bi se već kritiziralo Bjelicu što je išao all in.

Krivo. Ovo je potez pravog trenera. Činjenica da je imao aktivni rezultat u posljednjim minutama dopustila mu je da napravi korak više, da se ne zadovolji porazom od 1:0 i činjenicom da bi ga svi tapšali kao genijalca i tražili statistiku kada je zadnji put na Etihadu City zabio samo jedan gol. Ovo je način na koji Dinamo mora igrati. Hrabro, ponekad i drsko, opušteno, a opet disciplinirano i požrtvovno. Jučer su me naživcirale brojne igre petom Petkovića i pokušaji "tunela" Olma i Oršića. Ipak, kada trezveno razmislim, kolika mora biti mirnoća unutar momčadi i kolika razini samopouzdanje da vi takvim kreativnim rješenjima želite nešto kreirati protiv Cityja? To je pobjeda Bjelice. Ovaj Dinamo ne boji se niti jednog protivnika.

Šahtar kao prilika za mirnu završnicu

U tekstu prije početka grupne faze, rekli smo kako je ova skupina idealna za Dinamo. Prvo kolo donijelo je Atalantu gdje je Dinamo odradio fenomenalan posao, daleko veći od puka tri boda. Jučer je Šahtar malo odmogao pobjedom u borbi za drugo mjesto, ali iznimno pomogao Dinamu u borbi za treće mjesto. Glavni razlog: Atalanta ima dvije uzastopne utakmice sa Cityjem.

Po svemu što Talijani pokazuju, City bi morao slaviti u obje utakmice. Što to znači Dinamu? Jako puno. Prevedeno, Atalanta bi mogla biti bez bodova nakon četiri kola. S druge strane, Dinamo igra sa Šahtarom. Ako ćemo biti objektivni, osvajanje tri boda značilo bi vjerojatno osiguravanje trećeg mjesta. Dinamo to definitivno može.

Ovakvu priliku Bjelica i igrači su htjeli. Sami odlučuju o svojoj sudbini u situaciji u kojoj su u prednosti pred onom posljednjom momčadi. Šahtar nije City, dosta je sličan Atalanti. Ozbiljna je to momčad, prepuna iskusnih individualaca koji su navikli na utakmice na ovoj razini. Formacijom igraju dosta slično Dinamu i moglo bi se dogoditi da Bjelica u tom susretu ipak odluči vratiti onu standardnu formaciju 4-1-4-1.

Ponovno će na udaru biti bekovi jer Šahtar ima jaka i brza krila, a stoperi će se morati nositi s Juniorom Moraesom, 32-godišnjim Brazilcem koji nije visok, ali odlikuju ga brzina i pokretljivost. Sa Šahtarom se definitivno da igrati, kao uostalom i s Atalantom. Trebat će biti iznimno oprezan, ali Dinamo se nalazi u sjajnoj poziciji. Protiv Ukrajinaca se bori za drugo mjesto u skupini.

Da je to netko rekao prije početka natjecanja, malo bi ljudi vjerovalo. Šanse postoje, iako je Šahtar favoriziran na terenu u Harkovu. Ta dva datuma, 22. listopada i 6. studenog treba jako dobro zaokružiti. Oni bi mogli donijeti Dinamu novo proljeće u Europi, možda čak i drugo mjesto Lige prvaka. Ipak, treba biti svjestan kako bi porazi značili nastavak borbe s Atalantom za treće mjesto. Ništa strašno. Ova ekipa i ovaj trener pokazali su kako su dostojni svakog izazova. Što je najbolje, to pokazuju iz utakmice u utakmicu i sve više rastu.

FOTO: Igor Kralj/PIXSELL