Otkud sad ta Slavia?

Prije četiri i pol godine, u ljeto 2015, Slavia je ušla u sezonu s dosta strepnje. Klub je već godinama tavorio u prosječnosti, prethodnu sezonu je završio na jedanaestom mjestu, a dvije sezone ranije je spasio prvoligaški status u posljednjem kolu, osvojivši na kraju jedan bod dovoljan za opstanak. Godinama nije bilo većih ulaganja, prodaje igrača su bile slabe, uprava je bila neambiciozna, a dugovi su se gomilali. Samo je dobrohotna sljepoća institucija spriječila pokretanje procesa stečaja. Koliko je Slavia loše stajala u tom trenutku, svjedoči činjenica da je transfer Bekima Balaja u Rijeku bio sjajna financijska injekcija za posrnuli klub. Kao optimistički korak naprijed je na velika zvona oglašen dolazak stopera Frydrycha iz Banika za 200 tisuća eura, što su mnogi dočekali sumnjičavim odmahivanjem jer smije li si Slavia priuštiti tako skupo pojačanje?

Nakon pet kola su bili na za njih solidnom sedmom mjestu s dvije pobjede, dva poraza i jednim remijem. I tada se pojavila vijest kako u klub ulaze ulagači iz Kine. U prvom potezu je kupljeno šezdeset posto dionica kluba za otprilike milijun eura.

Kompaniju CEFC China Energy je davne 2002. godine osnovao tada 24-godišnji Ye Jianming, unuk utjecajnog kineskog generala. Zahvaljujući svojoj sposobnosti i sigurnom političkom zaleđu, CEFC se s godinama profilirala kao vrlo uspješna kompanija. Izabrala je Prag kao središte svojih operacija u Europi. Nakon objave da je kineski kapital ušao u Slaviju, u medijima se počelo spekulirati da se radi o predvodnici vala novih kineskih investicija u milijardama dolara, a češki predsjednik Miloš Zeman je postavio Jianminga kao svojeg posebnog savjetnika za češko-kineske odnose. Na kraju će se pokazati da su te nade bile pretjerane i da su od svega najavljenog kupili dva hotela i dvije druge zgrade u centru Praga, jednu pivovaru, dio jedne televizijske kuće i nogometni klub. O sudbini CEFC-a nešto kasnije.

Što se ulaganja u nogometni klub tiče, tamo nije bilo greške. Kinezi su uskoro vratili sve godinama nagomilavane dugove, nakon nekoliko mjeseci kupili i stadion na kojem Slavia igra (navodno za 40 milijuna eura), povećali svoj vlasnički udio u klubu na 99 posto, a menadžmentu kluba je dan novac da već u zimskom prijelaznom roku krene u pojačavanje ekipe. Sve to je izazvalo pozitivan šok u cijelom klubu, pa je i momčad odjednom proigrala i stabilizirala se u gornjem dijelu ljestvice. Početkom 2016. Slavia je krenula u prvi shopping i potrošila tri i pol milijuna eura za nekoliko igrača.

Ta sezona je završena na petom mjestu prvoligaške ljestvice, pa se Slavia nakon sedam godina čekanja plasirala u pretkolo Europske lige. Tamo je ispala od trećeg po redu suparnika, belgijskog Anderlechta, te je taj neuspjeh u kombinaciji s lošim ulaskom u sezonu doveo do smjene trenera i postavljanja iskusnog Jaroslava Šilhavog na klupu (s njim ćemo se sresti na Euru jer je danas izbornikom češke reprezentacije).

Te sezone je u kadar uloženo više od pet milijuna eura, momčad je ciljano ojačana na nekoliko ključnih pozicija, pa je Šilhavy uspio u napetoj prvoligaškoj utrci nadjačati glavnog konkurenta, Viktoriju iz Plzena, i osvojiti naslov prvaka u sezoni 2016/17. Slaviji se otvorila mogućnost igrati u Ligi prvaka.

Znate onu priču kada se skorojević bez muke i truda dokopa velikih novaca, pa krene kupovati i ono što mu treba i ono što mu ne treba, ali nije ga briga jer je izvor novca neiscrpan? Tako se Slavia ponašala u ljeto 2017. godine. Procijenjeno je da trenutna momčad nije dovoljno kvalitetna da bi prošla kroz zadatke pretkola Lige prvaka, te je krenula u novu kupovinu "iskusnih, prekaljenih igrača koji će donijeti potrebno iskustvo i kvalitetu".

Tako je Slavia tog ljeta dovela Miroslava Stocha iz Fenerbahčea, prekaljenog ukrajinskog veznjaka Ruslana Rotana iz Dnipra, Halila Altintopa iz Augsburga, Portugalca Dannyja iz Zenita i još nekoliko igrača sa strane. Pridošlicama su davani za češke prilike ogromni ugovori od preko milijun eura godišnje.

U pretkolu su ispali od ciparskog Apoela i onda u skupini Europske lige u posljednjoj utakmici i na domaćem terenu neobjašnjivo posrnuli protiv kazahstanske Astane i na kraju završili na trećem mjestu. S djelomičnim izuzetkom Stocha, dovedena pojačanja su se pokazala samo kao prodošlice. Ni Danny, ni Altintop, ni Rotan nisu pokazali ono zbog čega su dovedeni i zbog čega su masno plaćani. U domaćem prvenstvu se već na jesen izgubila bitka za naslov od Viktorije. I tada je napravljen ključan rez. U njihovoj situaciji je možda bilo logično za očekivati da će dovesti nekoliko novih skupih stranaca, međutim, odjednom se shvatilo da to ipak nije cesta naprijed i okrenuli su se domaćim resursima. Slavia je uperila pogled prema Liberecu.

Slovan iz Libereca u češkom nogometu uživa ugled kao klub koji je doslovno ni od čega sposoban napraviti rezultat. Nikad nisu pripadali klubovima koji su na raspolaganju imali velik novac. Strategija koja im je omogućila da kao skroman klub iz Sudeta osvoje tri naslova prvaka u zadnjih petnaestak godina je sljedeća: dovedu na posudbu dva-tri igrača koji trenutno nisu u prvom planu u većim klubovima. Onda dovedu dva-tri igrača iz druge lige. Onda skupe dva-tri igrača koji su zapravo na otpis zbog dugotrajnih ozljeda ili jer im je karijera krenula u krivom smjeru, te na kraju dovedu nekog iz Hrvatske (Andrej Kerić) ili Senegala ili Litve. Sve skupa to zamiješaju i dobije se Slovan Liberec. Nekad miješanje ne uspije, ali u njihovom slučaju se to rijetko događa. Nakon godinu dana, najvrijedniji igrači se prodaju kako bi klub osigurao nešto čeških kruna za crne dane i proces kreće ispočetka.

Takvu sportsku politiku je zadnjih godina izbrusio do savršenstva sportski direktor Slovana Jan Nezmar. U vrijeme kada Slavia još nije ni slutila da joj se bliži kineski Djed Mraz, Nezmar je iz drugoligaške Viktorije Žižkov doveo mladog i talentiranog trenera Jindricha Trpišovskog. Kliknuli su jedan s drugim od prvog dana i stvorili novu ekipu koja je nakon samo mjesec dana izbacila Hajduk iz Europe i plasirala se u skupinu Europske lige. Liberec je na terenu izgledao fizički moćno, češki tvrdo i disciplinirano. Međutim, nakon godine dana se ciklus zatvorio, najbolji igrači su prodani i krenulo se ispočetka. I tada se u Nezmarovom uredu pojavila delegacija iz Slavije. Ovaj puta ne kako bi kupila nekog igrača, već da kupi njega i trenera.

Dolaskom u Slaviju, Nezmar i Trpišovsky su se osjećali kao djeca kad uđu u slastičarnicu. Nakon godina stezanja remena u Liberecu, naizgled neograničene financijske mogućnosti Slavije su pružale priliku za ispunjavanje svakojakih želja. Pa je tandem Nezmar-Trpišovsky onako lokalpatriotski doveo pola Slovana u Prag, vodeći se logikom da ako je igrao pod Trpišovskym u Slovanu, mora biti dobar igrač. Navijači Slavije im malo zamjeraju takav vrlo uzak raspon skautiranja, ali ipak ne previše ozbiljno sve dok imaju rezultata. A i tandem je s vremenom proširio horizonte, pa sad love i u drugim vodama. Trpišovsky je na početku izazvao dosta podsmijeha izjavama kako želi igrati totalni nogomet i zapravo je imao sreću u nesreći da je te sezone prvenstvo već bilo odlučeno – Slavia nikako nije mogla do naslova - jer je dobio cijelo proljeće za eksperimentiranje s momčadi, učenje igrača novim navikama u igri, automatizmima na terenu i procjenjivanje koji igrač to može pratiti, a na kojoj poziciji treba dovesti pojačanje.

Embed from Getty Images

U međuvremenu su se u CEFC-u pojavili crni oblaci. Šef kompanije Ye Jianming je jednog dana jednostavno nestao. Nitko mu nije mogao ući u trag. U Kinu su putovali i predstavnici kluba i neki češki ministri pokušavajući doznati što se dogodilo, pa je i sam predsjednik Zeman poslao službeni upit Pekingu gdje je kineski dobrotvor, ali iz Kine nisu dolazile nikakve informacije. Počelo se spekulirati da je to to, fajrunt, nema više Kineza, ni novca, bal je gotov. Nakon nekoliko tjedana neizvjesnosti, pojavile su se informacije iz Kine da će CEFC preuzeti druga kineska kompanija i da se nastavlja s projektom Slavia. O sudbini Jianminga nikad nismo saznali ništa. Navodno se na nekom lokalnom kineskom televizijskom kanalu pojavila kratka vijest da je uhićen zbog korupcije. Nema potvrde te informacije, niti se bilo što zna o njegovom suđenju, eventualnoj presudi, konačnoj sudbini. Nestao čovjek nakon što je u Slaviju donio bar sto milijuna eura.

Jednog dana su se u Pragu pojavili neki novi Kinezi i obavijestili da oni preuzimaju CEFC. Radilo se o državnoj kompaniji CITIC Group, pod kontrolom Ministarstva financija Narodne republike Kine. To su već vrlo ozbiljni igrači, manjinski vlasnici npr. City Football Group iz Abu Dhabija – vlasnika Manchester Cityja.

Lanjska sezona je bila sezona prave igračke i rezultatske eksplozije za Slaviju. Osvojena je dvostruka kruna u domaćim natjecanjima, a u Europi su došli do četvrt-finala Europske lige. U utakmicama protiv Zenita, FC Kobenhavna, Seville i Chelseaja su skupljena igračka i taktička iskustva koja će kasnije naplatiti i odrađena je ona početna fasciniranost velikim imenima i stadionima. Pokazali su da se mogu nositi i s velikima. Delegacija Slavije na ždrijebu skupine ovogodišnje Lige prvaka se možda zagrcnula od šoka i smijeha nakon što su vidjeli koje protivnike su izvukli, ali Trpišovsky se odmah primio posla. U prvoj utakmici u Milanu, Inter im se provukao u sudačkoj nadoknadi i već tu je Slavia pokazala odlike koje će je pratiti kroz svih šest europskih nastupa: sjajna fizička pripremljenost, naprosto je nevjerojatno koliko mogu pretrčati, sjajan presing, brzi protok lopte, čvrsta obrana predvođena odličnim i još uvijek mladim (tek mu je 25) golmanom Ondrejom Kolarom. Za bolji rezultat im je nedostajao pravi killer u napadu.

Uz već spomenutog vratara Kolara, najveća zvijezda ekipe je 24-godišnji veznjak Tomaš Souček. Igrajući na poziciji defenzivnog veznog, u zadnju sezonu i pol je zabio 30 golova i asistirao 12 puta. Souček je igrač na čijem primjeru je Slavia odlučila pokazati mišiće, tako da je ovog ljeta potpisao ugovor koji mu garantira dva milijuna eura po sezoni. Igra Slavije teži i iz neprestane aktivnosti dva fizički nadljudski pripremljena beka, Jana Borila lijevo i Vladimira Coufala desno. Součeka u sredini nadopunjavaju iskusni Josef Hušbauer, te rumunjski reprezentativac Niculae Stanciu, koji je ovog ljeta doveden za četiri milijuna eura iz saudijskog Al Ahlija. Tek za nešto manje novca je dovedeno prodorno i tehnički vrlo dobro krilo, Nigerijac Peter Olayinka, a s desne strane mu se priključuju domaći Petr Ševčik i Lukaš Masopust. U samom napadu postoji zasad velika rupa, jer je Liga prvaka pokazala da sadašnji napadači Milan Škoda, Stanislav Tecl, Bahreinac Yusuf i Nizozemac Mick van Buren ne odgovaraju potrebama najelitnijeg nogometnog natjecanja.

Međutim, ako nešto za Slaviju nije problem, onda je to novac i za očekivati je da će već ove zime krenuti u lova na napadača. Ovogodišnji proračun se kreće u visini od pedesetak milijuna eura. U kombinaciji kinskog kapitala, Trpišovskog na klupi i Nezmara na katu, Slavia je ove jeseni tek naznačila što možemo od nje očekivati. U Češkoj više nemaju konkurencije.