Zadarski Entuzijasti među 16 u Krešinom kupu: 'S nula gradskih kuna uz puno volje i ljubavi do velikih stvari'

12 Premijerligaša i tri prvoligaša. To je "demografski" sastav sudionika osmine finala Kupa Krešimira Ćosića. Šesnaesti klub u tom odabranom društvu po mnogočemu strši. To je KK Diadora, član Druge lige jug koji u logu nosi siluetu zadarskog velikana po čijem je Kupu došao na radar široj javnosti. U uglavnom tmurnom nebu zvanom hrvatska košarka, ovaj klub i zajednica skupljena oko njega i koja ponosno nosi ime Entuzijasti djeluju kao tračak sunca i dokaz su da se s puno ljubavi prema košarci uz mnogo rada, volje i zajedništva uz malo inovativnosti mogu učiniti ogromne stvari.

Diadora se pobjedom nad Samoborom u dvorani OŠ Zadarski Otoci u zadarskom kvartu Bilom Brigu kao jedini drugoligaš plasirala među 16 ekipa u Kupu, a u istu će dvoranu 15. siječnja doći Šibenka. Nije zato bilo boljeg povoda da sjednemo s predsjednikom kluba i centrom prve momčadi Tomislavom Kabićem, trenerom Mariom Pešutom te razigravačem Matejem Segarićem.

Teško je u jedan tekst sažeti sve teme koje su se ispredale, pogotovo kada imate sugovornike bez dlake na jeziku kao što je predsjednik, ali pokušat ćemo. Razlog zbog kojeg smo se skupili bila je Šibenka i sama povijest Diadore, ali se u glavnu temu sama prometnula situacija u zadarskoj košarci i matičnom klubu, kako to obično i biva u gradu Zadru.

Pošto razgovor ide kao najava za susret sa susjedima iz Šibenika, red je da ta tema dobije pravo prvenstva. Diadora svakako nije favorit, ali trener Pešut ni u jednu utakmicu ne ide da bi izgubio.

"Šibenka je sigurno najjači protivnik u s kojim smo ikad igrali službenoj utakmici. Moramo se dobro se spremiti za njih i pokušati izvući maksimum iz susreta. Oni su se u jednoj točki prvenstva okrenuli mladima poput kao što su Nakić i Vuko uz par iskusnijih igrača koji im daju stabilnost i vodstvo. No mi u svaku utakmicu ulazimo sa željom i ciljem da pobijedimo, a tako će biti i ovaj put."

Među te iskusnije igrače Šibenke svakako spada i Jakov Vladović koji je već svojevrsna legenda među mlađim generacijama u Zadru, a priliku da na bekovskim pozicijama čuva igrača kojeg je kao dijete gledao s tribina imat će Matej Segarić.

"Ma mi se za svakog igrača pripremamo posebno, trener nas upućuje i sigurno ćemo spremni dočekati utakmicu. Protiv Vladovića nisam nikad igrao službenu utakmicu, možda nešto neslužbeno ili humanitarno."

Za Segarića i ostale bekove u ekipi Pešut ima riječi hvale po pitanju napretka, a nas je zanimalo kakvu Diadoru možemo očekivati. To je bila idealna prilika da malo zavirimo u povijest i glavu Marija Pešuta kao iskusnog razigravača i mladog trenera te njegovu viziju i želje o izgledu ekipe koju vodi. Pešut je prve trenerske korake napravio u Švedskoj gdje je uz igranje vodio juniorsku momčad u tamošnjem klubu, a u Njemačkoj je uz igračke obveze vodio školsku ekipu. Po povratku u Zadar i prestanku igranja prošao je i formalnu edukaciju te je stekao licencu za vođenje ekipe s klupe.

"Ušao sam u taj posao bez ciljeva, prvenstveno zbog svog zadovoljstva i kao jedan način da ostanem u košarci pošto nisam mogao kombinirati aktivno igranje i posao. Ja uz treniranje radim pa se dodatno obrazujem i idem na seminare koliko stignem. Dosta sam pokupio od svih trenera koji su me vodili po pitanju taktike i pristupa jer sam na poziciji organizatora igre uvijek imao te odgovornosti pa me to formiralo kao trenera. Također, volim pogledati NBA i Euroligu i vidjeti kako to rade ljudi na vrhunskoj razini, ali i u Hrvatskoj ima dobrih trenera koji prate trendove u vrhunskoj košarci."

Na sa spomen NBA lige odmah se sjetimo Warriorsa i njihovog stila s Death Star Lineupom gdje se igralo brzo, a u obrani preuzimalo sve jer nije bilo klasičnog centra. Odnedavno ga nema ni Diadora pa je ekipa prosječno nešto niža, ali brža.

"Donedavno smo imali klasičnog centra (Tomislav Troskot) koji je pravio visinsku razliku i bio bitan faktor pa smo se na terenu prilagođavali njemu, ali je on otišao na operaciju koljena pa smo sad visinski ujednačeni. Obrana varira, mijenjaju se sve tehnike od preuzimanja, iznad i ispod bloka, usmjeravanja... Prilagođavamo se i nema pravog principa."

"U napadu smo fizički spremniji od ostalih ekipa jer redovito treniramo i imamo Davida Zubčića kao kondicijskog trenera pa forsiramo tranziciju. Nastojimo otvarati rani pass i ulaziti u organiziranu tranziciju da do izražaja dođu naši dobri bekovi. Tako nas je i teže skautirati jer nemamo šablonu, ali imamo setove akcija u igri 5 na 5. Bekovima nastojim tu dati puno slobode pa su napravili iskorak u odnosu na prošlu sezonu s obzirom čitanje igre. Tu je bitan i kontinuitet rostera jer je većina igrača od lani ostala, a došli su neki novi igrači uz veću ulogu za neke koji su zbog ozljeda izbivali prošle sezone."

Do utakmice sa Šibenkom Diadora je došla pobjedama protiv dvije prvoligaške ekipe. Prvo je svladan Universitas, a onda i Samobor bez Luke Žorića. Samobor je 35 minuta na Bilom Brigu djelovao kao razbijena vojska, a onda se pri kraju momčad Zdravka Radulovića primakla. No i to je škola za još mladog trenera.

"Prerano smo išli zatvarati utakmicu pa sam izrotirao petorku i na terenu se našlo pet igrača koji su malo igrali. Uvukla se u nas ta nesigurnost i to je Samobor kao iskusna ekipa s puno utakmica u nogama brzo vratio na desetak razlike, ali smo ipak izdržali. Znali smo da Žorić ne dolazi u Zadar jer je propustio i par utakmica prije toga i pripremali smo se za ekipu bez njega. Radulović je prije susreta imao samo riječi hvale, bio je ugodno iznenađen svime što ga je kod nas dočekalo."

No kako je uopće došlo do toga da tako mlad klub postoji u tradicionalnom košarkaškom središtu kao što je Zadar i da ostvaruje tako dobre rezultate? Tu se uključuje predsjednik Kabić koji se raspričao o ideji, povijesti, budućnosti i logistici kluba. Već u povojima kluba dogodila su se dva ogromna događaja: Diadora Open i humanitarna utakmica sa Zadrom pred punim legendarnim Jazinama.

"Klub je osnovan 26. ožujka 2018., dok se ideja rodila tek malo prije pa se brzo zakotrljala. Tomislav Troskot i ja smo nekako planirali okupiti dečke iz generacije '89. koji su skupa trenirali, a od kojih se većina vratila u Zadar sa studiranja. Imali smo mnoštvo ideja o tome kako bi to realizirali, ali je odlučeno da se osnuje klub. Odmah na početku najveći izazov je bio naći financijsku infrastrukturu da priča krene ozbiljnije. Uskočio je moj šef Thomas Luburić i u tom trenutku ta priča kreće ozbiljnije. Sve nakon toga išlo dosta lako jer je bilo jasno da su se ljudi zaželjeli košarke u svom okruženju."

"Sve skupa je zaživjelo na prvom našem turniru u uličnoj košarci (popularnom zadarskom basketu 3 na 3) pod nazivom Diadora Open na kojem smo se prvi put prezentirali zadarskoj javnosti. Skupili smo 30-ak ekipa i desetak dječjih ekipa. Odmah je bilo jasno da je odaziv velik te se javnost zainteresirala za to tko smo i što smo. Samu momčad i cijelu ekipu oko kluba smo skupili tako što smo svima ostavili otvorena vrata pa su se ljudi nekako počeli javljati i sami, dok je ostale privlačila mala grupica nas sa svojim poznanstvima"

Kabić je preuzeo funkciju predsjednika kluba, no u Upravnom odboru djeluje desetak članova koji su jednaki i svi obavljaju sve. Ono što je važno za naglasiti jest to da klub učlanjuje ljude koji se žele javiti pa se dio proračuna puni i iz članarina. Naravno, sve djeluje po principu jedan član-jedan glas. Takav otvoreni pristup privukao je mnoge zadarske zaljubljenike u košarku koji su vapili za nečim tako iskonskim, a na isti način je u ekipu ušao i Segarić.

"Prije Diadore sam igrao u Soniku iako sam dobar dio proljeća i ljeta proveo na otoku pa se u tom trenu nisam pretjerano bavio košarkom. Nisam bio ni na Diadora Openu i nisam znao što se dešava, nisam znao nikog u klubu. Vidio sam da se svi dižu oko toga pa sam došao na treninge da vidim što je to i tu sam ostao. Usput radim, studiram i igram iza ekipu Sveučilišta u Zadru koja je prije igrala istu tu Drugu ligu Jug, ali više ne igra u sustavu HKS-ovih liga."

Za tako mlad i brzo formiran klub veliki je logistički ispit došao vrlo brzo, već pred kraj ljeta 2018. KK Zadar je nakon najmirnije sezone u dugo vremena složio ekipu koja je trebala predvođena Alešom Pipanom donijeti možda i rezultatski iskorak, a u ime toga se pokušala stvoriti pozitivnija priča i atmosfera. Tako je u suradnji KK Zadra, Diadore i Tornada organizirana utakmica u Jazinama kao svojevrsno predstavljanje ekipe Zadra, a sve je dobilo i humanitarni karakter.

"20. kolovoza te godine su krenule pripreme za prvu sezonu kluba i još smo imali dane otvorenih vrata bez složene ekipe i s mladim trenerom. Pešut, Zubčić i Darko Melnik su odmah postavili ozbiljan trening bez obzira na kadar s kojim smo raspolagali pa smo odmah osigurali i dvoranu. Poziv za utakmicu je stigao iz Tornada. KK Zadar nije znao za nas, ali je Tornado inzistirao na nama pa smo imali tek dva tjedna za pripreme za utakmicu, ali smo prihvatili. Da nismo odigrali žalili bi tu odluku do kraja života."

"U ta dva tjedna smo krenuli u pripreme dostojne kluba koji bi se natjecao na razini iznad nas. Tog sedmog rujna izašli smo na parket Jazina ispred punih tribina, a bila su tu i djeca s Down sindromom za koje je išlo pola novaca, dok je pola išlo za nabavku lopti za zadarske osnovne i srednje škole. Na kraju se rezultatski nismo osramotili, odigrali smo dobro i uvjerili sebe i druge da sve to skupa može biti ozbiljna priča", prepričava nam Kabić.

Pošto je Kabić predsjednik/trener i s nama je bio Segarić, morali smo ih priupitati o tome kako je bilo igrati s profesionalnim košarkašima koji se natječu u međunarodnoj ligi kao što je ABA. Kao pravi sportaši, junaci ove priče nisu niti malo impresionirani. Segarić je i dobar prijatelj s Lovrom Bašićem, dok je Kabić iskoristio prvu priliku da ponudi svoje viđenje zadarske košarke.

"Igrao sam protiv Granta, Maria Littlea i Bašića, a čuvao sam Granta i to nakon tjedan dana treninga. Dobro je ispalo, nismo se osramotili. Bašo je ozbiljno i maksimalno profesionalno shvatio utakmicu i iako smo dobri prijatelji, nekog velikog prijateljstva na terenu nije bilo", kaže nam "Sega".

"Ja sam čuvao Vukovića, Krajinu i Špralju, ali me nisu impresionirali. Komentirao sam tada s Troskotom da bih želio da ta utakmica traje pet sati, nervoza je odmah nestala. Nikad neću prihvatiti da su Jazine dvorana nekog pridošlice prije nego što su naša dvorana. Mi smo u tim Jazinama odrasli i odmah na pressici prije te utakmice sam rekao da postoji mnoštvo objektivnih i subjektivnih razloga zašto mnogo momaka iz Zadra nije dobilo priliku u matičnom klubu. Negdje je očito veliki propust da se od talentiranih momaka i tolikog interesa za košarku u gradu nije dugo vremena isprofilirao, ako već ne NBA talent, niti klupski igrač za ABA ligu ili reprezentaciju pa da klub na pet-šest takvih nadogradi s par igrača sa strane i bori se za vrh. A drugi bi ubili da imaju ovakve uvjete kao mi u Zadru što se tiče tradicije i zanimanja za košarku. Pogledajte samo Cedevitu koja je uložila ogromne novce, a nije uspjela zainteresirati 30 ljudi oko kluba", iskren je Kabić.

Kako je prošla ta sezona Zadra sada nije tema, recimo tek da očekivanja nisu opravdana niti malo. Uvijek je u Zadru specifičan odnos navijača i kluba, a taj odnos je pogotovo nategnut otkad matični klub ne bilježi dobre rezultate pa se gradskim ocima štošta zamjera. Prava je to poveznica i prilika da zaronimo u zanimljive vode odnosa Zadra, Tornada s Diadorom i Entuzijastima, a predsjednik ni tu ne okoliša i nudi svoje viđenje stvari. Na kraju krajeva, svi su oni navijači Zadra koji taj klub svojataju.

"S Tornadom smo i danas u odličnim odnosima, čak i dijelimo zajednički prostor. Tornado nas primio "kao podstanare" da imamo klupske prostorije, nas i humanitarnu Udrugu Antonio Jurjević. S matičnim klubom imamo korektan odnos koji može biti i bolji i gori. Otvoreno smo se stavili Zadru na dispoziciju za suradnju, trener Pešut je bio kod Ante Nazora te je radio s mladim momcima na danima otvorenih vrata KK Zadra ovo ljeto. Mislim da KK Zadar treba raditi ono što mi radimo, a to je spustiti se među ljude i na ulicu. I da ljudi u klubu rade s ljudima, da ne budu zatvoreni u svijet za sebe. Nekad smo se svi poistovjećivali s KK Zadrom koji je bio među narodom, a danas se s klubom nitko ne poistovjećuje."

Što govore o silaženju među narod, to i misle, a bome i rade u Diadori. Ovo je više od samog kluba pa se Entuzijasti diče brojnim humanitarnim akcijama, a posebno su angažirani na promicanju košarke i sporta općenito među građanstvom i mladim ljudima. Već smo spomenuli Diadora Open, a toliko je još projekata i ideja. Nije zato floskula da su mnogi ovdje našli "drugu obitelj."

"Mi ovdje u Zadru krećemo u amatersku košarkašku ligu s devet ekipa koja starta u prvom mjesecu, a koju su po uzoru na zagrebačku amatersku ligu organizirali povratnici sa studija kojima smo mi dali maksimalnu podršku i pomoć. Neki članovi kluba, naravno ne igrači prve ekipe, će i igrati. Za Zadarsku ljetnu ligu smo skupili 12 ekipa te smo ju, nakon što je bila mrtva pet ili šest godina, oživjeli uz neke prilagodbe pravila i organizacije te bi se na utakmicama pojavljivale stotine ljudi."

"Turnira ulične košarke u Zadru ima nikad više i tako treba biti jer ovo je grad koji uistinu živi košarku. Našom pojavom su se neke stvari u uličnoj i rekreativnoj košarci pokrenule na bolje, počevši s tim našim Diadora Openom te potporom momcima koji organiziraju Streetball na Mornarici koji je počeo kad je basket u Zadru bio na najnižim granama, a sad imamo turnire u skoro svakom kvartu u gradu. Drugi Diadora Open je već bio međunarodnog karaktera s wild cardom za turnir u Lipiku (jedan od challengera ulične košarke). Došle su ekipe iz Bara i Beograda uz sve jače hrvatske ekipe. Imamo u planu povezati sve te turnire u uličnoj košarci u jedan Masters, svojevrsnu basket ligu u Zadru te uz to imamo još mnogo ideja i ne nazire se kraj. Entuzijasti idu i na turnire u drugim sportovima pa naši ljudi nastupaju i u malom nogometu i u vaterpolu. Nema gdje nas nema, ljeti "iskačemo iz paštete", ali mislim da je to pozitivno te se ljudima lako zalijepiti za ovakve priče."

Diadora je prošle godine skupila, kako kažu, gotovo polovicu iznosa svog godišnjeg budžeta za humanitarne svrhe. Tako plemenit cilj i akcije su svojevrstan uvod u onu neugodniju, financijsku stranu priče i borbe s gradskim ocima za ikakva sredstva. Klub zbog pravila proračuna ne može računati na sredstva dok ne bude aktivan dvije godine pa je pravo čudo da uz pomoć malih sponzora sve djeluje na ovako visokoj razini pogonjeno čistim entuzijazmom.

"Organiziramo darivanje krvi već dvije god za redom, a ove godine smo skupili rekordnih 55 doza. Skupljaju se novci i za zadarski azil i još mnogo toga. Otvoreno kažem, naš budžet je stotinjak tisuća kuna, a u humanitarne svrhe smo skupljali i dali gotovo pa polovicu tog iznosa. Ove godine ćemo tek po prvi put moći aplicirati za proračunska sredstva te je raritet da klub bez jedne jedine kune iz gradske blagajne ulazi u najboljih 16 Krešinog Kupa tj. u 16 ekipa u državi, a to je pokazatelj da se s malo novca te uz puno volje, ljubavi prema košarci i zajedništva može napraviti puno velikih stvari. Gradu smo aplicirali za novac koji bi nam bio dovoljan za preživljavanje i iskorak jer imamo i juniore te smo sigurno jedini košarkaški klub koji plaća termine za treninge u dvorani, a termin je 300 kuna. Aplicirali smo tek za sredstva koja bi nam pokrila termine u dvorani i troškove liga. Mi svi volontiramo, uz ovo radimo i svoje poslove te nitko nije na plaći niti honoraru ni premijama."

U međuvremenu je iz gradskih ureda stigla raspodjela sredstava, a vama na uvid ostavljamo tek suhe brojke koje je i sam klub transparentno odlučio podijeliti na svojim društvenim mrežama:

Diadori se ove sezone isplatio rad i trud pa je rezultat više nego zadovoljavajuć. U Drugoj ligi Jug upisan je tek jedan poraz, dok je povijesni uspjeh u Kupu već opjevan. Zbog toga apetiti rastu pa smo mogli čuti i najave trenera o mogućem razigravanju za Prvu ligu, kao i predsjednikove planove o logističkom iskoraku.

"Svi uz košarku i radimo pa za treninge imamo tri termina tjedno navečer gdje obavimo najviše posla, dok ostala dva dana imamo popodnevne termine na koje mnogi ne stignu pa se iskoriste za šut ili istezanje. U tim terminima velik posao obavljaju moji pomoćnici Darko Melnik i David Zubčić koji posjeduje iskustvo u mnogim klubovima i reprezentacijama kao kondicijski trener te je zbog njega kondicijski dio bolji. Super smo krenuli u ligu te imamo samo jedan poraz. Očekivali smo da će nam se vratiti trud i rad i ispravljanje nedostataka. Računali smo na iskorak, ali ne ina baš takav omjer. Cilj je uvijek prvo mjesto i napredak, a situacija u i oko kluba je zdrava i ne vidim zašto ne bi u Prvu ligu. Igrali smo pripremni susret s Kvarnerom i dobili smo ih. Pokazali smo da se možemo nositi s njima i kad dođe vrijeme za razigravanje bit ćemo spremni. Siguran da ćemo proći u prvu ligu", samouvjereno će Pešut.

Predsjednik je jasan u ciljevima, a ciljevi su Prva liga i rast u svim segmentima. Velik korak je već učinjen jer je već u drugoj sezoni kluba formirana juniorska ekipa, a i Kabić i Pešut na to gledaju kao logičan slijed i put kojim klub treba ići te najavljuju i kadete te školu košarke. Trener juniora opet je pronađen u unutarnjim rezervama. Tu čast i dužnost obnaša još jedan igrač prve ekipe, Niko Marin.

"Cilj nam je apsolutno Prva liga, a onda bi se pojačali i nekim mlađim igračima jer smo već protiv Universitasa i Samobora dokazali da možemo igrati s tim ekipama. Ne zanosimo se s nečim većim za sad, ne idemo kao drugi u neke lude trke jer smatram da je apsurdno da će Zadar kao grad od 70 tisuća ljudi sljedeće sezone vjerojatno imati tri Premijerligaša. To bi bilo super da u ta tri kluba igraju mladi igrači koji bi onda jednog dana ozbiljno participirali u prvoj momčadi KK Zadar, ali ja tu ni jednog ne vidim. Iznimka je Sonik koji se sastoji od domaćih, ali ipak iskusnijih i starijih igrača koji se vraćaju odraditi "labuđi pjev", a mladih nema. Mi se na našim županijskim sastancima klubova otvoreno zalažemo da svi mi manji pogoni radimo u jednom smjeru i u funkciji matičnog kluba jer je to neka piramida i logičan slijed kako bi se stvari trebale postaviti, te da KK Zadar radi selekciju najboljeg iz manjih klubova. Dok je KK Zadar u vlasništvu Grada to je naš klub i klub svih građana koji se puni iz našeg novca. No to treba biti sustavni rad i dvosmjerna ulica, trebao bi se i KK Zadar otvoriti da svi skupa kao županija i grad imamo uređen sustavni rad."

"Zato smo i pokrenuli juniorsku ekipu jer želimo raditi stvari na pravi način. Ako želimo dogodine u Prvu ligu, a želimo, onda moramo osnovati i kadetsku ekipu te naći trenera i termine i za njih. Mnogo je izazova, ali smo svaki izazov do sad objeručke prihvatili pa nas ni nedostatak novca neće spriječiti. Grad koliko da, dobro da, a mi ćemo nastaviti s njima ili bez njih. Ako uđemo u Prvu ligu rado bi uveli neke premije da se momcima da neki novac za to što svoje slobodno vrijeme i vikende odvajaju za utakmice u gostima. To nam je ideja iako smo svi svjesni da je nama klub postao druga obitelj i da su naš honorar druženje i ljudi koje smo upoznali. Za plaće neko vrime treba proći, to još nije u planu", otvoreno će Kabić

S one košarkaške strane s na juniorsku ekipu referirao i trener Pešut, pogotovo zato što je u stalnoj komunikaciji s trenerom Marinom. Marin u isto vrijeme i igra za Pešuta pa nije teško naći zajednički jezik i odrediti nekakav prepoznatljivi stil i smjer kojim bi ti mladi momci trebali ići.

"Lani smo imali suradnju s KK Voštarnicom da koristimo njihove juniore pa su oni participirali i u prvoj ekipi, ali su svi otišli na faks. Sada imamo svoju ekipu i to je pravac u kojem klub treba ići. Osnivanje kadeta i škole košarke je nužno jer zbog toga klub postoji i seniori su samo šlag na torti. Juniore vode Niko Marin i Nino Galović, a Niko igra za seniore pa smo u konstantnoj komunikaciji i u obje ekipe se njeguje sličan stil igre da progres bude prirodan. Igrači često dolaze na seniorske treninge, a da stižu i na juniorske pa da se ne preskaču stepenice. Juniori moraju biti fokus i cilj, a participiranje kod seniora onda dolazi kao nadogradnja, nagrada i motiv. Juniore smo skupili iz velike baze mladih zadarskih igrača koji se nisu nametnuli u većim klubovima. Niko ima mnoštvo poznanstava i vodio je školsku ekipu zadarskog MIOC-a na prvenstva u inozemstvo te je privukao te mlade momke u kontaktu s roditeljima i učiteljima."

Kad smo već kod juniora, svakako je pohvalna bila odluka KK Zadra da formira svoju razvojnu ekipu sastavljenu od igrača iz omladinskog pogona koji pod imenom KK Pet Bunara participiraju u seniorskoj košarci, i to bašu istom razredu kao i Diadora. Zato je Pešut iz prve ruke mogao vidjeti što se krije i ima li materijala za neku novu domaću zvijezdu Zadra u bližoj budućnosti. Također, dobru suradnju Diadora ima sa Sonik Puntamikom koja je i poslala jednog igrača na posudbu.

"Sa Sonikom smo u stalnom kontaktu te imamo dobre odnose i suradnju. Imaju jednog igrača na posudbi kod nas.Oni su super posložena ekipa sa zdravom atmosferom te uvijek mogu kod nas poslati mladog igrača, a da znaju da će se nastaviti kvalitetan rad s njim. Zadar ima razvojnu ekipu koju vodi moj bivši suigrač Jure Ružić. Igrali smo s njima i dobili ih uvjerljivo, ali tamo ima zaista talentiranih momaka i vidi se da rade. No često su povučeni na treninge u seniorsku ekipu pa nisu kompletni i dosta toga propuštaju pa je to sigurno otegotna okolnost. S Jurom sam igrao i znam da je trener koji drži disciplinu na visokom nivou, drži do rada i želi momcima usaditi radne navike. Dosta toga je i na tim mladim igračima, koliko će fanatično pristupiti radu u prijelazu iz juniorske u seniorsku košarku te je dosta toga individualno, a trener je tu da pomogne i Jure svakako to dobro radi. Od trenera u Zadru sam najbolji upravo sa Šimom Kraljevićem iz Sonika koji me vodio u mojoj posljednjoj igračkoj sezoni. U kontaktu sam s njim i sa Stipom Kulišem koji je bio u stožerima mladih reprezentacija. Bio sam na njegovom seminaru i znamo se od prije, dok sam na danima otvorenih vrata bio kod Ante Nazora i radio s mladima."

S Jurom Ružićem Pešut je igrao za sada već lokalno legendarnu ekipu Borik Puntamike koja je u sezoni 2010/11. u Ligi za prvaka u punim Jazinama deklasirala Cibonu predvođenu Bojanom Bogdanovićem, a onda je na konopcima držala i Cedevitu. Iz te ekipe Borika mnogi su se otisnuli u solidne inozemne ili prvoligaške karijere, a najpoznatija su imena Marjan Čakarun, Jure Škifić, Petar Marić, Teo Petani, Ivan Mikulić i Marino Šarlija. Naravno da je Pešut podijelio dojmove igranja za ekipu prepunu takvih imena koja su poznata svakom ljubitelju domaće košarke.

"Bila je to lijepa sezona, igrala se Liga za prvaka i onda smo u prvom kolu dobili Cibonu s Bojanom i Radoševićem pred punim Jazinama. Kao mladi igrači smo gledali Zadra i sanjali pune Jazine i to na kraju doživjeli i sigurno je da smo davali 120%. Na kraju smo se nosili s takvim igračima i to je bilo jedno veliko iskustvo. Mnogo igrača iz te ekipe se kasnije formiralo i to im je bila odskočna daska. Ostaje tek žal za Cedevitom odmah u drugom kolu i tih pet razlike na minutu do kraja, a na kraju poraz. No sve u svemu, veliko životno iskustvo. U najboljem odnosu iz te ekipe sam ostao s Čakarunom jer smo išli zajedno i u srednju, uvijek se vidimo kad je u Zadru."

Nakon što smo trenera razriješili neugodnih dužnosti i ispitivanja, ostalo nam je tek da nam predsjednik objasni ono u čemu je klub poslovno najjači, a to je prisutnost na društvenim mrežama i taj novi vid marketinga koji se može odraditi vrlo kvalitetno uz minimalna ulaganja.

"Imamo svoju web stranicu te prvi statutom legalizirani profesionalni web shop te na svim razinama organizacijski djelujemo i iznad razine lige u kojoj igramo. Tome svjedoči i semafor koji smo sami napravili i "sklepali" od tri plazma televizije koje smo preprogramirali u semafor da bi mogli igrati u ovoj školskoj dvorani jer pravi semafor košta 50 tisuća kuna, a mi taj novac nemamo. Služimo se gerilskim marketingom preko društvenih mreža koje je podignuo David Gunjević, na svim turnirima dijelimo majice, podijelili smo i trenirki i cijeli Zadar šeta u Entuzijasti majicama. Tu smo napravili ogroman posao."

Utakmicu sa Šibenkom nisu promovirali ništa intenzivnije nego inače jer, kako kažu, sama činjenica da Premijerligaš dolazi u jednu malu školsku dvoranu govori sama za sebe te su uvjereni u punu dvoranu. Kažu kako će biti spremni i organizacijski i na terenu, a kada smo pitali Kabića i Segu za prognozu bili su složni:

"Dobit ćemo, nego što nego ćemo dobit. Nismo uvjereni da je to neka prevelika razlika u kvaliteti, već samo razina treninga više jer oni od toga žive. I da nam dođe Jordan mi iz naše dvorane ne puštamo nikog bez znoja i krvi!

Ipak, priznaju nam da su u ždrijebu htjeli Cibonu, a Sega je htio ili Cibonu ili nekog iz Prve lige. Ili spektakl ili prolaz! I za kraj, jedno provokativno pitanje za predsjednika koji ipak nije ustručavao ni pred upitom bi li preuzeo KK Zadar da mu se ta zadaća ponudi.

"Nikad nisam bježao od izazova i mislim da se s bilo čim treba, u službi košarke naravno, uhvatiti u koštac. Ne mislim da ću biti predsjednik Diadore narednih 20 godina jer već uvodimo mlade ljude i zaljubljenike koji se uče operativnim stvarima i već u sljedećem mandatu bi oni mogli to preuzeti i to je neki logičan slijed rasta i osvježavanja kluba. Ne može te entuzijazam držati zauvijek, treba osvježivati kadar."

Mi ipak želimo Diadori svu sreću u Kup susretu i da ih ovaj elan i entuzijazam ne napusti još neko vrijeme. Hrvatskoj košarci treba više ovakvih priča. Ako ste slučajno u Zadru u srijedu, navratite u dvoranu OŠ Zadarski Otoci na Bilom Brigu jer je u 20:30 velika košarkaška fešta, a nosi i Krešino ime.

FOTO: KK Diadora, Facebook