Teme tjedna

Starbury, dobri duh Coney Islanda

Snažno je američkim medijima odjeknula vijest da je Stephon Marbury u "svojoj" Kini dogovorio nabavku više milijuna maski za svoj rodni New York po tri puta nižoj cijeni pa je sad idealan trenutak da seciramo lik i djelo "Starburyja"...

Moram priznati, kao klinac nisam volio Stephona Marburyja. Listajući brojeve one stare "Košarke", Marbury je uvijek s ćelavom glavom i smrknutom facom odavao dojam teškog i ne pretjerano simpatičnog tipa, a ionako je bio dio možda i najsramotnijeg dijela u povijesti New York Knicksa tih godina.

Knicksi u čijim je uredima i na klupi sjedio Isiah Thomas tih su godina odisali lošim odlukama, ogromnim ugovorima za nekompatibilne igrače i jednom velikom disfunkcionalnošću. Vrtjeli su se tu Allan Houston, Quentin Richardson, Steve Francis uz nezaobilaznog Eddyja Curryja i svu silu igrača koji su prvo gledali na sebe, pa na koš, a tek onda na ekipu.

Marbury je nekako tih godina bio jedina konstanta, ali konstanta u stalnim sukobima i s Thomasom i s velikim Larryjem Brownom koji je nakon borbi s Iversonom u Phili i naslova s Pistonsima stigao u New York da bi spasio stvar.

Nije mu to bila prva sredina u kojoj nije funkcionirao. Kao mladić je izabran četvrtim izborom u ponajboljoj draft klasi ikad, onoj 1996. koja je dala Stevea Nasha, Iversona, Kobea Bryanta i Rayja Allena za kojeg je Marbury i razmijenjen u Timberwolvese. Tamo ga je čekala još jedna mlada superzvijezda Kevin Garnett i činilo se kako će mladi duo vinuti Minny u visine.

Nije se dogodilo, a "Starbury" je izdržao tek dvije i pol sezone. Zatražio je razmjenu pod službenim objašnjenjem kako želi biti bliže rodnom kraju, ali su glasine govorile kako se ne slaže s Garnettom i kako je ljubomoran na njegov ugovor. Razmijenjen je u New Jersey Netse, blizu svog rodnog New Yorka.

Because we need some Stephon Marbury on our timelines. pic.twitter.com/QI3SxBZQWn— ThrowbackHoops (@ThrowbackHoops) March 29, 2020

I baš je to povod da se okrenemo na onu drugu stranu medalje, na onog Starburyja koji je van terena očito duša od čovjeka koja koristi svaku priliku za pomoć drugima. S nekakvim vremenskim odmakom, možda je Marburyju stvarno i falio New York. Rođen i odgojen u Coney Islandu, kvartu u Brooklynu, brzo je postao lokalna košarkaška zvijezda te je dobio nadimak Starbury, ali i "Coney Island's Finest", aludirajući na nadimak njujorških plavaca, kao ono najbolje što kvart ima za ponuditi. No NBA put ga je u početku karijere odveo na drugu stranu, a kasnije još i dalje, no dvaput se vraćao u njujorške klubove te je zauvijek ostao povezan sa svojim gradom.

Već 2001. kao relativno mlad igrač i član Phoenix Sunsa je Marbury donirao 250 tisuća dolara za pomoć svojim sugrađanima koji su trpjeli nakon 9/11 i terorističkog napada na blizance. Nije ostao samo na lokalnoj pomoći pa je još veću svotu novca dao žrtvama uragana Katrina, a 2007. je dao ukupno osam milijuna dolara za New York i njegove službe.

No najveći interes javnosti Marbury je podigao 2006. kad je izbacio svoju liniju tenisica pod nazivom Starbury. Zašto je to bilo važno? Zato što su koštale samo 15 dolara kako bi ih mogla priuštiti i ona najsiromašnija kvartovska djeca. Postavio je tako opreku Michaelu Jordanu i ostalim zvijezdama, a baš će se s Jordanom kasnije i obračunati na Twitteru te će ga nazvati pohlepnim.

Stephon Marbury was a star in NYC for the Knicks and sold $10 basketball shoes for anyone to buy so that any kid could afford good basketball shoes @StarburyMarbury is one of the best guys the basketball world has https://t.co/qKQPiSPmqo— Ben Stinar (@BenStinar) March 29, 2020

"Ja dolazim iz projectsa gdje si nismo mogli priuštiti tenisice od 150 dolara. Gledao sam klince kako se ubijaju zbog dresova i tenisica, nije vrijedno toga", kazao je Marbury prilikom lansiranja svoje linije.

I dok je sve to radio, na terenu je i dalje bio antipatičan, pa čak i neefikasan. Brojke nisu ni loše, kao playmaker je uvijek bilježio po osam ili devet asistencija po utakmici, ali su ga kroz karijeru obilježili loši postotci šuta i forsiranje trice kojih je uzimao četiri do pet po utakmici u ono vrijeme kad je duga dvica bila zakon, a trice je šutirao bliže 30 nego 40%.

Izostajali su i rezultati. S Netsima nije mogao ni do doigravanja pa su ga poslali u Sunse u paketu za Jasona Kidda koji će u New Jerseyju postati legenda i voditi Netse do finala. I u Sunsima je izdržao tek dvije i pol sezone prije nego što je poslan u Knickse. Činilo se tada kako je momak rođen i stasao u New Yorku te cjeloživotni navijač Knicksa ostvario dječački san, ali se sve pretvorilo u ružno i sramotno poglavlje u Marburyjevoj karijeri, ali i povijesti Knicksa.

Mogli bi reći da se Knicksi te stigme nisu riješili, ali nije i da su sami sebi pomagali kasnijim odlukama. Marbury je otišao u Celticse gdje je 2009. došao do druge runde Istoka ulazeći s klupe, a bio je to veliki čin pokore jer je u Bostonu tada glavnu riječ vodio stari znanac Garnett.

Palo je veliko pomirenje, a sam pogled na Garden je izazivao strahopoštovanje kod Marburyja koji se cijelu karijeru mučio s egom i poštovanjem autoriteta: "Uvijek govorim ljudima, kad sam otišao u Boston i imao mogućnost da budem u toj dvorani sa svim tim zastavama koje vise, to me jako uzbuđivalo".

Zadovoljio je Marbury poslovično tvrdog Dannyja Aingea koji mu je ponudio jednogodišnji ugovor za sezonu 2009/10 u kojoj će Celticsi kasnije doći i do finala, ali je Marbury odbio. Bio je "svoga moda" pa je odlučio uzeti godinu dana pauze od košarke kako bi se posvetio svojim poslovnim interesima.

Nakon godinu dana odlazi u Kinu gdje postaje legenda i živi dan danas. U osam godina karijere je osvojio tri CBA naslova, a bio je strani MVP lige 2013., ali i MVP finala 2015. Igrajući za Beijing Duckse je u doigravanju 2012. za svoj prvi naslov bilježio čak 31.8 poen. Otišao je u igračku mirovinu kao član drugog pekinškog kluba, Fly Dragonsa, a danas je trener Royal Fightersa, također u Pekingu.

U međuvremenu je zatražio stalni boravak u Kini koji je i dobio, a 2014. je nagrađen kao jedan od deset uzornih građana Pekinga. Postao je i vlasnik Beijing Lionsa koji u Kini igraju dvoranski nogomet. Rođeni "New Yorker", postao je "Kinez", ali svoje korijene nije zaboravio.

It’s important to help the Brooklyn Borough President Eric Adams during this time of need. He’s trying to help the people on the front line combat this virus. He needed someone to help source mask in China. I’m here so I’ve helped him do what’s needed. https://t.co/kVfnsjONIa— I AM PEACE STAR (@StarburyMarbury) March 29, 2020

Zato je u jeku pandemije koronavirusa iskoristio svoje poslovne veze u zemlji koja se virusa gotovo pa riješila te je isposlovao nabavku 10 milijuna maski za gotovo tri puta manju cijenu od prodajne, sve za svoj New York.

"Na kraju dana, ja sam iz Brooklyna. To je nešto što mi je blisko i srcu drago da mogu pomoći svom New Yorku. Imam obitelj u Coney Islandu, mnogo članova obitelji. Oni su pogođeni ovim te znam da je važno da ljudi imaju maske kroz ovo vrijeme."

I to vam je Starbury. Hodajuća oprečnost, a možda i lekcija da ljude ne sudimo na prvu. Na terenu prgav, svadljiv i problematičan, a van terena uzorni građanin i veliki humanitarac mekog srca. Tako da mu i tekstove posvećuju oni koje je kao djecu živcirao.