Hoće li koronavirus odvojiti amatere od 'amatera'?

Većina tih razgovora tiče se mlađeg i bogatijeg brata, profesionalnog nogometa, dok je stariji i siromašniji brat nekako u sjeni. I to je logično, jer današnjem društvu mladi i bogati zanimljiviji su od starih i siromašnih. Mi ćemo se zato u ovom tekstu pozabaviti amaterskim nogometom i posljedicama koje bi na njega mogla ostaviti ova paraliza u kojoj se veći dio svijeta trenutno nalazi. Naravno, u prvom planu su nam niželigaška natjecanja u Hrvatskoj.

Na početku, bilo bi se zgodno ograditi kako to rade proizvođači lijekova na kraju svojih reklama, kad moraju upozoriti na nuspojave i možebitne posljedice koje lijekovi mogu izazvati kod ljudi. Mi bi se trebali ograditi zbog mogućnosti da razmjeri ove krize ne budu ni približno takvi kakvima su se u početku predviđali i da se ništa posebno ne promijeni u svijetu amaterskog nogometa. Informacije i „informacije“ o famoznoj koroni mijenjaju se iz dana u dan, prognoze idu od onih najcrnjih koje predviđaju raznim mjerama uređeni život u mjesecima, pa čak i godinama koje slijede, do onih koji sugeriraju kako nas još samo malo dijeli od završetka priče i kako ćemo se za dva-tri mjeseca tek nasmijati na ovo kroz što trenutno prolazimo. U tom slučaju, ako se zaista pokaže kako je sve ovo debelo preuveličano, ovaj tekst slobodno možemo „objesiti mačku na rep“, ali mi ćemo ipak pretpostaviti kako će ova kriza zaista ostaviti dublje posljedice, zbog kojih će i amaterski nogomet doživjeti određene promjene.

Pisati o posljedicama koje će na amaterski nogomet (sport) ostaviti kriza, pogotovo ona financijska, svojevrsni je oksimoron, jer po samoj svojoj definiciji amatersko je nešto što ne pokreće novac i gdje novac nema važnu ulogu. No, to je samo definicija, stvarnost je nešto potpuno drugačije. Amaterski nogomet u punom smislu riječi danas gotovo ne postoji, danas su i amaterski nogometni djelatnici uglavnom plaćeni za ono što rade. Koliko, ovisi o državama, rangovima natjecanja i politici klubova, no rijetko gdje igra se baš iz gušta i ljubavi. Ima, naravno, i takvih primjera, no tu se radi o klubovima iz najnižih rangova bez ikakve rezultatske ambicije, čiji je smisao pružiti lokalnoj zajednici sadržaj za ispuniti nedjeljno popodne, a samim akterima mogućnost malo se rastrčati radeći ono što vole. Takve sredine su, kao što smo rekli, u manjini, svi ostali amateri i volonteri samo su na papiru, svi plaćaju igrače, i to često nimalo zanemarivim iznosima, jasno, kad uzmemo u obzir o kojim se stupnjevima natjecanja radi i proračunima lokalnih zajednica koje takve klubove financiraju. Uostalom, tko god je imalo upućen u niželigaška nogometna natjecanja u Hrvatskoj, to itekako dobro zna.

I onda dolazimo do paradoksa. Na prvu, logično bi bilo zaključiti kako će aktualna kriza puno više pogoditi profesionalni nogomet od amaterskog. U profesionalnom nogometu okreću se milijarde eura, to je biznis za koji ovakvi zastoji i odgode natjecanja mogu biti pogubni, dok u amaterskom svijetu novca ionako nema, pa zato i nema neke velike štete. Čim se situacija smiri, može se nastaviti kao da se ništa nije dogodilo. To je, kao što smo rekli, jedan pogled, no postoji i onaj drugi. On kaže kako će se profesionalni nogomet upravo zbog svoje popularnosti i milijuna gledatelja prodajom svog proizvoda ponovno izboriti za svoj status, dok amateri taj luksuz nemaju. Njih ne gledaju milijuni, nisu interesantni velikim sponzorima, oni su ovisni o sredstvima lokalnih proračuna i malim sponzorima. I ako uslijed ove krize sredstva iz Gradova/Općina budu smanjena, a vjerojatno hoće, ako privatnici zbog krpanja svojih rupa uslijed zastoja posla neko vrijeme budu zamrznuli svoja sponzorstva, a vjerojatno hoće, amaterski klubovi naći će se u problemima.

Konačno, ako se zaista obistine prognoze o igranju utakmica bez gledatelja neko vrijeme, amaterski klubovi ostat će i bez sredstava od prodaje ulaznica i „ića i pića“ oko igrališta, što za njih nije zanemariv iznos. Ako ništa drugo, za pokriti troškove utakmica. Smiješno zvuči, ali manje Barcelonu pogađa igranje pred praznim tribinama, nego neki seoski klub. Barceloni je prihod od ulaznica samo jedna stavka i to ne najvažnija, puno više zarađuje se od TV gledatelja, dok seoski klub igra baš zbog onih koji dolaze na utakmice. Sve ovo u konačnosti nas dovodi do pitanja: koji je uopće smisao amaterskog nogometa u strogo kontroliranim uvjetima, bez gledatelja, bez svega onog što susret momčadi iz dva susjedna sela čini zanimljivim?

Tu se onda vraćamo na priču s početka teksta, na amaterski i „amaterski“ nogomet. Ako je amaterski nogomet zaista takav u punom smislu riječi, onda ga ova kriza neće pogoditi. Kad se steknu uvjeti za to i kad nogometna utakmica ponovno bude mogla biti onakva kakva treba biti u tom stupnju natjecanja, lopta će se ponovno zakotrljati travnjakom, kao što se kotrljala i nakon drugih kriza i nedaća kroz koje smo prošli. Međutim, ako je nogomet „amaterski“ samo na papiru, a u stvarnosti poluprofesionalni gdje su pojedini igrači plaćeni nimalo simboličnim svotama, onda će problema biti. I to je dobro. Dobro je što će ova nenadana situacija konačno odvojiti one kojima su puna usta patetike, ljubavi prema klubu, amaterizma i volonterizma, iako u stvarnosti ipak imaju materijalnu korist od onog što rade, od onih koji amaterski nogomet zaista doživljavaju amaterskim, koji ga doživljavaju kao mogućnost doprinijeti lokalnoj zajednici radeći nešto što vole. Razlike između „amatera“ i amatera mogu se iščitati i iz komentara koji se svakodnevno mogu čuti dok se čekaju konkretne vijesti iz HNS-a i županijskih Saveza o netom prekinutoj sezoni i izgledu pojedinih liga u narednoj.

I dok pravi amateri uglavnom šute, budući da njima nije presudno u kojoj će ligi njihov klub igrati, pojedini „amateri“ uprli su sve snage kako bi svoj klub, iz ljubavi, naravno, progurali u rang više ili ga ostavili u ligi iz koje bi, da se natjecanje nastavilo, vrlo vjerojatno ispali. I dok pravi amateri nogomet ne smatraju nečim oko čega se svijet vrti ni inače, a pogotovo ne u ovakvim specifičnim situacijama, pojedinim „amaterima“ kao da je pameti samo interes njihovog kluba i već imaju spremne optužbe i žalbe ako nadležna tijela donesu odluku u kojoj će oni biti oštećeni (a realnost je takva da će netko morati biti više oštećen od drugih, ne postoji rješenje koje će u ovom trenutku zadovoljiti sve klubove). Konačno, dok se pravi amateri na razmeću izjavama o znatnim sredstvima koje je njihov klub izgubio „da bi mu to sad netko oduzeo“, jer takvih sredstava u pravim amaterskim klubovima nema, barem ne onih koji se nepovratno mogu izgubiti, pojedini „amateri“ vrište zbog iznosa koje su uložili u momčad, a koji bi se mogli pokazati uzalud bačenim ako se sezona poništi, a lige u jesen krenu u istim sastavima kao i prošle godine.

Davno su pametni ljudi rekli kako u svakom zlu ima nekog dobra, pa tako treba gledati i na utjecaj koji će ova kriza imati na amaterski nogomet, ali i amaterski sport općenito (nogomet smo uzeli kako temu isključivo zato što se radi o najpopularnijem i najmasovnijem sportu gdje se vrti najviše novca, sličan tekst može se napisati i za druge sportove). Dobro je što će se vidjeti koliko u amaterskim nogometašima i djelatnicima ima zaista amaterskog, a koliko „amaterskog“, koliko ima glume i patetike iza kojih se ipak skriva materijalni interes. Nije, naravno, nikome zabranjeno izboriti se za svoj dio kolača ako se može, to nije sporno, no onda bi bilo poželjno barem malo manje glumiti i bacati patetične i izlizane floskule o ljubavi, srcu, klubovima i selima.

Prvi na potezu su čelnici županijskih Saveza, koji će svojim odlukama koje bi trebali doznati 4. svibnja jasno pokazati svoj stav o amaterskom nogometu. Pokazat će je li im u interesu zaista amaterski nogomet kao takav, ili ipak postoje neki drugi interesi? Je li smisao amaterskog nogometa natjecanje i sadržaj prvenstveno namijenjen nogometašima i publici, ili se utakmice igraju samo da se odigraju, u bilo kakvim uvjetima, kako bi suci i delegati zaradili svoju dnevnicu? Hoće li se sastavi liga odrediti vodeći se logikom i gledajući kakav bi to utjecaj moglo imati dugoročno, ili će se jednostavno ispunjavati svačije želje i lige širiti po potrebi, kako netko ne bi bio nezadovoljan što neće ići u rang više, a baš je imao ambiciju, ili što će netko ispasti u niži rang, a baš ne bi htio. Još jednom ponavljamo, u ovoj situaciji nezadovoljnih mora biti. Ako svi budi zadovoljni, to vjerojatno znači kako su odluke koje su donesene krive.

Nakon što čelnici Saveza donesu odluke, na redu su klubovi, kako dužnosnici, tako i igrači, koji bi trebali pokazati kako razumiju specifičnost situacije i samu bit amaterskog nogometa. Ako to zaista bude tako, ako iz klubova ne bude isijavalo nezadovoljstvo zbog svojih uskogrudnih interesa, onda možemo reći kako je amaterski nogomet upravo onakav kakvim ga njegov naziv definira. U suprotnom, ako ova kriza i odluke koje će uskoro biti donesene na površinu izbace svu prljavštinu i osobne interes koji se skrivaju iza fasade amaterskog nogometa, možemo reći kako je, barem kad je o ovoj temi riječ, korona donijela i neke dobre stvari. Kako je odvojila amatere od „amatera“.

#ostanitedoma