30 godina od neodigrane utakmice: Legenda koja će vječno ostati urezana u sjećanje svih navijača Dinama

1. Povijesne godine

Sagledavati ovu po mnogima mitsku utakmicu teško je bez promatranja šireg društvenog konteksta. Taj svibanj 1990. godine bio je u mnogo čemu značajan za tadašnju još uvijek aktivnu Jugoslaviju. Samo osam dana prije utakmice Dinama i Crvene zvezde, na Eurosongu u Zagrebu, talijanski pjevač Toto Cotugno pobijedio je s pjesmom Insieme: 1992 u kojoj je govorio o jednakim idealima, jednoj zastavi, nebu i ujedinjenju.

S jedne strane, Talijan je iskoristio pad Berlinskog zida i početak šireg demokratskog uređenja u Europi, a s druge strane, jedna zajednica bila je blizu svojeg raspada. Dva dana nakon održanog Eurosonga, nakon drugog kruga parlamentarnih izbora u tadašnjoj SR Hrvatskoj, premoćnu pobjedu odnijela je Hrvatska demokratska zajednica čiji je osnovni cilj bila nezavisnost Hrvatske i odvajanje od dotadašnje Jugoslavije.

S rastom nacionalnih ideja, konačnim ostvarivanjem ciljeva mnogih generacija i željenim odvajanjem i kretanjem u slobodu o kakvoj je pjevao Cotugno, dolazi utakmica na Maksimiru. Kao što će reći mnogi sudionici i suvremenici tih događaja, velikoj većini bilo je jasno kako je pitanje vremena kada će se dogoditi raspad Jugoslavije. Nažalost, ono što je uslijedilo na travnjaku tog 13. svibnja prije 30 godina navijestilo je još ružnijih i tragičnijih pet godina.

2. Nevolja se mogla osjetiti u zraku

Prema informacijama kojima su raspolagali policija i službe sigurnosti, na utakmicu u Maksimir stiglo je više od 3.000 navijača Crvene zvezde, većina pripadnika navijačke grupe Delije. Dobar dio stigao je vlakom koji je bio vrlo pristupačno i uobičajeno sredstvo putovanja navijača tih godina i to onim koji je stigao u Zagreb u rane jutarnje sate. Kako piše britanski povjesničar Richard Mills u svojoj knjizi Nogomet i politika u Jugoslaviji, već pri dolasku na zagrebački Glavni kolodvor krenulo je razbijanje od strane gostujućih navijača.

Prema Millsovim informacijama prikupljenih iz zagrebačkog dnevnika Večernji list i beogradske Borbe, navijači Crvene zvezde porazbijali su izloge brojnih ugostiteljskih objekata, kompanija i došli do ranog sraza sa zagrebačkom policijom. Takvo ponašanje nastavilo se do podneva kada je zabilježen podatak da je već bilo uhićeno više od 50 navijača Crvene zvezde.

Zbog incidenata i međusobne tučnjave s Bad Blue Boysima, policija je odlučila odvesti gostujuće navijače prema Maksimiru i držati ih „osiguranima“ do njihovog puštanja na tribinu. Kako niti takav način organizacije nije bio dovoljno kvalitetno odrađen zbog brojnih pokušaja probijanja sigurnosnog obruča i kontakta s domaćim navijačima, Delije su odvedene na tribine, tadašnje stajanje u podnožju današnje južne tribine.

3. Ružne scene na Maksimiru

Kako mnogi analitičari ističu, a složili su s tom tvrdnjom i brojni eksperti za sigurnost, nevjerojatan je propust organizatora koji je dozvolio da na gornjem dijelu južne tribine budu smješteni domaći navijači, premda ne toliko „vatreni“, a na donjem dijelu nekoliko tisuća gostiju. Nije trebalo biti vizionar pa predvidjeti kako će u jednom trenutku doći do sigurnog incidenta i potpunog kaosa.

Verzija je mnogo i ako slušate samo jednu stranu, dobit ćete jedan dio istine, kao što to obično biva kod ovakvih događaja. Navijači Crvene zvezde tvrdili su da su ih domaći navijači gađali kamenjem te su bili primorani potrgati reklamne panoe kako bi se zaštitili. Domaći navijači reći će da su nakon konstantnih provokacija, Delije odlučile iskoristiti nemarnost policijskih službi i prodrijeti na gornji dio tribine te se obračunati s navijačima Dinama.

U koju god verziju povjerovali, a istina je vjerojatno negdje između, nedvojbena je činjenica kako su gostujući navijači prodrli na gornji dio tribine i nasrnuli na navijače Dinama. Snimke koje su nastale nakon toga bile su prilično uznemirujuće te se može vidjeti kako skupina od nekoliko ljudi gazi pojedine domaće navijače. Za to vrijeme, kao da se radi o nekakvom uzbudljivom trileru, policijski službenici mirno su s tartan staze promatrali potpuno rasulo i tučnjavu koja pukom srećom nije završila sa smrtnim posljedicama.

Treći zakon fizičara Isaaca Newtona govori o zakonima akcije i reakcije, pa parafrazirajući i preslikavajući tu tezu na nogomet, jasno je da se dogodila reakcija navijača Dinama sa sjeverne tribine. Ograda je srušena i mase navijača krenule su prema terenu. Pojedini srpski mediji sugerirali su kako su ograde bile već ranije oslabljene i posute kiselinom, ali u tome ne treba tražiti teorije zavjera jer pritisak ogromne mase ljudi lako dovodi do pada ograda.

U tim trenucima, vidjevši kako će se nedvojbeno dogoditi direktan sukob Bad Blue Boysa i Delija, policija ulazi na teren i sprječava sukob. Ipak, policija ne stvara svojevrsnu tampon zonu već direktno napada domaće navijače i tu dolazi do velikih sukoba u kojima je ozlijeđen poveći broj policajaca i domaćih navijača. Do direktnog sukoba na sreću nije došlo, ali su navijači Dinama na tom travnjaku dobili velikog junaka u mladom kapetanu Zvonimiru Bobanu.

Vidjevši kako se grupa policajaca iživljava na navijaču, Boban je reagirao instinktivno i skočio prema izvjesnom Refiku Ahmetoviću te mu udarcem koljenom izbio kacigu s glave. Mnogi su kasnije sugerirali da su policajci mogli pucati Bobanu u leđa zbog napada na službenu osobu, ali u realnosti, to bi bio potez bez presedana koji bi nesagledivo utjecao na sudbinu cijelog društva i vjerojatno izazvao još veći kaos od onog koji je uslijedio.

4. Posljedice

Crvena zvezda zaključila je tu sezonu s naslovom prvaka, a utakmica nikada nije odigrana do kraja. Točnije rečeno, nije bila niti blizu početka. Boban je kažnjen sa šestomjesečnom suspenzijom i zbog toga je morao propustiti Svjetsko prvenstvo u Italiji na kojem je Jugoslavija ispala u četvrtfinalu od Argentine. Čak i da nije dobio suspenziju, pravo pitanje je bi li uopće bio pozvan u reprezentaciju kada je samo mjesec dana ranije njegov suigrač iz nacionalne vrste Dragan Stojković u izjavi za Sportski žurnal rekao kako ga treba zatvoriti.

Što se tiče drugih incidenata u Zagrebu, problemi su se nastavili i nakon što je bilo priopćeno kako se utakmica neće odigrati. Delije su kasno navečer direktnim vlakom, bez stajanja, napustile Zagreb te se spriječio daljnji incident, dok su diljem Zagreba revoltirani navijači Dinama izazvali nerede. Prema nekim izvještajima, razbijeno je preko 70 tramvaja, uhićeno je više desetaka osoba, a ozlijeđenih je bilo gotovo 200, od čega gotovo polovica policajaca.

Danima i tjednima nakon tog 13. svibnja, novine i časopisi diljem Jugoslavije pisali su o tim događajima, mnogi stručnjaci raspredali su važnost utakmice, razloge zašto je do toga došlo i kako spriječiti takve incidente u budućnosti.

5. Rat (ni)je počeo na Maksimiru

Za navijače Dinama nema nikakve dvojbe kako je Domovinski rat praktički počeo tog svibanjskog poslijepodneva na Maksimiru. S jedne strane, možemo reći kako je to bio najeklatantniji primjer nasilja dviju skupina obojanih nacionalnim obilježjima. Cijelom ispadu definitivno nisu pomogle niti neprimjerene pjesme, a pogotovo ne medijski popraćene fraze i rečenice koje su dizale tenzije.

Sve je definitivno moglo biti spriječeno ili znatno ublaženo kvalitetnijim pristupom policije koja je reagirala amaterski i sramotno. Činjenica kako je u tim trenucima velika većina policijske uprave u Zagrebu bila srpske nacionalnosti dodala je dodatno ulje na vatru. Također, neosporna je činjenica da je na klupi Crvene zvezde sjedio dotad javnosti manje poznat kriminalac Željko Ražnatović Arkan, a kasnije dokazani ratni zločinac. To je jedan djelić cijele priče oko maksimirske utakmice, a definitivno segment koji bi trebao izazivati sram kod svih kojima Crvena zvezda nešto znači.

Ipak, bez obzira na velike sukobe i nerede, raspirivanje međunacionalne mržnje, još godinu dana igrala se Jugoslavenska liga. Premda je već bilo jasno kako će doći do neizbježnog rata, odigrana je cijela sezona i te 1991. posljednji naslov prvaka Jugoslavije odnijela je Crvena zvezda, a hrvatski i slovenski klubovi više nisu sudjelovali u zajedničkoj ligi.

Time što smo to rekli, a mora se spomenuti i kasnija utakmica na Poljudu Hajduka i Partizana, kada je skinuta i zapaljena jugoslavenska zastava, nepravedno bi bilo reći kako je to dan kada je počeo rat. To je definitivno bio prijelomni trenutak u kojem je bilo jasno gotovo svima da je nemoguće očekivati zajednički oblik državnosti. Taj trenutak obilježio je početak sukoba koji će se vrlo brzo prenijeti na stvarna ratišta u kojima neće biti stadiona i nogometnih lopti niti Zvezde i Dinama, već smrti i razaranja. U tim tragičnim sukobima vjerojatno su svoj život okončali i neki koji su bili aktivni sudionici tog 13. svibnja.

Neodigrana utakmica Dinama i Crvene zvezde definitivno će vječno ostati urezana u sjećanje navijača Dinama, ali i svih građana Republike Hrvatske. Možda to neće svi gledati kao početak rata, ali će se sjetiti prvog otvorenog sukoba koji je označio početak tragičnog perioda u kojem je živote izgubilo mnogo navijača Dinama, Hajduka, Rijeke, Osijeka, Varteksa, Istre, Šibenika, Zadra, Cibalije i mnogih drugih.