Hrvatski klubovi i mediji: Od profesionalnog do nepostojećeg odnosa

Posao novinara je u nekim trenucima najljepši na svijetu, a u nekima itekako frustrirajuć. Mediji su svojevrsni posrednici između klubova i sportaša te javnosti, oni prenose informaciju, navijače održavaju informiranima kada su u pitanju aktivnosti klubova i svega onog što bi javnosti trebalo i moglo biti zanimljivo.

Dio klubova i sportskih djelatnika u Hrvatskoj to i razumije i nije problem za uspostaviti suradnju i doći do potrebnih informacija. Nije uvijek ugodno, nekada moraš tražiti uzroke poraza ili pada forme, sportaši i treneri su također ljudi i imaju i svojih privatnih situacija i problema kada im glava nije baš u utakmici i to treba također poštivati jer uvijek možeš unutar kluba pronaći drugog sugovornika vezano uz dolazeću utakmicu.

Uvijek se sve može dogovoriti i iskomunicirati, a cilj je da navijači znaju što se događa u klubu, kako klub diše uoči važne utakmice.

Sportnet je stoga od početka sezone pokušavao davati što veći prostor svim sudionicima u hrvatskom sportskom okruženju, pokrivali smo od trećeligaških nogometnih terena do svih ostalih sportova. Komunicirali s klubovima, trenerima, igračima, pokušavali prenijeti javnosti razmišljanja uoči i nakon susreta. Nekada je to bilo vrlo lako, a nekada gotovo nemoguća misija.

HT Prva liga - prvoligaši bi trebali imati najuređeniji dio odnosa s javnosti, ali profesionalnost i susretljivost nije svima jača strana. S dijelom je zadovoljstvo surađivati jer ćeš informaciju koju tražiš i dobiti. Zatim postoji dio onih koji odgovaraju po klasičnoj špranci i nadaju se da će vas zadovoljiti njihovo nemamo komentara i trener je sve rekao. Na žalost postoje i oni koji vas uredno ignoriraju ma koliko god upita poslali. Suradnja s nekim klubovima je gotovo nemoguća jer su najsretniji kada ih nitko ništa ne pita, ne razumiju da i njihove navijače zanima što trener misli uoči određenog susreta ili su jednostavno navikli na prastari sustav rada gdje informaciju imaju i mogu dobiti samo oni s kojima se svakodnevno ispijaju kave i sokovi u klupskim prostorijama. Nekima ured za odnose s medijima i javnosti postoji očito pro forme i za određene medije.

Druga HNL - za razliku od prvoligaša, drugoligaši su daleko otvoreniji i s njima nije bilo baš nikakvih problema. S 90 posto klubova moglo se surađivati, treneri su susretljivi i razumiju svoju obavezu prema zanimanju javnosti. Ovdje su vrlo rijetki oni s kojima nije uspostavljena suradnja, ali to više zbog klupske neorganiziranosti. I kada klubovima nije išlo, bili su na raspolaganju i najveća većina njih zaslužuje visoku ocjenu.

Treća HNL - rijetki smo medij na državnoj razini koji daje prostor i trećeligašima jer smatramo da i oni zaslužuju izaći iz nekih lokalnih okvira i da se za njih čuje malo dalje. S obzirom da u trećem rangu participira i najveći broj klubova, tako su i iskustva svakojaka. Suradnja i pristupačnost dijela klubova i trenera je doslovno na prvoligaškoj razini, ali ima i onih koji nisu zainteresirani za ikakvu suradnju. Pomalo je neshvatljivo da ne želiš da se za tvoj klub čuje dalje od tvog sela/grada, da si najsretniji kada suho odrađuješ utakmice bez da te itko išta pita i uznemirava. Naslušali smo se tu niza nevjerojatnih isprika zašto trener ne bi smio dati izjavu uoči pojedine utakmice. "Zašto baš o nama želite pisati", "Mi vam nemamo navijača pa ne trebate niti našu izjavu", "Pošaljite službeni zahtjev na upravu kluba pa kada dozvole, dostavit ćemo vam izjavu", "Prošlo kolo kada smo pobijedili nismo vam bili zanimljivi", "Nazovite xy novinara ili prepišite izjavu od njega"... A neki jednostavno ne odgovaraju. No takvo što je manje više i očekivano s obzirom na količinu, ali sve je to manji dio, najveći dio trećeligaša vidio je ovo kao dobru priliku da se za njih čuje i klubovi, treneri i igrači zaslužuju pohvale.

Futsal - ovdje je veći problem doći do ljudi nego kasnije s njima odrađivati posao. S nekima je dosta teško uopće uspostaviti kontakt, ali igrači i treneri, ljudi iz klubova, kada jednom uđete u komunikaciju, zaslužuju sve pohvale. Klubovima iz 1. HMNL u najvećoj mjeri je stalo da se o njima piše i to pokazuju kroz komunikaciju.

Košarka - izvan ABA lige pokrivali smo i HT Premijer ligu, Prvu ligu i 1. HKL za žene. Uglavnom su dojmovi pozitivni i najveći dio klubova, sportaša i trenera dobro odrađuje svoj dio posla. Međutim i ovdje ima apsurdnih situacija. Kada se krene pričati o ženskoj košarci, onda su svi nezadovoljni količinom prostora koji dobivaju u medijima, ali kada im ponudiš prostor i zatražiš razmišljanje trenera, dobiješ ignoriranje. Do nekolicine trenera niz kola doslovno je nemoguće bilo doći i to definitivno nije nešto što bi pomoglo promociji ženske košarke. U muškoj košarci je situacija donekle uređenija i manji je problem uspostaviti komunikaciju.

Rukomet - ovdje su iskustva jako pozitivna. Pratili smo najviši rang rukometaša i rukometašica te je s najvećim postotkom klubova uspostavljena komunikacija. Susretljivost je na razini, treneri su na raspolaganju, razumiju svoj dio posla prema medijima i radujemo se nastavku suradnje.

Vaterpolo - vaterpolistima idu najveće pohvale. Niti jedan klub, niti jedan trener nije ignorirao naše zahtjeve. Uvijek su bili tu za izjavu i prije i nakon utakmice, koliko god nekada to bio neugodan posao. Vaterpolisti su se pokazali najsusretljviijima i najsvjesnijima da trebaju prostor u medijima. Pohvale idu i Savezu jednako kao i svim klubovima, nastupali oni u Ligi prvaka ili drugoj regionalnoj ligi. Nije bilo iznimke.

Ostali sportovi - u najvećoj mjeri klubovi i sportaši su vrlo otvoreni i zainteresirani za pružanje informacija. Od uvijek pristupačnih odbojkaša, hrvača, stolnotenisača pa nadalje, čak i naši olimpijci u pojedinačnim sportovima.

Sve u svemu veliki dio sportskih sudionika, točnije najveći dio, razumije da tu nisu samo zbog sebe već da postoje ljudi koji vole njihove klubove, prate ih i žele znati što se u njima događa. Na žalost ne razumiju to svi, ali to nije razlog da odustanemo. Ova sezona nije bila nekakav eksperiment, Sportnet je tu prvenstveno zbog hrvatskih sportaša i klubova i nastavit će ih promovirati. Jednom kada ovo ludilo bude iza nas i sport se vrati u punom opsegu, nastavit ćemo udovoljavati željama navijača i čitatelja.

U brojnim klubovima postoje oni vrijedni ljudi koji naporno rade i trude se da se napravi korak prema naprijed. Oni i njihovi navijači zaslužuju da se i o njihovim sredinama piše jer nije hrvatski sport samo Dinamo, Hajduk, Cibona, Zadar, PPD Zagreb... Bit ćemo tu i nastavit ćemo. Ako nećemo mi pisati o hrvatskim sportašima i klubovima, tko će? BBC i ESPN?

Ovo nije redakcija od nekoliko desetaka ljudi koja može pokriti apsolutno sve, ali sukladno mogućnostima (čak i malo iznad njih), pokušat će se što je više toga moguće popratiti. Neka to bude još jedan mali korak u popularizaciji sporta i podizanju zanimanja za neke lige i natjecanja.