Prema formi pri dnu lige, narušene atmosfere i bez velikog motiva, ali to je ipak najveći hrvatski dvoboj

Nekako se često događalo proteklih godina da je posljednji susret Dinama i Hajduka onako za gušt i bez neke velike natjecateljske važnosti. Dinamova dominacija hrvatskim nogometom uglavnom je dovodila do toga da su Modri dosta ranije osvajali titulu prvaka, a Hajduk uglavnom nezadovoljan završavao sezonu.

Ništa se posebno nije promijenilo niti u doba korone, Hajduk je nisko, Dinamo je prvak, a rezultat nema neku posebnu važnost. Ono što je novo u cijeloj priči je termin koji je neuobičajen. Inače u ovo vrijeme momčadi su se nalazile na pripremama za novu sezonu i prvenstveno susrete u Europi, a sada se lige redom muče da dovrše započeto.

Igrat će se pred ruševnim tribinama u Maksimiru gdje je dopušten ulazak na sjever i zapad, ali ne i istočnu i južnu tribinu. Istok je u potresu pretrpio znatna oštećenja, ionako nije djelovao najsigurnije na svijetu, a sada pogotovo. Naravno u ovim teškim trenucima pristupit će se ipak krpanju i sanaciji, a ne onom najoptimističnijem, rušenju i izgradnji. No to je već neka druga priča.

Loša forma kod jednih i drugih

U nastavku sezone i jedni i drugi izgledaju dosta loše. Dinamo je promijenio trenera i Nenada Bjelicu zamijenio je Igor Jovićević. Pokazalo se da je to bio prevelik zalogaj za mladog stručnjaka kojem je karijera uzdrmana dobivanjem ekspresnog otkaza. Požar gasi Zoran Mamić koji bi trebao ostati samo do kraja sezone na klupi, a onda se vratiti poziciji sportskog direktora. Dinamo i inače igra lošije na proljeće kada se osigura titula, no ovo je baš ekstremno i možemo slobodno reći da ga nismo već godinama gledali ovako blijedog i bezidejnog.

Hajduk ne izgleda ništa bolje, dapače. Igor Tudor je poput Jovićevića gurao mlade i izbacio ih u prvi plan da bi nakon poraza u Velikoj Gorici priznao kako je sve to previše za mlade igrače i da se teško nose s ovim teretom. Na posljednjoj pressici obrazložio je kako je riječ o psihološkoj blokadi koja se pojačava brojnim kritikama koje dolaze iz medija.

Ključni izostanci: Petković - Ismajli

Ozljeda Brune Petkovića otkrila je kako Dinamo mora krenuti u potragu za napadačkim pojačanjem uoči nove sezone. Petković je sjajan, kroz Dinamo se probio i do reprezentacije, ali u Maksimiru on nema prvu zamjenu. Mario Gavranović je otišao, ostao je samo Sandro Kulenović, vrijedni mladi napadač koji puno radi, troši se na terenu, ali nema mirnoću u završnici. Danas Mamić neće moći računati na Petkovića i vidjet ćemo što će skemijati, hoće li ići s Kulenovićem ili priprema neku drugu opciju s lažnom devetkom.

I Tudor ima problema, ali s izostancima u zadnjoj liniji. Ardian Ismajli zaradio je novu ozljedu, a da je zdrav, gotovo sigurno bi bio u prvih 11. U paru s Vuškovićem jako se dobro slaže i može se reći kako su kompatibilni i dobro se nadopunjuju. Ovdje ga neće biti, a umjesto njega na terenu će uz Vuškovića biti Dimitrov, Bugarin koji ima jako dobrih nastupa, ali i kikseva.

Rivalstvo jedini motiv

Teško je motivirati se kada nemate za što igrati, točnije kada vam bodovi nisu neophodni. To se kod Dinama iz sezone u sezonu posebno osjećalo, dolazilo je do velikog pada forme i skromnih igara u završnici sezone. Ovaj put identična je situacija kod jednih i drugih, ali kada je riječ o međusobnim dvobojima, nema dvojbe da će svi sudionici biti itekako motivirani. Ako pitate navijača Dinama, važniji mu je dvoboj s petoplasiranim Hajdukom nego izravna borba za titulu s Rijekom, Osijekom, Lokomotivom ili bilo kojim drugim protivnikom. Ista je stvar i u Splitu. Važnije je pobijediti Dinamo nego išta drugo. Motiva neće nedostajati, a jedni su drugima ipak najveći motiv.

Mamić ponovno na klupi

Ono što je dodatno uzburkalo cijelu priču oko Dinama je povratak Zorana Mamića na klupu. To nije nimalo popravilo atmosferu oko kluba niti odnos s navijačima. Sve je krenulo nizbrdo generacijskom pogreškom rješavanja Nenada Bjelice. Klub je napustio iznimno uspješan trener koji je s Dinamom izvlačio maksimum. Postavljen je Igor Jovićević koji se malo pogubio u cijeloj priči. Zoran Mamić je sportski direktor i snosi dio odgovornosti i za odlazak Bjelice i za postavljanje Jovićevića. Sada je u ove zadnje tri utakmice postavio sebe na klupu, a dobro je poznato što navijači Modrih misle o njemu i bratu mu Zdravku. Sve je to miniralo dobru atmosferu oko kluba koja će se jako teško vratiti na Bjeličinu razinu.

Hajduk ne podnosi kritike

Nije puno bolja atmosfera niti oko Hajduka. Momčad igra loše, a Igor Tudor nije čovjek koji podnosi kritike. Tako se našao u ratu s novinarom Slobodne Dalmacije koji se samo usudio kritizirati igru i postaviti pitanja. Što je još gore, taj isti novinar na sljedećoj pressici dobio je i usmeno Tudorovo predavanje koje je bilo sarkastično i nimalo ugodno. Inače pristup Hajdukovim pressicama imaju samo odabrani, bez obzira koliko pratite klub i pišete o njemu. Malo više samokritike također ne bi škodilo.

Mamić o susretu

"To su dva najveća hrvatska kluba, bez obzira na trenutnu situaciju i lošu formu obje ekipe očekujem kvalitetan nogomet. Želim se fokusirati na našu momčad, da mi budemo brzi, agresivni, okomiti, efikasni, da se veselimo utakmici. Ne igraju se te utakmice često i moraš iskoristiti taj trenutak koji ti život pruži da odigraš taj derbi i da daš sve od sebe. Nešto će se pitati i Hajduka, iako se ja želim koncentrirati na nas. Želim da igramo ofenzivno, da stvaramo šanse i zabijamo golove i nadam se da će momčad ispuniti zahtjeve koje stavimo pred nju. Imamo nešto problema s Petkovićem i Leovcem. Kartoniran je Gvardiol, a ostali su svi u konkurenciji. Vjerujem da ćemo izabrati pravih 11 i one na klupi koji su jednako bitni u ulasku u utakmicu u nekoj fazi i mijenjanju ili podizanju ritma. Svi zajedno moramo biti na top nivou jer jedino tako možemo stvoriti dobru igru i rezultat."

Tudor o susretu

"Što se tiče igre, to je pojam prilično širok i interesantan, o tome bi se dalo diskutirati što je igra i tko igra dobro, a tko ne. Dala bi se tu napraviti lijepa analiza tko igra dobro i koji su to parametri i što znači igrati dobro. Ako ćemo pričati o nekakvoj volji, želji i trci, mi smo stalno na 110-115 kilometara po utakmici što je respektabilno. Normalno da je neke druge stvari teže napraviti i da su vezani najprije uz psihološku narav. Tko je u nogometu, taj zna da je to važna stavka. Ako svemu pridodamo cijelo praćenje Hajduka od strane medija gdje danas igrači imaju niz informacija i ako su one stalno negativne u nekim periodima, to ima prilično jak utjecaj na dečke koji su trenutno u klubu. Prva rečenica koju sam rekao početkom ovog tjedna, u utorak kada sam ušao u svlačionicu - sada više nemate pritiska i možete igrati za svoj gušt, inat, ponos i izvući ono što možete izvući. Ovo što pokazuju nije realno, ali treba sada to primijeniti u praksi."

FOTO: Ivo Čagalj/PIXSELL