U ljetu velikih očekivanja još samo dva kluba ostala na životu u Europi

S velikim nestrpljenjem čekalo se ovo ljeto u kojem je hrvatski nogomet imao čak pet predstavnika u Europi, pola HNL-a bilo je na europskoj sceni od čega dva predstavnika u kvalifikacijama Lige prvaka. Nažalost, ostali smo ukupno na tek dva predstavnika od kojih bi barem jedan trebao vidjeti grupnu fazu Europske lige.

Svi su u sezonu krenuli s određenim očekivanjima, nadali su se barem skupini Europske lige, međutim ona se za tri predstavnika pokazala samo kao san. Dva od tri predstavnika nakon ispadanja spominju dobre minute i to je ono što su hrvatski klubovi već naučili spominjati. Bili smo dobri u prvom dijelu, bili smo dobri u drugom dijelu, nije bilo sreće, pad koncentracije, individualne pogreške, uvijek se nešto moglo izvući.

Jedini koji ove sezone ne mogu izvući baš ništa dobro su Lokosi. Ne treba tu svaljivati krivicu na trenera Tomića i igrače nego na one koji su ih doveli u ovu situaciju. Lokomotiva koja je ovo ljeto nastupila u Europi nema apsolutno nikakve veze s Lokomotivom koja je izborila tu Europu.

Baš to je neshvatljivo, a ujedno je i sama potvrda neambicioznosti kluba. Umjesto da pokušaš zadržati glavninu momčadi i još se pojačati, ti rasprodaš sve što hoda i onda se blamiraš u Europi. Trebala je jedna pobjeda u kvalifikacijama za Ligu prvaka da napraviš pravu stvar, a Lokomotiva je iz raznih razloga u taj dvoboj s Rapidom ušla lošija nego ikada.

Ono što se događalo u Malmöu nije vrijedno niti spomena, teško se sjetiti kada je zadnji put neki naš predstavnik vani izgledao tako jadno, nemoćno i slabo, a protivnik čak niti nije nepobjediv. Bolji je, u to nema sumnje, ali ovo što je Lokomotiva na svim razinama prikazala u Švedskoj pitanje je bi li bilo dovoljno uopće za ostanak u najvišem rangu HNL-a. To ide na dušu svima onima koji su odlučivali o odlascima i dovođenju igrača, točnije koji su složili ovu momčad. To je njihovo djelo.

Hajduk je u Istanbulu pružio dobar otpor Galatasarayu, ali potvrdilo se koliko su Turci veći i jači, mogli su si priuštiti i odmor dijela igrača te svejedno proći dalje bez posebne drame u završnici. Splićani su odigrali koliko su mogli do tog prvog gola, a kasnije je Galatasaray rutinski dovršio posao.

Ispasti od Galatasaraya nije sramota, riječ je o klubu koji ima nemjerljivo veći budžet od Hajduka i u svakom slučaju kvalitetniju momčad što, ponovno, vezano uz financije. U Hajduku se danas ističe dobar nastup i propuštene prilike, dojam dijela dvoboja je dobar, ali na kraju se gleda tko je prošao dalje, a ne tko je odigrao dobro.

Od dojma se ne živi i jedino što Splićani mogu dobiti iz ovog dvoboja je spoznaja da mogu odigrati barem dijelom ravnopravno s ovakvim protivnikom i napuniti se samopouzdanjem te to iskoristiti u domaćem prvenstvu. No iskustvo nam govori kako to baš i neće biti lako.

Rijeka je prošla daje i s Dinamom će biti u borbi za prolaz dalje u Europskoj ligi, a hoće li u tome uspjeti, teško je procijeniti. Protiv Kolosa nije impresionirala, a na kraju je mogla i ona putem ostalih. Ukrajinci će dugo sanjati promašaj Seleznjova iz same završnice.

Nije slučajno da je Rijeka izgledala bolje kada je dobila uz Andrijaševića još jednog igrača naprijed, Franko se trudio i borio, ali to nije njegova pozicija. Bila bi posve drugačija priča da je uz njega u vrhu napada od početka bio Čolak, ali i Čolak spada u onu priču o tome kako hrvatski klubovi žive od prodaje igrača. Tako je Rijeka nekoliko dana uoči ključne utakmice u Europi ostala bez Čolaka koji je otišao, Ristovskog koji se ozlijedio, a ozlijeđen je i Yateke.

Požarno rješenje bio je Sandro Kulenović koji je brzinski dovučen na posudbu iz Dinama i čak i nije loše izgledao. Zakuhao je drugi gol, imao još dva pokušaja, nudio se i kretao u teškim uvjetima. Do Kopenhagena morat će se i on dodatno uklopiti jer Rijeku u Danskoj čeka daleko teži protivnik.

Osječani su doveli Bjelicu neposredno prije Basela, no to nije pomoglo da prođu Švicarce. I oni isto mogu pričati o jednom dobrom poluvremenu, prilikama, ali i kod njih je najvažnija činjenica i jedino što je u svemu bitno - nisu prošli dalje. Da ih sada pitate, želite li prolaz protiv Basela uz lošu igru ili želite li ispadanje uz dobar dojam? Ne treba previše nagađati što bi uzeli.

I njihovo prvo poluvrijeme u tom susretu bilo je kriminalno, jako loš nastup i to u tako važnoj utakmici. Kasnije su to pokušali ispraviti, trudili su se i pokušavali, ali nisu uspjeli. Basel je momčad s puno iskustva i uspjela je zadržati vodstvo i proći dalje. I Osječani moraju više, Europa ne prašta spavanje i lošije minute, vidimo to itekako dobro iz ovih kvalifikacija. Osječko prvo poluvrijeme, pad Hajduka u zadnjih 15 minuta, Lokomotiva s akcijskom rasprodajom, a mogla je i Rijeka krenuti istim smjerom.

Ne zaboravimo niti Dinamo koji je izletio iz kvalifikacija Lige prvaka od protivnika kojeg mora izbaciti. Isto su i u Zagrebu naricali za propuštenim prilikama, solidnom dojmu, ali i kod njih vrijedi isto - moraš igrati 90 minuta onako kako si igrao u svom najboljem razdoblju. Fradi ničim nije pokazao da je bolji od Dinama, ali je bolje iskoristio priliku i jednostavno je više želio taj prolaz.

I protiv Cluja Dinamo je opasno visio i mogao je već tu izletjeti iz Lige prvaka. Tamo ga je sreća pomazila, dok u Budimpešti nije. Sada se okreće Europskoj ligi gdje mu se osmjehnuo ždrijeb i teško je za vjerovati da može ispasti od estonske Flore. Stvarno ne znamo što se mora dogoditi da Estonci iz Maksimira odu kao pobjednici. Razlika u kvaliteti je vrlo velika.

To je put kojim smo došli s pet na dva sudionika u Europi i sada ovisi kako tko gleda - netko će biti djelomično zadovoljan, a netko djelomično nezadovoljan. Lokomotiva ne zaslužuje prolaznu ocjenu dok je kod ostalih stvar dojma. Međutim od dojma se ne živi, zbrajaju se golovi, bodovi, a ne propuštene prilike i lijepe akcije. Sve je to krasno, ali na kraju je najvažnije proći dalje, a to je uspjela u biti samo Rijeka. Dinamo je tu zbog pobjede u drugom pretkolu, ali u trećem je i on izgubio i ispao, samo u drugo natjecanje.

FOTO: Nel Pavletić/PIXSELL