'Bunkerom' se mogu dobivati utakmice, no mogu li se i osvajati prvenstva?

Nakon odigranih 11 kola nove sezone, na vrhu Premiershipa pomalo iznenađujuće nalazi se Tottenham. Momčad Josea Mourinha jedini je put teren pognute glave napustila poslije dvoboja s Evertonom u prvom kolu (0:1), nakon toga nanizala je deset utakmica bez poraza, pritom je skinula oba kluba iz Manchestera i Arsenal, uzela bod na Stamford Bridgeu, pa su se, koliko god portugalski stručnjak o tome odbio govoriti, među navijačima Spursa rasplamsala maštanja o borbi za titulu. Ima li Tottenham zaista potencijal za svoj treći naslov prvaka u povijesti?

Na vrhuncu svoje trenerske moći, Jose Mourinho je klubove poput Tottenhama u svom karakterističnom stilu oslikavao kao simpatične klubove koji nikad ništa nisu osvojili, a Europsku ligu kao drugorazredno natjecanje koje se igra četvrtkom, dok veliki momci odmaraju. No, nakon što mu je karijera krenula silaznom putanjom, a najveći klubovi ga počeli zaobilaziti u svojim planovima, trofejni portugalski trener nije imao previše izbora i morao je spustiti kriterije. Prihvaćanjem ponude Tottenhama, Mourinho se vratio u poziciju u kojoj je bio u samim počecima svoje karijere, u poziciju autsajdera koji prkosi velikanima i vreba svoju priliku za titulu koja se od njega ne traži, barem ne ultimativno. Poznato je kako se on upravo u takvim situacijama najbolje snalazi, i kako baš u njima njegovi trenerski postulati najviše dolaze do izražaja.

Priče i fraze o Mourinhovom "parkiranom autobusu" i "bunkeru" već su toliko puta ponovljene, da ih zaista nema smisla ponavljati i iznova razvlačiti. Koliko god nekome takav nogomet bio antipatičan, ostaje činjenica da je legitiman, dozvoljen, i da svatko onaj koji smatra kako je tako lakše doći do rezultata, ima pravo igrati na takav način. No, kao što smo već rekli, "bunker" općenito je tema za neki drugi tekst, u ovome ćemo se malo bliže pozabaviti njegovom najnovijom Mourinhovom verzijom i mogućnošću da takvim nogometom Tottenham konačno osvoji naslov na koji čeka već 60 godina.

Iako iz dosadašnjeg dijela sezone rezultatski strši demoliranje Manchester Uniteda na Old Traffordu (6:1), to je utakmica iz koje ne treba izvlačiti zaključke. Jednostavno, United se u tom dvoboju potpuno raspao, dok je Spursima sve polazilo za rukom. Ukratko rečeno, bila je to utakmica koja se događa jednom u sto godina (istina, u ovom korona vremenu češće nego inače), niti je Manchester United toliko loš kao što je tada izgledao, niti je Tottenham tako senzacionalno dobar. Kakvi su današnji Spursi, puno bolje ocrtavaju posljednje tri utakmice koje je momčad Josea Mourinha odigrala, domaći dvoboji protiv Manchester Cityja i Arsenala, te gostovanje kod Chelsea između njih.

U sve tri utakmice portugalski je stručnjak ušao s pristupom koji se ukratko može sažeti u sljedećem: "Evo vama lopta i zabijte nam gol ako možete, mi ćemo čekati koliko god treba". Epilog je poznat, ni Guardiolina, ni Lampardova, ni Artetina momčad nisu pronašle put do mreže Llorisa, dok su Spursi gotovo sve svoje šanse iskoristili. Za potpuno savršenstvo i maksimalnih devet bodova iz ove tri utakmice nedostajao je samo gol nakon velike greške obrane domaćina u zadnjim trenucima dvoboja na Stamford Bridgeu, no bilo bi to ipak previše. Identične 2:0 domaće pobjede protiv Cityja i Arsenala, u kombinaciji s "nulom" kontra Chelseaja, nešto je što bi Jose Mourinho sigurno potpisao uoči ova tri dvoboja.

Igračima Arsenala i njihovom treneru Arteti vjerojatno još uvijek nije jasno kako su prvo poluvrijeme derbija sjevernog Londona završili s dva gola zaostatka. Nakon još jednog vrhunskog pogotka Sona u ranoj fazi utakmice, Spursi su ostatak poluvremena proveli u bloku duboko na svojoj polovici, a Kane je u tom razdoblju odradio više obrambenih zadataka od Arsenalovih stopera. I onda, u zadnjim trenucima prije odlaska na odmor, baš kad je na ekranima prikazan posjed lopte u posljednjih pet minuta (10-90 posto), Arsenal je propustio realizirati situaciju koja je "mirisala" na pogodak, i uslijedila je strašna kontra domaćina. Son i Kane ponovno su sjajno kombinirali, ovog puta ulogu strijelca preuzeo je engleski reprezentativac i tu je priča praktički bila gotova. Iako se Arsenal u drugom dijelu trsio i pokušavao vratiti u utakmicu, opsada gola domaćina nije donijela ploda i Tottenham je mogao upisati novi clean sheet i nova tri boda u derbiju. Gosti s Emiratesa na svojoj su koži osjetili koliko nogomet ponekad može biti brutalan, kao što se to dva tjedna ranije iz prve ruke uvjerio i Manchester City.

Logično, prvo pitanje koje se postavlja nakon ovakvih prezentacija Tottenhama je sljedeće: mogu li Spursi to ponavljati i može li im u konačnosti takav nogomet donijeti naslov prvaka? Odgovoriti na ovo pitanje sad, kad je sezona još uvijek prilično mlada, je nezahvalno, no usudimo se reći kako će momčad Josea Mourinha za konačni trijumf morati pokazati nešto više. Ovakvim nogometom može se osvojiti trofej u kup natjecanju, uostalom, upravo je portugalski stručnjak takvim rukopisom napisao svoje doktorske disertacije u Ligi prvaka, ali prvenstva su ipak jedna druga priča.

Dugoročno, kroz 38 kola, kvaliteta uvijek ispliva na površinu i na kraju se uvijek isprofilira momčad koja je spremna udovoljiti svim zahtjevima i koja može igrati na različite načine. Ukratko, momčad koja je najbolja. Ovaj način na koji je u posljednjim derbijima igrao Tottenham, u kojem se praktički odbija igrati s loptom i u kojem se većina taktike bazira na kontri i trenutku inspiracije Kanea i Sona, izgleda moćno kad ti sve ide na ruku, no teško je stalno igrati tako.

Neće uvijek spomenuti dvojac igrati ovako, kao što Spursi neće uvijek doći do ranog pogotka koji im omogućuje stati iza lopte i čekati. Tottenham je i protiv Cityja i protiv Arsenala poveo na početku utakmice, tako da su se odmah mogli povući u "bunker" i vrebati kontre. Jedino protiv Chelseaja, Tottenham nije došao u rano vodstvo, ali u tom dvoboju na Stamford Bridgeu ni domaćin nije zabio, tako da Spursi opet nisu morali hvatati rezultat. Upravo zato bit će zanimljivo vidjeti kako će momčad Josea Mourinha reagirati nakon što prva primi pogodak u nekom budućem derbiju, to će nam puno jasnije pokazati kolike su mogućnosti ovog Tottenhama. Da bi tu moglo biti problema pokazuju i utakmice koje je trenutni lider odigrao protiv nominalno lošijih momčadi, koje su se protiv njih postavile onako kako se oni postavljaju protiv najjačih. Momčad Jose Mourinha tu je pokazala kako joj igra s loptom ne leži kao tranzicijski nogomet, a utakmice u kojima se od njih očekuje dominacija zapravo će prevladavati do kraja sezone. U konačnosti, vjerojatno će i treneri glavnih pretendenata na titulu, poučeni taktikom Mourinha u dosad odigranim derbijima, malo prilagoditi i promijeniti pristup svojih momčadi u nadolazećim susretima s njim.

Kao što smo naveli na početku teksta, Tottenham je odlično odradio uvodnih 11 kola nove sezone Premiershipa. S osvojenim 21 bodom, Spursi se nalaze na prvom mjestu zahvaljujući boljoj gol-razlici od Liverpoola, a odmah iza spomenutog dvojca su Chelsea i Leicester s dva, odnosno tri boda manje. Kad ovom pokeru s čela pridodamo još mančesterski dvojac, dobivamo šestorku koja bi trebala zakuhati jednu od najuzbudljivijih i najizjednačenijih borbi za naslov prvaka u posljednje vrijeme. Tottenham i Jose Mourinho dokazali su kako majstorski znaju odigrati "bunker" i nemilosrdno kazniti svaku grešku svojih protivnika, no u nastavku sezone morat će pokazati i "plan B".

Iako prije ovakvih konstatacija uvijek na umu treba imati primjer madridskog Atletica, koji je uzeo naslov pokraj Barcelone i Reala, prvenstva se ipak ne mogu osvojiti isključivo defenzivnom igrom u susretima s najjačim momčadima, barem ne ono englesko. Španjolska liga je specifična, u njoj dva kluba odskaču daleko iznad konkurencije, dok Tottenhamu na putu prema naslove stoji barem 4-5 konkurenata, i još puno "mina" na koje svakog tjedna može nagaziti. Nakon što su u dosadašnjem dijelu sezone pokazali što mogu, Spursi su postali momčad na koju će sad svi ići s još većim angažmanom, zbog čega će ionako teški posao za Josea Mourinha i njegove igrače postati još teži.

Naravno, sve ovo što smo naveli u tekstu, portugalski stručnjak zna bolje od nas. On sigurno nakon ovih pobjeda ne spava uljuljkan misleći kako je ovo sve što njegova momčad može ponuditi, nego promišlja kako dodati još nešto i učiniti Spurse ravnopravnim takmacem Liverpoolu, Chelseaju, Cityju, Unitedu i ostatku konkurencije. Ovaj Tottenham igrački sigurno nije u rangu engleskih velikana, ali sigurno nije ni momčad koja u derbijima ne može pružiti ništa drugo, osim "bunkera" i čekanja greške protivnika. Ako bi Jose Mourinho sa Spursima osvojio naslov koji ovaj klub i njegovi navijači čekaju već 60 godina, bio bi to zasigurno jedan od najvećih uspjeha u njegovoj trofejima bogatoj trenerskoj karijeri. Kad govorimo o osvojenim prvenstvima, bez konkurencije najveći, a usudili bi se staviti ga i u sami vrh gledajući sve titule, odmah uz bok onoj legendarnoj Ligi prvaka s Portom. "Kanta" s Tottenhamom bila bi Mourinhov veliki povratak na scenu, u trenucima kad je njegova zvijezda već pomalo počela blijedjeti.