Inter klasično interovski

Igrači Antonija Contea plasman u daljnju fazu natjecanja ispustili su na sebi svojstven način, što je u sjećanje prizvalo sličnu situaciju iz 2003. godine.

Upita li vas netko da mu ukratko opišete kakav je to milanski Inter klub, njihov ovogodišnji nastup u Ligi prvaka bio bi vam savršen predložak. Uoči početka natjecanja bili su favorit za proći skupinu, potom su se doveli u jako tešku situaciju zbog čega su ih svi već otpisali, a onda su sabijeni uza zid došli do gostujuće pobjeda nad liderom skupine i tako se vratili u igru.

Za prolaz dalje trebala im je pobjeda u posljednjem kolu i povoljan rezultat iz druge utakmice, koji su na kraju i dočekali. No, kako to kod Intera često zna biti slučaj, dok su osluškivali vijesti iz Madrida i strahovali od moguće „kuhinje“, nogometaši milanske momčadi „zaboravili“ su odraditi svoj osnovni zadatak i pobijediti Šahtar, u dvoboju u kojem su bili apsolutni favoriti.

Nakon ovakvog raspleta, nešto stariji ljubitelji nogometa zasigurno su se sjetili gotovo identične situacije iz prošlosti, točnije iz 2003. godine, kad je Inter bio u grupi s Arsenalom, moskovskim Lokomotivom i kijevskim Dynamom.

Uoči posljednjeg kola tadašnje skupine B (i ove sezone Inter je bio u skupini B), na prvom mjestu bio je Lokomotiv (8), Arsenal i Inter imali su po 7 bodova, dok ih je Dynamo skupio 6. Baš kao što je to bio slučaj i u ovogodišnjoj skupini B, sve četiri momčadi mogle su proći dalje, a tad su i svi odlučivali o sebi, svakom je pobjeda u njegovoj utakmici jamčila prolaz.

Arsenal je u Londonu sredinom drugog poluvremena poveo 2:0 protiv Lokomotiva, i tad je postalo jasno kako će eventualni pobjednik dvoboja u Kijevu biti drugi u skupini, dok će u slučaju remija drugi biti Lokomotiv. Baš negdje u trenutku kad je Arsenal prelomio svoju utakmicu, Inter je poveo i to vodstvo držao sve do 85. minute, kad su se domaćini vratili u igru.

Tad je uslijedila „ludnica“, znajući kako nikome ne odgovara remi, Dynamo i Inter sve su bacili u napad, a prilike su se izmjenjivale kao na tekućoj vrpci. Ipak, nitko nije uspio zabiti, tako da je prošao Lokomotiv koji je u svojoj utakmici poražen 2:0, baš kao i Borussia Mönchengladbach sinoć. Jedina razlika je činjenica kako je Inter tad osvojio treće mjesto i nastavio natjecanje u Kupu Uefa, iako, realno gledajući, iz perspektive milanskog kluba u oba slučaja bio je to razočaravajući rasplet.

Žele li ipak naći nešto dobro u ovoj eliminaciji iz Europe, to bi za Inter svakako bila činjenica da će na proljeće imati manje utakmica u odnosu na svoje konkurente u talijanskom prvenstvu, što bi se u ovom pretrpanom rasporedu moglo pokazati velikom prednošću u borbi za naslov prvaka. Dakle, svako zlo na neko dobro, milanski klub sad ima čistu situaciju i može se u potpunosti okrenuti prvenstvu.

Napisali smo već kako Inter stvarno zna u jednoj utakmici upropastiti sve, no isto tako zna i odigrati odlično u situaciji kad su ih svi otpisali i već se pomalo počeli rugati s njima. Ako je već ovo ispadanje iz Europe bilo klasično interovsko, onda bi i naslov prvaka Italije na kraju sezone bio baš klasično interovski.