Dinamo bez Mamića: Prilika za novi početak

Ako ste na bilo koji način povezani s nogometom, bilo kao navijač ili profesionalac svih razina, vijest o pravomoćnosti presude Zdravku i Zoranu Mamiću te Damiru Vrbanoviću nije vas mogla ostaviti ravnodušnima. Formalnim odlaskom vrlo moćnog dvojca, Dinamo ulazi u jednu novu eru, novu etapu svojeg postojanja i vjerujem kako upravo ulazi u period u kojem može ostvariti svoj puni potencijal.

Prošlost

Od donošenja nepravomoćne presude do ovog trenutka kada je ta presuda dobila svoj epilog na Vrhovnom sudu, Dinamo se nalazio u prilično nevjerojatnoj situaciji koju teško da možete objasniti nekome tko nije upućen u cijelu priču. Formalni savjetnik kluba bio je prvooptuženi, ujedno i bjegunac s teritorija Republike Hrvatske, a sportski direktor i trener njegov brat. Obojica su bila optužena, kasnije nepravomoćno i sada pravomoćno presuđena za oštećenje upravo tog kluba.

Čudili su se tome brojni kolumnisti u europskim sportskim tiskovinama, takvu situaciju nemoguće je racionalno objasniti i graniči sa zdravim razumom. Pretpostavimo da u vašoj stambenoj zgradi, predstavnik suvlasnika bude uhićen i nepravomoćno osuđen da je oštetio budžet vaše zgrade za određeni iznos. Teško je zamisliti da bi većina u toj istoj zgradi bila suglasna da taj isti predstavnik bude i dalje na toj poziciji. Čak i da smatra kako je nevino osuđen, vrlo vjerojatno bi mu se sugeriralo da je bolje da se odrekne pozicije.

Ovom presudom stavljen je posljednji čavao u lijes takvom načinju vođenja kluba. Postalo je kristalno jasno da tolika količina moći nije dobra i da je potreban mehanizam koji ju može obuzdati ili kontrolirati ili pak sve mora biti na pravi način posloženo da nitko nema toliku moć u svojim rukama. Premda nitko drugi iz Skupštine Dinama ili drugih organa nije osuđen niti optužen, a ovime ni na koji način ne sugeriramo da su to trebali biti, sama činjenica da su podržavali način upravljanja Dinamom i gotovo pa slijepo vjerovali u odluke i mišljenja Zdravka Mamića govori da moraju odgovarati po zapovjednoj odgovornosti.

U svakom gospodarskom subjektu, a Dinamo premda je nominalno udruga građana, je de facto gospodarski subjekt s jasnim prihodima i rashodima, postoji nešto što se zove moralna odgovornost. Činjenica da netko nije ukrao ne znači da ne bi trebao biti odgovoran što nije reagirao ili uputio da se tako ne radi. Možete reći da su bili naivni, možete reći da su zažmirili, možete reći da nisu niti znali bolje, potpuno je irelevantno. Nismo tužitelji niti suci niti na bilo koji način organiziramo lov na vještice. U poslovnom svijetu potpuno je moralno odstupiti zato što osjećaš moralnu odgovornost ili si svjestan da si možda trebao drugačije reagirati.

Sadašnjost

Postoji veliki problem kod Hrvata, a da budemo jasni na to nisu imuni niti neki drugi narodi, a to je da vjerujemo kako veliki sustavi ovise isključivo o jednom čovjeku, kako se rezultati (poslovni ili sportski) postižu isključivo zbog jedne osobe. To je jedan od problema koje smo stavili u prošlost – koncentracija moći u rukama jednog pojedinca, običnog smrtnika sa manama i vrlinama.

Nikada to nije dobar način poslovanja, dokazano je više puta, a evo imamo sada i pravomoćnu presudu koja potvrđuje da nije bila dobra niti u Dinamu. Potpuno je neshvatljivo i nadasve iracionalno vjerovati kako će Dinamo propasti jer na njegovom čelu neće biti Zdravko Mamić. Još je gore ono što posebice žalosti, a to je vjerovanje, u ovom trenutku, da će Dinamo doživjeti strmoglavi pad.

Nevjerojatno je da doista postoje ljudi, navijači Dinama (nećemo ulaziti u njihovu ljubav prema klubu za koju doista vjerujemo da je iskrena) koji nakon što je potvrđeno kako su braća Mamić sudjelovala u izvlačenju više od 100 milijuna kuna iz tog istog kluba, vjeruju da taj klub neće opstati bez njihovog vodstva. Logičke pogreške su i više nego očite i doista zabrinjavaju, ali nažalost to je također nešto što očekuje Dinamo u vremenu koje slijedi.

Dinamo se sada nalazi u jednom praznom prostoru. Nakon dva desetljeća „vladanja“ klubom, odlazi i to ne svojom voljom, čovjek koji je bio glavna figura tog kluba. U klubu ostaje struktura koja je usko surađivala upravo s njim i koja bi doista trebala ponuditi svoje mandate na raspolaganje nakon sudskog epiloga. Situacija je više nego izazovna, a budućnost je neizvjesna. Ne zbog toga što Mamića više neće biti već zbog toga što je Mamić stvorio u klubu, jednu pravu organizacijsku pomutnju u kojoj nije točno jasno kako se biraju članovi Skupštine i koga točno ti članovi predstavljaju.

Budućnost

Sjećate se one izlizane fraze kako su građani Republike Hrvatske dobili 90-ih povijesnu priliku da stvore svoju državu, priliku koja se ne pruža svakog dana? Nećemo jedan nogometni klub, bez obzira na emocije koje možemo imati prema njemu, uspoređivati s vlastitom državom, ali Dinamo dobiva svoju treću veliku priliku u doista kratkom razdoblju.

Slomom rigidnog i zatvorenog komunističkog sustava, došla je šansa da u demokratskim okvirima Dinamo postane klub koji ne mora ovisiti o nečijoj političkoj samovolji, o nečijim partijskim interesima ili volji određenih vodećih struktura u državi. Nažalost, vrlo se brzo pokazalo da ta prilika nije iskorištena, da je nasilnom promjenom imena što je doista jedan od prilično suludih poteza stvoren jaz između nogometnog kluba i navijača.

No 2000. dolazila nova prilika, novo rođenje. Vraća se ime Dinamo, klub ima novu šansu da okrene novi list i da krene „pravim“ putem. Nakon 21 godine vidimo na kojem smo mjestu. Bez obzira na niz uspjeha i brojne titule, transfere, rezultate u Europi koje nitko ne može osporiti niti bi trebao, koliko ste uvjereni da je većina navijača Dinama zadovoljna trenutnim stanjem u klubu? Činjenica da se slave pobjede i veseli uspjehu u Europi ne znači automatski da netko ne može osjećati nezadovoljstvo vođenjem tog istog kluba.

Dinamo dobiva novu šansu, novi život u 2021. godini. Po treći put u malo više od dva desetljeća, Dinamo može postati klub koji će biti organiziran po prilično jasnim načelima, koji će odašiljati emociju koju Zagrepčani i mnogi drugi imaju za taj klub i koji će biti na ponos grada Zagreba. Šansa je to koja se ne smije propustiti jer već previše generacije klinaca odrasta bez gužvi u tramvaju kada su utakmice, bez huka sa sjevera, bez pozitivne atmosfere u gradu kada igra Dinamo.

Teško je reći je li rješenje u nekakvoj privremenoj Upravi koja će u što kraćem roku raspisati izbore kako to očekuje velik broj navijača ili je rješenje u nekom obliku privatizacije u kojem navijači ili članovi kao takvi neće izgubiti značaj. O tome će biti sigurno razgovora u dogledno vrijeme, ali prilično je jasno kako Dinamo čekaju izazovna vremena.

Koja god da se opcija dogodi, a da bude neka od pozitivnih, odnosno da ne bude nastavak iste politike u liku i djelu druge osobe, bit će sigurno uspona i padova. Nitko nema čarobni štapić niti rješenje za sve te će u narednom razdoblju trebati dosta strpljenja i realnih očekivanja. Mora proći jedan proces koji treba počivati na dugoročnim planovima i na potpunoj transformaciji dosadašnjeg načina upravljanja.

Iz tih razloga vrlo je važno da početak tog novog perioda u Dinamovoj povijesti bude dobar i ispravan, da ne bude bezglavog srljanja i pritiska gdje ga ne bi smjelo biti. Gotovo je sigurno da će se pri prvom krivom koraku ili neuspjehu javiti određena grupacija ljudi koja će reći da se to ne bi dogodilo da je ostao Mamić, ali takvima ionako nije jasno da niti jedan veliki sustav ne počiva ne jednom čovjeku koji određuje sve u njemu.

Dinamo definitivno ima budućnost, ima ogromnu snagu u svojim vjernim navijačima, ali i mnogima koje je možda tijekom godina privremeno izgubio. To mora biti primarni cilj nove strukture koja će doći u Dinamo – ponovno pronaći onu ogromnu emociju koju Zagreb ima za svoj nogometni klub. Svaki novi početak je težak, ali koliko god to naivno zvučalo, vjerujem kako je ovo početak koji će donijeti dosta pozitivnih stvari. Uostalom, koliko god mislili da nam je netko nešto nametnuo ili da bilo koja razina vlasti bira samu sebe, dosta toga ovisit će i o nama samima.

FOTO: Marko Prpić/PIXSELL