Srce, želju i glad za pobjedom ne možete kupiti

Dinamo je kroz povijest igrao velike utakmice, bilježio velike pobjede, ali ovo što je napravio protiv Tottenhma sigurno će završiti među onim najvećim pobjedama Dinama ikada. Razlike u nogometu, novcu, prihodima, cijeni igrača su ogromne. Sredstva s kojima raspolaže Tottenham i sredstva s kojima raspolaže Dinamo, plaće, cijene igrače, to je nešto neusporedivo, ali usporedivo je ono što se vidi na travnjaku.

Dinamo je igrao s više želje, srca, gladi za pobjedom, ali uz sve to i s više pameti. Modri su iskoristili prvo poluvrijeme da osjete kako Spursi dišu na Maksimiru, a onda je krenulo. Nakon prve golčine Mislava Oršića, imali ste dojam kao da Dinamo igra protiv protivnika iz HNL-a. Krasne akcije iz jednog dodira, bez kompliciranja, straha, gledanje prema naprijed, nikome u glavi nije bilo da je Dinamu na suprotnoj strani veliki Tottenham koji je bio jedan od glavnih favorita za osvajanje ovog natjecanja.

Dinamo je igrao na svojoj gornjoj granici, ali samo tako se može okrenuti 2:0 protiv Tottenhama. Čak i sama pobjeda je veliki posao, a proći dalje nakon što je izgubio u Londonu 2:0, jednostavno je fantazija.

Mislav Oršić golovima i Dominik Livaković obranama zaslužuju naslovnice, ali nepravedno je preskočiti ostale koji su redom odigrali briljantno. Obrana je bila pod pritiskom, ali nije kiksala, protiv Kanea čija je cijena viša od cijene kompletnog Dinamovog rostera, odrađivala je fantastičan posao.

Vezni red bio je sjajan i u ometanju napada Spursa, ali i u prijenosu lopte prema naprijed, tranzicija je išla kroz prave koridore i nije bilo puno "neforsiranih pogrešaka" što je bilo izuzetno bitno. Te "neforsirane pogreške" kroz povijest su najčešće bile kobne za Dinamo, primali su se golovi za koje se govorilo da se samo Dinamo može tako "diskvalificirati".

Sjetimo se zadnjih godina, kako se ispalo protiv Benfice koju je Atiemwen do ove večeri sanjao, kako se ispalo protiv Šahtara kojeg je sanjao Theophile-Catherine, ali obojica su se pobrinuli odličnim nastupima zaboraviti ono što je bilo. Ispadalo se na "Dinamov način", "nije bilo sreće", no sada se vratilo.

Što tek reći o Mislavu Oršiću? Kakav igrač, kakva karijera! Od zaprešićkog Intera, Serie B, slovenske lige, Dalekog istoka pa do Dinama. Jedini čovjek kojeg Orša nije impresionirao je Matjaž Kek. Što se dogodilo u Rijeci i kako to da Kek nije prepoznao Oršića, ostaje pitanje, ali nakon što se vratio u HNL već pomalo zaboravljen nakon građenja karijere u Kini i Južnoj Koreji, Oršić se preporodio.

"Oršić je ok, ali jadni smo ako mislimo s njim napraviti nešto više, dajte nam pojačanja!", jedan je od komentara koji je ostao urezan u sjećanje, kao da je nešto govorilo, "bit će epski".

Dinamo veće pojačanje od Oršića nije mogao dobiti. Dvije pobjede koje su najjače odjeknule Europom u novije Dinamovo doba izvedene su upravo u Oršićevoj režiji. Hat-trick u Ligi prvaka u demoliranju Atalante pa hat-trick u Europskoj ligi u izbacivanju Tottenhama. Oršić je zabijao spektakularne golove. Sjećate li se priča o Arjenu Robbenu za kojeg su svi govorili da znaju što će napraviti, ali i da ga nitko neće zaustaviti. Primijenite to i na Oršića. Prvi gol čista preslika Oršićevih akcija. Namještanje na desnu nogu, ulazak prema sredini i onda krasan udarac u suprotni kut. I Spursi su to znali, ali nisu spriječili.

Zlatko Dalić može odahnuti. Danas je saznao kako možda neće moći računati na Ivana Perišića kojeg Inter možda neće pustiti na reprezentativnu akciju, ali danas je saznao i da na Oršića može računati na najvišoj razini. Mislav je bio maestralan.

Kapetan Obale Bjelokosti i bek koji vrijedi 20 milijuna eura, Serge Aurier, ispadao je kao kadet, Oršić se poigravao s njim. Treći gol bio je fantazija. Kao da nisu naučili u dotadašnjem dijelu susreta, braniči Tottenhama nisu bili dovoljno agresivni i nisu krenuli na Oršića, pustili su ga, a kada Mislav dođe u zonu udarca, nevjerojatno je opasan. Vukao je loptu od centra do ruba kaznenog prostora i onda ostavio Llorisa bez šanse.

Međutim snaga ovog Dinama nije samo Oršić, protiv Krasnodara je maestralnu utakmicu za pamćenje odigrao Petković, svi smo vidjeli Majera kada je raspoložen i pun samopouzdanja, Livaković je najbolji hrvatski golman, Ivanušec ove godine igra svoj najbolji nogomet u karijeri, Atiemwen je od igrača kojeg su Modri nudili bilo kome, a nitko ga nije htio, postao džoker s klupe koji uvijek donese paniku. Lauritsen je veliki dobitak, Franjić također, Ristovski je sve bolji...

No nikako se ne smije zaboraviti igrača koji je od Dinama puno dobio, ali je dao još više. Kapetan Arijan Ademi. Nevjerojatno karakteran igrač, apsolutni primjer svima, igrač koji će staviti nogu tamo gdje drugi ne bi niti pomislili. Vezni koji je nerijetko najfauliraniji igrač na travnjaku, koji trpi udarce i ide dalje. U Londonu je stradao, ali se oporavio, ovdje je zaradio neugodan udarac i nije niti pomišljao na izlazak. Ademi je vođa ove momčadi, igrač kojeg ostali slijede i oko kojeg se okupljaju.

"Možemo daleko, Tottenham je odlična momčad, ali mi moženmo daleko!", vjerovao je Ademi i pokazalo se da je to bilo s pokrićem.

Spursi? Jose Mourinho je pošteno oprao igrače nakon ispadanja. Sebe nije krivio. Je li u pravu? Pa ti si dragi Jose trener i onaj koji slaže igru i momčad. Ti si taj koji je trebao bolje momčad pripremiti i s psihološke i taktičke strane. Koliko god je Mourinho na pressici uoči utakmice upozoravao i govorio kako ništa nije gotovo, dojam na susretu bio je kao da niti on u to ne vjeruje. Bio je ležeran, nimalo onako na svoj način 100 posto u utakmici. Jedno vrijeme proveo je u kućici na klupi, smješkao se, ali već nakon prvog Oršićevog gola izgledao je ozbiljnije. Sa svakim pogotkom bio je sve smrknutiji i svjesniji što mu se sprema.

Igrači nisu odradili dobru utakmicu i koliko god Mourinho skidao krivicu sa sebe, morat će prihvatiti svoj dio zasluga za ovaj poraz. Ako pitate navijače Tottenhama, velika većina njih vodi se parolom - Mourinho out. Hoće li preživjeti i ovo ispadanje i ostati u sedlu, ovisi o Levyju, otpremnini, igračima...

Kane je bio taj za kojeg su govorili da će sam odvesti Spurse u četvrtfinale, ali pokraj Lauritsena i Theophilea nije ga bilo nigdje. Imao je jednu fantastičnu priliku u produžecima koju je pravim čudom skinuo Livaković i to je u biti bilo sve.

Dinamo u Londonu nije odigrao ništa posebno, korektnu utakmicu, ali imao je i boljih, no mediji su ga proglasili kao najravnopravnijim protivnikom Spursa dosad. Izgledalo je to više simpatično nego komplimentirajuće, no nakon uzvrata više nije samo simpatično. Englezi su nakon ovog poraza čestitali Dinamu, hvalili Oršića, Livakovića, ali očekivano su se više bavili Tottenhamom. Natjecali su se tko će živopisnije pokopati Spurse, Mourinha, igrače.

Što se nas tiče, to je njihova stvar i njihovo pravo. Hrvatska ima jednog predstavnika u četvrtfinalu Europske lige, nacionalni koeficijent se popravlja, na osnovu Dinama rejting hrvatskog nogometa raste. Dugo smo čekali na pravi rezultat naših klubova, Bjelica je s Dinamom probio led i došao do osmine finala, a sada je Dinamo napravio korak dalje i to uz još teži put, od skupine pa preko nokaut faze.

Četvrtfinale je nagrada za ovu momčad koju su mnogi otpisali tek prije nešto više od pola godine. Sjećate li se mizernih igara nakon lockdowna, kada Dinamo ne da nije mogao nikoga pobijediti, već nije mogao stvoriti niti priliku. Danas je neusporedivo bolji, goropadniji, agresivniji i učinkovitiji.

Dinamo je definitivno u velikom naletu i ako je suditi prema nastupu protiv Tottenhama, odlazak Mamića iz kluba, nije uzrokovao potres u svlačionici kakav su neki priželjkivali. Ispit karaktera ove momčadi bit će u nedjelju protiv jako neugodne Gorice protiv koje će vjerojatno oni koji su manje participirali protiv Spursa, morati pokazati da Dinamo može igrati sjajno i u HNL-u, a ne samo u Europi.

Za kraj bilo bi nepravedno preskočiti Damira Krznara. Kruži priča kako on stoji u dobrom dijelu iza trenerskih uspjeha Zorana Mamića i da je on taj koji nosi velike zasluge za ovosezonske rezultate. Igrači ga cijene, a to je jako bitno, vukao je prave poteze i ako ovako nastavi, vrlo brzo će nestati onaj prefiks "trenera do kraja sezone".

FOTO: Goran Stanzl/PIXSELL