Hrvatska protiv Slovenije: Uvijek neugodni susreti, ali Vatreni nikada poraženi

Premda su Slovenija i Hrvatska rivali u mnogo čemu, što je i normalno za susjedne države, u nogometu tog rivaliteta baš i nema. Razlog je prilično jednostavan. Hrvatska je u nogometu daleko uspješnija od susjedne Slovenije, a u međusobnim ogledima ovih reprezentacije, Vatreni nisu niti jednom upisali poraz uz čak sedam pobjeda i svega dva remija.

Početak ogleda ovih reprezentacija bio je u vrlo burnoj 1991. godini, svega nekoliko dana prije nego što su obje države proglasile nezavisnost i samostalnost. U tim doista posljednjim predratnim danima, u Murskoj Soboti Hrvatska je svladala Sloveniju s minimalnih 1:0. Jedini pogodak na toj utakmici postigao je Fabijan Komljenović. Inače Komljenoviću je ta utakmica ostala u posebnom sjećanju jer je samo tada nastupio za Hrvatsku i baš upisao pobjednički pogodak.

Naredne dvije godine Hrvatska nije igrala previše međunarodnih utakmica pa tako nije bilo niti prilike da se sastanu sa Slovenijom, ali prilika je došla 1995. godine u Kvalifikacijama za Europsko prvenstvo u Engleskoj. U teškoj skupini s Italijom, Ukrajinom i Slovenijom, Hrvatska je tražila priliku za nastup na prvom velikom međunarodnom natjecanju. Protiv Slovenije, u prvom susretu na Maksimiru, sigurnih 2:0.

Utakmica nije počela najbolje za Vatrene jer je zbog rušenja posljednjeg igrača u direktnoj prilici za pogodak u 11. minuti isključen Dražen Ladić. Žrtvovan je Nikola Jurčević, Tonči Gabrić stao je na gol, a sjajnim pogotkom iz slobodnog udarca Robert Prosinečki je načeo goste. Na samom kraju susreta, Hrvatska je iskoristila crveni karton Gregora Židana i Davor Šuker poentirao je za konačnih 2:0.

Drugi susret u kvalifikacijskoj grupi dogodio se u studenom iste godine. Hrvatska je već bila osigurala plasman na Europsko prvenstvo, ali upisala je u posljednjem kolu pobjedu u Ljubljani. Primož Gliha kojeg ćemo se kasnije prisjetiti, zabio je za vodstvo Slovenije. Ipak nenadmašni hrvatski topnik Šuker brzo je izjednačio, a točku na i u drugom dijelu stavio je Jurčević.

Sljedeće veliko natjecanje koje ćemo svi posebno upamtiti je Svjetsko prvenstvo u Francuskoj 1998. godine. U kvalifikacijama za tu veliku smotru čekala nas je ponovno Slovenija. Protiv Danske, koju je pola godine ranije Hrvatska potopila na Euru, Hrvatska je remizirala u Splitu 1:1. Očekivalo se da ćemo tradicionalne mušterije dobiti za mirniji završetak prvog dijela kvalifikacija. Nažalost ispriječio se upravo ranije spominjani Gliha.

Hrvatska je vodila s 2:0 i 3:1, sve je bilo spremno za nova četiri boda na kontu, no stvorio se Gliha koji je doista odigrao maestralnu utakmicu i s tri pogotka utišao slavlje navijača na Poljudu. Za Hrvatsku su odlične pogotke postigli već u prvom dijelu Prosinečki i Zvonimir Boban, no na samom kraju prvog dijela, Gabrić je nespretno izletio i Gliha ga je lobao s tridesetak metara. Bio je to doista prekrasan pogodak. Boban uzvraća udarac u drugom dijelu i u 60. minuti Hrvatska ima 3:1, no Gliha sve poravnava u svega par minuta.

Kod prvog pogotka pogriješio je Dario Šimić i slovenski napadač mu se uspio prišuljati. Za 3:3 Gliha je zabio tako da je jednostavno lopta nakon kornera prošla sve igrače i praktički sjela na njegovu nogu. Bile su to teške kvalifikacije, uslijedile su i teško izborene pobjede protiv Bosne i Hercegovine i Grčke te poraz u Kopenhagenu od Danske, a sve je kulminiralo u Ljubljani, ponovno u posljednjem kolu.

Hrvatska je trebala pobjedu nad Slovenijom, uz uvjet da Grčka ne svlada Dansku. Bilo je čupavo, mnogi i dan danas spominju kako su nas Danci i sreća spasili, ali Vatreni su odradili što su trebali u Ljubljani. Hrvatska je bila na razini kakva se očekivala i prilično brzo je prelomila tijek utakmice. Šuker i Zvonimir Soldo zatresli su mreže u prvom dijelu, da bi Alen Bokšić potvrdio pobjedu u nastavku. Ovoga puta Gliha nije bio raspoložen, a počasni pogodak za Slovence postigao je Zlatko Zahovič.

Uslijedila je hrvatska rapsodija u Francuskoj, a nažalost Hrvatske nije bilo na Europskom prvenstvu u Belgiji i Nizozemskoj. Uslijedila je petogodišnja pauza u međusobnim ogledima, a možemo reći i šestogodišnja jer onaj prijateljski ogled iz Maksimira u ožujku 2002. godine teško da će itko pamtiti. Susret je završio bez pobjednika, 0:0

Sljedeći „pravi“ ogled Hrvatska i Slovenija imale su 2003. godine u sklopu Kvalifikacija za Europsko prvenstvo u Portugalu. Uz onaj susret iz Splita, utakmica iz Ljubljane u sklopu ovih kvalifikacija, vjerojatno će prva probuditi sjećanje hrvatskih navijača kada se sjete srazova Hrvatske i Slovenije. Hrvatska je te kvalifikacije otvorila remijem s Estonijem i porazom od Bugarske. Početak za zaborav.

Uslijedile su maestralna pobjeda na Maksimiru protiv Belgije te niz dobrih rezultata sve do pobjede protiv Bugarske na Maksimiru. Dovoljno za prolaz, ali tek u dodatne kvalifikacije gdje je čekala spominjana Slovenija. Premda ne onako jaka kao nekada, Hrvatska je bila favorit u ovim ogledima iako je prva utakmica završila nepovoljno za Vatrene.

Susret na Maksimiru, pogodak Dade Prše već u petoj minuti i očekivanje da se Slovence „riješi“ kao Belgijce i prilično lako osigura Euro. Ipak, Ermin Šiljak koji je ostvario prilično solidnu napadačku karijeru, u 22. minuti zabio je za 1:1 što je ujedno bio i konačni rezultat. O svemu se odlučivalo u Ljubljani koja je Hrvatskoj uvijek bila sretna.

Vatreni su krenuli furiozno, bila je to opsada gola Slovenije u prvom dijelu, ali nedostajalo je sreće i preciznosti. Kako su minute tekle, rasla je i nervoza, a domaćima je rezultat išao u korist jer su sačuvali praznu mrežu. Šok je uslijedio sredinom drugog dijela kada je Zagrepčanima mrski Urs Meier dodijelio drugi žuti, odnosno crveni karton Igoru Tudoru za preoštar start. Činilo se da će to biti nemoguća misija, ali sjajni Tomislav Šokota koji je upisao tada debi proigrao je nevjerojatnog Pršu čiji udarac probija slovenskog vratara i na sreću velikog broja hrvatskih navijača ulazi u mrežu te Hrvatska ponovno odlazi na veliku kontinentalnu smotru.

Nakon ovih susreta čak pet godina ove momčadi nisu igrale, a tog kolovoza 2008. Slovenija je bila najbliže pobjedi. Radilo se o prijateljskom susretu u Mariboru, Slovenci su vodili s 1:0 i 2:1, ali Ivan Rakitić s dva pogotka i Darijo Srna donijeli su Hrvatskoj pobjedu. Od tada Hrvatska i Slovenija nisu igrale međusobni sraz, niti u prijateljskoj niti u kompetitivnoj utakmici.

Proći će 12 i pol godina te će se susjedne zemlje ponovno sresti u kvalifikacijama. Slovenija je Hrvatskoj uvijek bila mušterija, nešto kao što je Hrvatska Portugalu ili Francuskoj. U ovim izazovnim kvalifikacijama, koje će biti zbijene u prilično kratko razdoblje, svaka utakmica, pa čak i svaki bod bit će važan. Na današnjim Vatrenima je da nastave tradiciju i pozitivni niz koju su postavili njihovi umirovljeni kolege.