Cibalia živnula na terenu, ali glavni problem i dalje je tu

Kada bi proveli anketu među ljubiteljima nogometa u Hrvatskoj s pitanjem: „Koji bi klub iz drugoligaškog društva željeli vidjeti u Prvoj ligi?“, nema dvojbe da bi Cibalia osvojila veliki broj glasova. Vinkovački klub posljednjih godina živi podalje od svjetla reflektora koja obasjavaju elitu, no svi oni kojima je Cibalia u srcu nadaju se kako je samo pitanje vremena kada će „nebesko-plavi“ ponovno biti relevantan čimbenik hrvatskog klupskog nogometa, a stadion uz Bosut mjesto s kojeg i oni najjači teško odnose bodove.

Kažu kako je u sportu, a i općenito u životu, najgore biti prosječan, ne isticati se apsolutno ni po čemu, biti onaj koji nit' smrdi, nit' miriše. Cibalia definitivno nije takav klub, u svojoj dugačkoj i bogatoj povijesti vinkovački je ponos proživio stvarno mnogo toga, i dobroga i lošega. Kada govorimo o zvjezdanim trenucima, iz bogate kolekcije strše sad već mitskih 5:0 protiv zeničkog Čelika u odlučujućoj utakmici za plasman u prvu ligu bivše države 1982. godine, finale Kupa Hrvatske protiv Osijeka 1999. godine i nesretni poraz kojeg navijači vinkovačkog kluba vjerojatno nikad neće prežaliti, slavlje protiv Obilića u Intertoto kupu godinu dana poslije i treće mjesto u sezoni 2009/2010, koje je Cibaliji donijelo povijesni plasman u pretkolo Europske lige. S druge strane, „nebesko-plavi“ su nekoliko puta napuštali prvoligaško društvo, a 2018. godine zbog nedobivanja licence strovalili su se i u Treću ligu, u trenutku kad je u pitanje došao sam opstanak kluba. Cibalia je nekako ostala na životu i suvereno prošla Trećom ligom, ali već sljedeće sezone sve je upućivalo na povratak u trećeligaško društvo. Da se to ne dogodi, „pobrinuo“ se virus zbog kojeg je prekinuto prvenstvo.

No, na stranu povijest vinkovačkog kluba, bliža i dalja, uspješna i ona malo manje, pozabavimo se sada aktualnim trenutkom drugoligaša s Bosuta, s pogledom na ono što nosi budućnost. „Nebesko-plavi“ su u tekuće prvenstvo ušli pod trenerskom paskom Petra Tomića, čovjeka koji je Cibaliju vodio u Trećoj ligi, pa onda ponovno preuzeo uzde nakon što je Davor Mladina odstupio uslijed loših rezultata u jesenskom dijelu nikad okončane prošle sezone. Ljetni prijelazni rok i pogled na igrački kadar uoči starta nove dali su naslutiti kako Vinkovčane ponovno očekuje grčevita borba za očuvanje drugoligaškog statusa, no već jesenski dio prvenstva pokazao je kako ova momčad ipak vrijedi više od toga. Definitivna potvrda toga stigla je u uvodnih šest utakmica nastavka sezone, u kojima je Cibalia ostvarila četiri pobjede i dva neriješena rezultata. Osvojenih 14 od mogućih 18 bodova odagnalo je razgovore o borbi za ostanak i sve u i oko vinkovačkog kluba napumpalo optimizmom, toliko da se pogled sada baca prema samom vrhu tablice, uz konstataciju kako tih sedam bodova prednosti koje trenutno u odnosu na Cibaliju ima vodeći Hrvatski dragovoljac i nije puno. Pogotovo kad se u obzir uzme proljetna forma zagrebačkog i vinkovačkog kluba.

Naravno, sedam bodova prednosti 11 kola prije kraja prvenstva nije nedostižan zaostatak, ali nije ni mali. To su dvije utakmice „fore“, dva poraza više koja Dragovoljac može upisati u odnosu na Cibalijin učinak do kraja, koji sigurno neće biti maksimalan. Isto tako, treba imati na umu da Vinkovčani nisu drugi na tablici, nego šesti, što znači da ispred njih, osim lidera, ima još nekoliko momčadi čiji bi učinak Tomić i njegovi igrači trebali u manjoj ili većoj mjeri nadoknaditi u preostalih 11 utakmica kako bi prvi presjekli ciljnu vrpcu. Ili barem stigli do pozicije koja bi im donijela plasman u Prvu ligu, budući da u društvu s vrha ima jedna momčad koja ne može „gore“ ni da hoće (Osijek II), a ima i pokoja čije su prvoligaške ambicije upitne.

Kada govorimo o raspletu prvenstva iz vinkovačkog kuta, treba napomenuti i to da bodovne razlike nisu male samo kad se gleda prema gore, nego isto tako i kad se baci pogled unatrag. Iza Cibalije su se, naime, stisnule jedna momčad s istim brojem bodova kao ona, tri momčadi s jednim bodom manje, i još jedna s dva boda zaostatka. Razlika između vodećeg Hrvatskog dragovoljca i 11. Orijenta je, tako, samo devet bodova (42-33), što samo govori u prilog tezi kako je ovo vrlo izjednačena liga i kako se situacija na ljestvici može dramatično okrenuti u samo nekoliko utakmica. I baš zato svi u vinkovačkom klubu, kao i oni koji dišu i žive za njega, ne bi trebali nametati imperativ borbe za plasman u Prvu ligu već ove sezone. Koliko god to često zvučalo kao floskula, Petar Tomić i njegovi igrači trebaju ići utakmicu po utakmicu i pokušati što dulje zadržati trenutnu formu, a gdje će ih to na kraju dovesti, pokazat će vrijeme. Cibalia je riješila sve brige oko borbe za ostanak, sve drugo u sezoni koja je započela s dosta upitnika i strahova bit će samo bonus.

Nažalost, upitnici i strahovi, kada je vinkovački klub u pitanju, ne tiču se samo terena. Situacija je trenutno bolja nego što je to bila prije tri godine kad je stečaj gotovo visio nad glavom, ali onaj glavni problem i dalje je tu. Cibalia je još uvijek u velikim financijskim problemima, ima ogroman dug koji se mora riješiti kako bi klub konačno mogao prodisati i usmjeriti svu pažnju prema rezultatima na terenu, što je i osnovni smisao svakog sportskog kolektiva. I to je najvažnije pitanje, ono s kojim počinje i završava svaki razgovor o vinkovačkom klubu. Stoga će ljeto pred nama biti možda i ključno kad govorimo o budućnosti Cibalije, neovisno o tome završi li momčad bezbrižno sezonu u miru gornjeg doma ljestvice, ili u nekom ludom raspletu izbori plasman u Prvu ligu.

Posljednjih dana ponovno se u Vinkovcima zakotrljala priča o zainteresiranim investitorima koji su spremni uložiti svoj novac, pokrenuti klub i vratiti ga u prvoligaško društvo. Svi oni kojima je krv „nebesko-plave“ boje u najmanju ruku su oprezni kad čuju ovako nešto, jer ne bi bilo prvi put da se od silnih najava i planova kad je Cibalia u pitanju ne dogodi – ništa. Je li i ova aktualna priča samo dio političke igre i kupovanje vremena, ili se sada ipak sprema nešto konkretno, saznat ćemo u mjesecima koji su ispred nas. Ono što, pak, sigurno znamo je to da vinkovački klub na ovaj način ne može funkcionirati vječno, a pogotovo ne može biti relevantan klub u hrvatskim okvirima. Cibalia je u proljeće 2019. godine proslavila okrugli 100. rođendan, a slogan uz koji je pripremana ta velika obljetnica i koji je svima ušao u uho bio je: Probudi se moj grade, uskoro će stota! Navijači i simpatizeri, svi oni koji vole Cibaliju i Vinkovce na taj su način izrazili želju da se njihov klub, koji je u tim trenucima igrao Treću ligu, konačno počne dizati iz gliba u koji je upao i ponovno krene prema višim sferama. Dvije godine poslije, „nebesko-plavo“ proljeće opet izaziva emocije, ovog puta zbog odličnih rezultata u Drugoj ligi. Je li ovo naznaka konačnog buđenja vinkovačke „stare dame“? Hoćemo li Cibaliju uskoro ponovno gledati u prvoligaškom društvu?

FOTO: Vjeran Žganec Rogulja/PIXSELL