Euro 1960: 17 reprezentacija otvorilo novu stranicu povijesti

Iako je prvo Europsko prvenstvo održano 1960. godine, ideja o održavanju natjecanja europskih reprezentacija rodila se još 1927. godine. Tadašnji glavni tajnik Francuskog nogometnog saveza Henry Delaunay obratio se Fifi i predložio organizaciju kontinentalnog prvenstva za europske reprezentacije.

Ta ideja nije prošla, ali kada je Delauney postao generalni tajnik Uefe 1954. godine, ponovno se vratio organizaciji kontinentalnog natjecanja i napokon je stiglo zeleno svjetlo. Francuz na žalost nije doživio start natjecanja, preminuo je sljedeće godine, ali njegov sin Pierre imenovan je u organizacijski odbor takozvanog Europskog kupa nacija te je trofej imenovan prema njegovom ocu.

Sustav natjecanja bio je jednostavan, sastojao se od kvalifikacija koje su se igrale u nokaut sustavu na dvije utakmice te završnog turnira na koji su se plasirale četiri reprezentacije. Ukupno je 17 reprezentacija ušlo u kvalifikacije, a svaka je morala platiti 200 švicarskih franaka kotizacije.

Odaziv nije bio loš, ali ipak nedostajale su neke jake reprezentacije pa su tako za nastup nisu bile zainteresirane reprezentacije Engleske, Škotske, Walesa, Sjeverne Irske, Italije, Nizozemske, Zapadne Njemačke, Švedske...

Šest europskih sudionica sa Svjetskog prvenstva koje je održano dvije godine ranije u Švedskoj nastupilo je na ovom Europskom kupu nacija uključujući i polufinalista Francusku, ali bez polufinalista Zapadne Njemačke i finalista Švedske.

Francuzi s Raymondom Kopom i Justom Fontaineom ušli su u kvalifikacije kao glavni favoriti i u oba kvalifikacijska kruga bili su najuvjerljiviji. Prvo su izbacili Grke s ukupnih 8:2, a zatim Austrijance s ukupnih 9:4.

U kvalifikacijama je nastupila i reprezentacija Jugoslavije koja je u osmini finala eliminirala Bugarsku. U prvoj utakmici na stadionu JNA u Beogradu slavila je 2:0 golovima Milana Galića i Lazara Tasić da bi u uzvratu u Sofiji odigrala 1:1 uz gol bivšeg igraća Dinama Muhameda Mujića.

U četvrtfinalu Jugoslavija je išla na Portugal i izgubila je prvu utakmicu u Lisabonu 2:1, a jedini pogodak u završnici susreta postigao je Zvezdin stroj za golove Bora Kostić. Kostić je briljirao u uzvratu na stadionu JNA gdje je Jugoslavija slavila s 5:1, postigao je dva gola, a po jedan su dodali Dragoslav Šekularac, Zvezdan Čebinac i Galić.

Najneizvjesniji par četvrtfinala trebao je biti onaj između Sovjetskog Saveza i Španjolske, ali ti mečevi nikada nisu odigrani nakon što je Španjolska zbog političkih razloga odbila putovati u Sovjetski Savez. Sovjeti su tako bez borbe otišli na završni turnir koji je trebao biti održan u Španjolskoj, a na kraju je domaćin bila Francuska.

U pravoj drami u prvom polufinalu Jugoslavija je eliminirala Francusku s 5:4. Francuzi su u zadnjih 15 minuta ušli s 4:2, ali Jugoslavija je u četiri minute zabila tri gola i došla do preokreta. Dražan Jerković zabio je četvrti i peti gol, a preokret je pokrenuo još jedan bivši igrač Dinama Tomislav Knez. Prva dva pogotka postigli su Galić i Hajdukov veznjak Ante Žanetić.

U drugom polufinalu Sovjetski Savez sa sjajnim Levom Jašinom< lako se obračunao s Čehoslovačkom i svladao je s 3:0.

U velikom finalu na Parku prinčeva Sovjetski Savez odnio je pobjedu 2:1 u produžecima. Jugoslavija je povela krajem prvog dijela golom Galića, ali Slava Metreveli izjednačio je početkom drugog dijela. U produžetku se osjetilo koliko su Sovjeti fizički spremniji i u 113. minuti golom Viktora Ponedelnika stigli su do pobjede. "Moje prezime bilo je san za sve urednike u tom trenutku. Susret je započeo u 22 sata i gol sam postigao sljedeći dan. Nakon ponoći već je bio ponedelnik", govorio je sovjetski junak.

Od hrvatskih igrača u tom finalu igrali su Ante Žanetić (Hajduk), Željko Perušić (Dinamo), Željko Matuš (Dinamo), Dražan Jerković (Dinamo). Inače, Matuš je jedini sudionik tog finala koji je još uvijek živ.

FOTO: Screenshot