Italija otvara Prvenstvo i traži prolaz skupine u Vječnom gradu

Glavni grad Italije jedan je od 11 gradova domaćina nadolazećeg Europskog prvenstva te će uz München, Baku i St. Peterburg ugostiti i jedan četvrtfinalni dvoboj. Caput mundi ili prijestolnica svijeta među najstarijim je gradovima na svijetu.

Otkriveni arheološki ostaci iz rimske okolice stari su otprilike 14 tisuća godina, no o samoj godini osnutka antičkog Rima i danas se vode brojne rasprave. Najpoznatija legenda o osnutku grada ona je o Romulu i Remu, a iako je 753. pr. Kr. danas najprihvatljivija, Dionizije Halikarnašanin, grčki povjesničar i tvorac 'Rimske stare povijesti' u 20 knjiga, zapisao je kako je Romul svoju vladavinu započeo u prvoj godini sedme Olimpijade, odnosno dvije godine kasnije. Zanimljivo, ono oko čega nema polemike datum je osnivanja grada - 21. travanj ili Parilije, svetkovina u čast božice pastira i stada.

Kada je u pitanju porijeklo riječi Roma i tu postoje dvojbe. Po jednoj teoriji ime Rima dolazi od grčke riječi rhome što u prijevodu znači snaga dok ona druga sugerira etruščanski naziv za rijeku - rumon. A upravo je rijeka Tiber koja prolazi kroz talijansku metropolu jedna od prvih asocijacija kada je u pitanju Vječni grad.

Izgrađen na sedam brežuljaka (Palatin, Aventin, Kapitol, Celij, Viminal, Kvirinal, Eskvilin) danas se prostire na 1.285 km2, a na tom području, prema podacima iz ove godine, živi nešto manje od 4.3 milijuna ljudi. Iako je jedan od gradova s najviše povijesnih i kulturoloških znamenitosti u svijetu srce grada i dalje je Centro Storico (povijesni centar) koji je izgrađen na dijelu grada koji se u antičko doba nazivao Campus Martius (Marsova poljana). Mars je prema rimskoj mitologiji bog rata, a ujedno i otac Romula i Rema. Povijesno središte Rima nalazi se na UNESCO popisu svjetske baštine.

I dok su ga jedni tijekom duge povijesti palili, drugi su ga neumorno gradili pa je tako današnji Rim spoj antičke i romaničke arhitekture, renesanse koja je i potekla u Italiji u 14. stoljeću, baroka koji je u Italiji prvenstvo i vezan za ovaj grad, arhitekture neoklasicizma te arhitekture iz vremena fašističke ideologije.

Iako bi se grad poput Rima, njegova atmosfera i moving, najučinkovitije upoznali kroz besciljna lutanja od jedne piazze do druge, obilazak nekih znamenitosti ipak je obavezan. "Bio u Rimu, a nije Papu vidio" tako vrijedi i za Kolosej, Rimski forum, Palatin, Konstantinov slavoluk, Panteon, Narodni trg (Piazza del Popolo), Španjolski trg i Španjolske stube (Piazza di Spagna), Trg Navonu (Piazza Navona), Venecijanski trg (Piazza Venezia), Anđeosku tvrđavu i Anđeoski most, Hadrijanovu vilu, Kvirinalsku palaču, Fontanu di Trevi, Giardino degli Aranci, Belvedere del Gianicolo, Palazzo Mattei, Via Margutta, Campo de' Fiori.

Sa svim svojim sadržajem Rim je udar na sva osjetila, a slično se može reći i za promet. Posjetiteljima tako strpljenje treniraju područja oko kružnih tokova te duplo parkiranje, a na nekoliko punktova u gradu čini se kao da za Rimljane ne postoje uvriježena prometna pravila. Glavni razlog prometnom kaosu činjenica je da Rim nije građen za motorna vozila. Kretanje njime olakšava gradski prijevoz; metro, autobusi, tramvaji, trolejbusi i mini-autobusi, ali i unajmljivanje skutera ili bicikla. Tu su još i gradske željezničke linije, a taksi je najlakše uhvatiti na stajalištu (fermata dei taxi).

Euro će biti otvoren na Olimpicu

Vječni grad će, zajedno s Bakuom, ugostiti reprezentacije skupine A, a i samo otvaranje Europskog prvenstva održat će se upravo u Rimu. 11. lipnja na Olimpico će, s početkom u 21 sat, istrčati izabrani sastavi Italije i Turske. Idući dvoboj na rasporedu je 16. lipnja kada će Italija, u istom terminu, odmjeriti snage sa Švicarskom, dok je treće kolo rezervirano za susret Italije i Walesa, a zakazano je četiri dana kasnije, 20. lipnja u 18 sati. Posljednji dvoboj koji će se na EP 2021 odigrati u Rimu bit će četvrtfinale natjecanja, a prema trenutnoj situaciji popunjenost stadiona bit će minimalno 25 posto kapaciteta.

Stadio Olimpico nalazi se u sjevernom dijelu grada s ukupnim kapacitetom sjedećih mjesta od gotovo 73 tisuće. Maksimalan kapacitet za koncerte je 78 tisuća. Romin dio stadiona, Curva Sud, kapaciteta je 8.486 dok se navijači Lazija nalaze na dijelu Curva Nord (8.520). Veliki derbi između ova dva kluba poznat je pod nazivom Derby della Capitale.

Tijekom svoje povijesti Olimpijski stadion u Rimu zvao se i Stadio dei Cipressi, a dio stadiona bio je pod radovima kada ih je prekinuo početak Drugog svjetskog rata. U prosincu 1950. nastavilo se s izgradnjom, a stadion je nakon nje dostigao kapacitet od 100 tisuća prema čemu je dobio i ime Stadio dei Centomila.

Pod današnjim imenom znamo ga od 1960. godine kada je još jednom preimenovan i to uoči Olimpijskih igara. Kako bi ugostio i atletska natjecanja uklonjen je dio donjeg reda tribina pa je tako ukupan kapacitet smanjen na 65 tisuća. Novo renoviranje planirano je uoči Svjetskog prvenstva 1990. godine, a u tom periodu Roma i Lazio igrali su na Stadio Flaminio.

Međutim, renoviranje se na kraju pretvorilo u gotovo potpuno demoliranje i izgradnju praktički iz temelja, a dodan mu je i krov. Kada je dovršen, po broju sjedalica bio je 14. nogometni stadion na svijetu, drugi u Italiji iza milanskog San Sira.

Na spomenutom Svjetskom prvenstvu 1990. ugostio je pet utakmica od kojih je posljednja bila veliko finale između Zapadne Njemačke i Argentine koju je europski predstavnik dobio s 1:0. Šest godina kasnije na njemu je odigrano i finale Lige prvaka. Juventus je boljim izvođenjem jedanaesteraca bio bolji od Ajaxa. 2009. godine finale Lige prvaka na njemu su odigrali Barcelona i Manchester United uz 2:0 pobjedu španjolskog sastava.

Nadolazeće Europsko prvenstvo, iako tek djelomično, bit će treće koje će se odigrati na području Italije, nakon Eura 1968. i 1980. godine, a osim dva finala Lige prvaka na Olimpijskom stadionu odigrale su se i finalne utakmice Kupa prvaka 1977. i 1984. godine. Potonja je bila okršaj između domaće Rome i Liverpoola. Engleska momčad dobila je 4:2 nakon raspucavanja s bijele točke.

Od važnih natjecanja iza Olimpica su još i Europsko prvenstvo u atletici 1974., Univerzijada godinu dana kasnije te Svjetsko atletsko prvenstvo 1987. godine. Rim je 2010. najavio kandidaturu za Olimpijske igre 2020., ali dvije godine kasnije, samo dan prije krajnjeg roka za predaju kandidature tadašnji talijanski premijer Mario Monti sve je stopirao, a isto se 2016. godine dogodilo i s kandidaturom za OI 2024.

Od Međunarodne zračne luke Leonardo da Vinci stadion je udaljen 40-ak kilometara, može se do njega doći autocestom (oko pola sata vožnje), a povezan je i željeznicom (između sat i dva sata vožnje) kombinirano s gradskim prijevozom.

FOTO: Marco Pomella / Pixabay