Euro 1980: Format natjecanja potpuno promijenjen, Hrubesch junak Zapadne Njemačke

Europsko prvenstvo 1980. godine prvo je koje možemo nazvati sličnom današnjem i to u smislu dodjele domaćinstva i završnice natjecanja. Dok je dotad domaćin bio jedna od reprezentacija koja se plasirala na završnicu, ovaj put domaćin je određen prije početka kvalifikacija i domaćin je imao osiguran nastup na završnici pa nije morao igrati kvalifikacije.

Za domaćinstvo Europskog prvenstva prijavili su se Engleska, Grčka, Italija, Nizozemska, Švicarska i Zapadna Njemačka, a u uži krug ušli su Engleska i Italija. Odmah je Uefa istaknula status favorita za Italiju jer je Engleska 11 godina ranije ugostila Svjetsko prvenstvo te je na kraju Italija i dobila ovo domaćinstvo.

U kvalifikacijama je nastupila 31 reprezentacija, a sedam pobjednika skupina pridružilo se Italiji na završnom turniru. Prvi put među njima bila je i Grčka koja će na sljedeći nastup morati čekati sve do 2004. godine.

Englezi su kroz svoju kvalifikacijsku skupinu prošli lakoćom. Bili su uvjerljivo prvi, ostvarili su sedam pobjeda i samo jednom remizirali i to u gostima kod Republike Irske 1:1. Na krilima Kevina Keegana na kraju su uz sjajnu gol razliku 22:5 izborili vizu za Italiju.

Bez poraza su nastup u skupini završili i Belgijci, ali sa svega bodom prednosti nad Austrijom. Austrijanci su se na kraju u posljednjem kolu nadali pomoći Škota, ali Belgija je u Glasgowu glatko slavila s 3:1 uz dva gola Francoisa van der Elsta.

Jugoslavija nije uspjela proći na završnicu, završila je s bodom iza Španjolske. Dva poraza na startu kvalifikacija 2:1 protiv Španjolske (Vahid Halilhodžić) i Rumunjske 3:2 (Vladimir Petrović Pižon, Damir Desnica). Nakon toga Jugoslavija je upisala četiri pobjede, ali nije bilo dovoljno. Svladala je Cipar u gostima s 3:0 uz dva gola Zlatka Vujovića i jedan Ivice Šurjaka, Šurjak je zabio i na Mestalli za 1:0 pobjedu u Španjolskoj dok je Rumunjska svladana u Kosovskoj Mitrovici s 2:1 golovima Zlatka Vujovića i Bake Sliškovića. U zadnjem susretu kvalifikacija Ciprani su u Novom Sadu stradali 5:0, a strijelci su bili Zlatko Kranjčar dva puta, Zlatko Vujović, Pižon Petrović i Dule Savić.

U kvalifikacijskoj skupini 4 veliku bitku do zadnje minute za prolaz su vodili Nizozemska, Poljska i Istočna Njemačka. U zadnjem kolu Nizozemcima je bio dovoljan bod u Leipzigu da završe prvi u skupini, ali Istočnoj Njemačkoj pobjeda je donosila prvo mjesto. Pred 90 tisuća ljudi Nizozemci su ipak slavili 3:2 velikim preokretom nakon što su gubili 2:0.

U petoj skupini Čehoslovaci su završili s bodom prednosti nad Francuskom, ali imali su potpunu kontrolu i nisu dopustili Francuskoj neku nadu iako su u predzadnjem kolu poraženi na Parku prinčeva. Kako su u zadnjem nastupu kod kuće čekali Luksemburg, nije bilo straha od podbačaja.

Grci su do glavnog turnira došli u najneizvjesnijoj i najizjednačenijoj skupini. Imali su na kraju bod više od Mađarske i Finske i dva boda više od Sovjetskog Saveza. Otvorili su kvalifikacije s dva poraza u prva dva kola, gubili su u Helsinkiju i Jerevanu, ali uspjeli su nekako doći do prvog mjesta. U zadnja dva kola čak su Finci imali meč loptu za prvo mjesto, ali uzeli su samo bod i ostali kratki.

Zapadna Njemačka u svojoj skupini nije imala problema, završila je s gol razlikom 17:1, Wales joj je zabio jedini pogodak i to kod 5:0. Dva puta je remizirala bez pogodaka i to s Turskom i senzacionalno u gostima na Malti.

Susreti završnice odigravali su se u Torinu, Milanu, Rimu i Napulju, a finale je odigrano na Olimpicu u Rimu. Reprezentacije su ždrijebom smještene u dvije skupine s tim da su pobjednici skupina išli u finale, a drugoplasirani igrali za treće mjesto.

U skupini A pobjedama su krenuli Zapadna Njemačka i Nizozemska i nakon prvog kola su iskočile kao glavni kandidati za prvo mjesto. Zapadni Nijemci su s 1:0 svladali Čehoslovačku golom Karl-Heinza Rummeniggea, a Nizozemci su istim rezultatom bili bolji od Grka golom Keesa Kista.

Drugo kolo donijelo je dvoboj velikih rivala, susret koji je odisao mržnjom, a Nijemci tvrde i danas kako Nizozemci tada još nisu prešli preko Drugog svjetskog rata i to im je bilo pogonsko gorivo u mečevima s Njemačkom. "Znali smo da će biti nabijeno tenzijama, zakleli smo se jedni drugima da ćemo pobijediti jer nam je zbog ponosa to bilo jako bitno. Mrzili su nas nekoliko puta više nego što smo mi mrzili njih", govorio je Karl-Heinz Förster.

Tako je i bilo, Toni Schumacher i Huub Stevens potukli su se na travnjaku, a Rene van de Kerkhof udario je u oko Bernda Schustera. U svom tom kaosu francuski sudac Robert Wurtz pokazao je tek dva žuta kartona u 90 minuta. Njemačka je na kraju slavila s 3:2 uz hat-trick Klausa Allofsa.

Njemačkoj je u zadnjem kolu za finale trebao remi protiv Grka dok su Čehoslovaci i Nizozemci trebali poraz Njemačke i svoju pobjedu. Na kraju je Njemačka u Torinu odigrala 0:0 i otišla u finale.

Druga skupina otvorena je s dva remija da bi u drugom kolu Belgija s 2:1 svladala Španjolsku, a Italija s 1:0 Englesku. Tako su u zadnjem kolu Italija i Belgija u Rimu u izravnom dvoboju odlučivali o putniku u finale. Belgijcima je bio dovoljan bod jer su Talijani zabili dotad manje golova, svega jedan i to Marca Tardellija za pobjedu protiv Njemačke. Belgijsko-talijanski sraz okončan je bez pogodaka čime je Italija jedina reprezentacija koja nije primila gol u skupini, a nije prošla tamo gdje je željela proći.

Završila je u susretu za treće mjesto gdje je na penale u devetoj seriji poražena od Čehoslovačke. Taj jedini promašaj u raspucavanju bio je onaj Fulvija Collovatija.

Finale u Rimu donijelo je novu dramu. Nijemci su poveli krasnim golom izvana Hirsta Hrubescha, ali Belgija se u 75. minuti vratila pogotkom Renéa Vandereyckena s 11 metara. U završnici susreta, u 88. minuti, nakon ubačaja iz kornera Hrubesch je najviši u skoku, inače sjajni Jean-Marie Pfaff odlazi u prazno i Nijemci uzimaju titulu.

Da je susret otišao u produžetke, ne bi uspjeli slaviti. Bio je jako vruć dan i sjećam se da nakon utakmice nisam imao snage podići trofej koliko sam bio iscrpljen", govorio je Hrubesch. On je inače među putnike na Europsko prvenstvo uskočio tek nakon što je Klaus Fischer slomio nogu, a na kraju je bio jedan od junaka.