Euro 1984: Francuzi na vrhu, Platini izdominirao Prvenstvom

Završni turnir Europskog prvenstva 1980. godine nikoga nije oduševio. Igrao se taktički nogomet, dosta čvrst i ne posebno ofenzivan, veći dio reprezentacija više je brinuo o tome kako ne primiti pogodak nego kako ga postići. Najbolji primjer tome je domaćin Italija koja je u tri susreta završnice imala ukupnu gol razliku 1:0.

Četiri godine kasnije ipak puno uzbudljiviji i kvalitetniji turnir. Sustav natjecanja ovaj put promijenjen je jedino u tome što se nakon grupne faze igralo polufinale, a nisu pobjednici skupina odmah išli u finale. Pojavile su se neke nove reprezentacije koje su se borile na završnici dok su neke zaustavljene ranije i nisu došle na završni turnir.

Za domaćinstvo turnira borile su se Francuska i Zapadna Njemačka, a ono je povjereno Francuzima koji su ga održali u sedam gradova što je najmasovnija završnica po pitanju stadiona na kojima je igrana, do tada.

Dvije reprezentacije prvi put u povijesti došle su do završnog turnira i to Rumunjska na krilima igrača Steaue koja je tada već bila važan faktor u europskom nogometu te Portugal koji je dotad imao više uspjeha na svjetskoj nego na europskoj sceni.

U kvalifikacijama su nastupile 32 reprezentacije, a samo je prvoplasirani iz svake skupine izborio nastup na završnici. Koliko su i same kvalifikacije bile neizvjesne i zanimljive, najbolje pokazuje podatak da je samo jedna reprezentacija završila na prvom mjestu s većom prednosti od jednog boda.

Najuvjerljivija u kvalifikacijama bila je Belgija koja je do prvog mjesta došla s tri boda prednosti nad Švicarskom. Upisala je četiri pobjede, remi i poraz, a bez pobjede je ostala nakon četiri slavlja na startu, kada je već bilo jasno da će osvojiti prvo mjesto. Prvo je remizirala 1:1 u Škotskoj, a zatim je poražena od Švicarske 3:1.

Veliku bitku za prvo mjesto u skupini II vodili su Portugal i Sovjetski Savez, a Portugal je na kraju bio bolji za bod. Odluka je pala u zadnjoj utakmici kvalifikacija, u Lisabonu su se sastali Portugal i Sovjetski Savez, a domaćin je odnio pobjedu 1:0 golom Ruija Jordaa iz kaznenog udarca.

U skupini III za prvo mjesto su se borili Danci i Englezi dok su Grci i Mađari bili tu kao oni koji su već osjetili završni turnir, opasan protivnik protiv kojeg nema opuštanja, ali ipak ispod Danaca i Engleza. Danci su slavili na Wembleyju 1:0 i to se pokazalo ključno. Kasnije su si mogli dopustiti jedan kiks, ispucali su ga u Budimpešti da bi nakon pobjede u Ateni 2:0 bilo posve jasno kako će zadržati prvo mjesto.

Velika borba vodila se u skupini IV gdje je Jugoslavija krenula kiksom u Oslu protiv Norveške koja je slavila 3:1. Dušan Savić bio je jedini strijelac za goste koji mjesec dana kasnije nisu imali pravo na novi kiks u Bugarskoj. Slavila je 1:0 golom Nenada Stojkovića.

U sljedećem kolu u tadašnji Titograd stigao je Wales, Jugoslavija je sva puta imala dva gola prednosti, ali na kraju se morala zadovoljiti remijem 4:4. Zvjezdan Cvetković, Zvonko Živković, Zlatko Kranjčar i Miodrag Ješić bili su strijelci za domaćina. I drugi su prosipali bodove pa je nakon pobjede Jugoslavije protiv Norveške 2:1 (Zlatko Vujović i Safet Sušić) te remija u Walesu 1:1 (Mehmed Baždarević, bilo jasno kako domaća pobjeda protiv Bugarske vodi na završnicu. U Splitu je dugo bilo 2:2 (dva gola Sušića), a onda je u 91. minuti Ljubomir Radanović pogodio za 3:2. Utakmicu je komentirao legendarni Mladen Delić i tada je nastao legendarni uzvik "ljudi moji je li to moguće!"

Rumunji su u svojoj skupini završili ispred Šveđana, Čehoslovaka i Talijana koji su posebno loše odigrali ove kvalifikacije i imali jednu pobjedu u osam susreta i to u zadnjem kolu protiv Cipra. Rumunji su na kraju u Bratislavi remijem 1:1 uzeli ključan bod vrijedan prolaza. Čehoslovacima je trebala bilo kakva pobjeda, no završilo je 1:1.

Zapadna Njemačka dosta se mučila u svojoj skupini i prošla je dalje na gol razliku s istim brojem bodova kao Sjeverna Irska. U zadnjem kolu trebala je pobjedu protiv Albanije, dugo se mučila, ali u 79. minuti golom Gerharda Stracka ipak se spasila.

Nevjerojatan rasplet viđen je u skupini VII gdje su Nizozemci bili na pragu prvog mjesta. Španjolska je za prvo mjesto trebala pobjedu od 11 golova razlike protiv Malte i nekim čudom je slavila s 12:1. Vratar Malte John Bonello prije susreta je poručio da se neće vratiti na Maltu ako Španjolska zabije 11 golova, a nakon susreta krenule su brojne sumnje i optužbe. Govorilo se o tome kako su Španjolci na poluvremenu platili Maltežanima (3:1 bilo je na odmoru), da su bili dopingirani u drugom dijelu, da su Maltežani bili otrovani, ali ništa nije dokazano.

Završni turnir otvoren je na Parku prinčeva susretom između Francuske i Danske koji su Francuzi dobili 1:0 golom Michela Platinija. Dobro su krenuli i Belgijci koji su s 2:0 svladali Jugoslaviju. Koliko su Francuzi jaki i ozbiljni pokazali su u drugom kolu protiv Belgije kada su slavili s 5:0 uz Platinijev hat-trick, a Jugoslavija je istovremeno doživjela potpuni potop protiv Danske istim rezultatom.

Platini je novi hat-trick upisao u zadnjem kolu skupine u pobjedi 3:2 protiv Jugoslavije (Miloš Šestić, Dragan Stojković), a s Francuskom je u polufinale prošla Danska koja je gubila od Belgije 2:0 pa na kraju ipak slavila s 3:2.

U drugoj skupini sve je bilo otvoreno do zadnjeg kola. U dramatičnom dvoboju Španjolci su golom u 90. minuti svladali Njemačku i bacili je na treće mjesto, a strijelac je bio Antonio Maceda. U drugom susretu Portugal je golom Nenea svladao Rumunjsku i pridružio se Španjolskoj.

Francuska je u prvom polufinalu bila bolja od Portugala nakon produžetaka s 3:2, pogodak za ulazak u finale zabio je Platini u 119. minuti. U drugom polufinalu Španjolci su nakon jedanaesteraca eliminirali Dansku koja je drugi produžetak igrala s igračem manje.

Francuska je u finale na Parku prinčeva ušla kao favorit i slavila je s 2:0. Platini je zabio iz slobodnog udarca koji sjajno Arconada nije uspio zaustaviti, a konačnih 2:0 postavio je Bruno Bellone što je bio prvi i jedini pogodak francuskih napadača na ovom turniru.

Zaslužena titula na kraju za domaćina koji je na krilima nevjerojatnog Platinija pokorio konkurenciju i zasjeo na vrh. Platini je potpuno dominirao turnirom i pokazao zašto je u to vrijeme bio jedan od najboljih igrača svijeta.

Što se tiče igrača iz hrvatskih klubova ovdje su nastupili Zoran Simović (Hajduk), Velimir Zajec (Dinamo), Ivan Gudelj (Hajduk), Sulejman Halilović (Dinamo Vinkovci), Zlatko Vujović (Hajduk), Borislav Cvetković (Dinamo), Branko Miljuš (Hajduk), Stjepan Deverić (Dinamo), a bio je tu i hrvatski vratar Tomislav Ivković koji je tada branio za Crvenu zvezdu.