Hrvatska na Euru 2004: Ottova smjena generacije, 'sedam stopera' i Pršo te kraj u skupini smrti

Nije situacija u hrvatskom nogometu i reprezentaciji baš bila bajna 2002. godine. Nakon neuspjeha Mirka Jozića na SP u Japanu i Južnoj Koreji je i posljednji ešalon nositelja Vatrenih iz slavnih devedesetih otišao u reprezentativnu mirovinu i valjalo je potpuno krenuti u smjenu generacije.

Težak posao pripao je Ottu Bariću pred kojeg je stavljen zadatak: novi hrvatsku reprezentaciju povesti na novo veliko natjecanje, EURO 2004. u Portugalu. Nakon bronce u Francuskoj je hrvatska propustila EURO dvije godine kasnije da bi na SP 2002. ispala u grupi neslavnim nastupom pa je pritisak bio velik.

Naime, mladoj zemlji koja je devedesetih oduševila svijet i imala je priliku postati velesila je prijetila opasnost da odlaskom brončane generacije sa scene postane tek povremeni sudionik velikih natjecanja, a dva propuštena Europska prvenstva u nizu svakako bi bila korak u tom negativnom smjeru.

U takvim okolnostima je Hrvatska iz drugog bubnja ždrijebana u kvalifikacijsku grupu 8 u kojoj su bile i Belgija, Bugarska, Estonija i Andora. Belgija kao možda i najpovoljniji ždrijeb iz prve jakosne skupine, ali i Bugarska kao jedna od najjačih iz treće značile su izjednačenu skupinu.

Tako je i bilo, mnogo drame se odvijalo između prve tri ekipe koje su mahom jedna drugoj otkidale bodove uz pokoji kiks protiv Estonije. Upravo kiksom protiv Estonije je Barić i krenuo u kvalifikacije, u Gradskom vrtu je sedmog rujna Estonija izvukla 0:0.

Situacija je postala još gora pet dana kasnije kad je Bugarska slavila s 2:0 u Sofiji golovima legendarnih Berbatova i Petrova te će Barić morati čekati 2003. godinu na svoju prvu pobjedu na kormilu reprezentacije.

Barić je do tog trenutka ipak uspio uvesti i implementirati neka nova imena u svoju ekipu i postaviti postulate čvrste igre, a upravo su sve njegovi igrači zabijali u prvoj pobjedi, u velikih 4:0 protiv Belgije na Maksimiru. Otvorio je Darijo Srna svojim prvijencem, a svoj prvijenac je dodala i nova instant zvijezda Dado Pršo.

Tomislav Marić i Jerko Leko dovršili su posao za visoku 4:0 pobjedu, a time kreće niz od tri pobjede nad Andorom (2:0), Estonijom (1:0) te još jednom nad Andorom (3:0) koje su znatno popravile stanje na ljestvici.

No, dva gola Wesleyja Soncka i poraz od Belgije u Bruxellesu u pretposljednjem kolu doveo je Hrvatsku u jako težak položaj. Naime, Bugarska je bila na 17 bodova i sigurna na Euru, Belgija na 13 i Hrvatska na 13 i uoči posljednjeg kola stvari su bile jasne.

Jasno je bilo da Hrvatskoj igra samo pobjeda na Maksimiru protiv Bugarske za 16 bodova i ostanak ispred Belgije zbog boljeg međusobnom omjera. Naime, Belgija je igrala protiv Estonije i nije bilo za očekivati da će kiksati i zato su bila potrebna tri boda. Na kraju je Ivica Olić u 48. minuti pogotkom donio pobjedu nad Bugarima u teškoj utakmici, dok su Belgijci svladali Estoniju s ipak nedovoljnih 2:0.

Hrvatska je zato prošla u baraž, a u dodatnom razigravanju izvukla je susjednu Sloveniju. Slijede već kultne dvije jako tvrde, teške i čvrste utakmice u kojima se stvorio mit o "Ottovih sedam stopera", a Dado Pršo se prometnuo u narodnog heroja.

Napadač Monaca dotad je već oduševljavao u svojim izvedbama u Ligi prvaka s Monacom koji će te sezone i do finala, ali je Hrvatskoj trebao donijeti nešto veliko. Veliku stvar napravio je već u prvom susretu protiv Slovenaca na Maksimiru kad je u petoj minuti donio vodstvo.

No, izjednačio je Ermin Šiljak u 20. minuti i Slovenci su u Ljubljanu poveli remi uz gol u gostima. Barić je bio na velikom udaru kritika zbog zatvorenog pristupa, naime u prvih 11 protiv Slovenije je postavio čak pet igrača koji su po vokaciji bili stoperi: Šimića, Neretljaka, Tomasa u obranu te Živkovića i Tudora u veznu liniju uz dva defenzivna veznjaka Niku Kovača i Jerka Leku.

Velika nova domaća zvijezda tad je bio i Niko Kranjčar te je javnost zazivala da se mladi Dinamov as gurne u vezni red ekipe kojoj je drastično nedostajalo kreativnosti i vizije među mnogo radnika, ali se Bariću isplatio nešto sigurniji pristup. Čvrsta Hrvatska izašla je na teren i na Bežigradu je na semaforu stajalo 0:0 gotovo sat vremena.

No, onda Igor Tudor pretjeruje i dobiva drugi žuti karton, a samo dvije minute kasnije Šokota i Pršo kombiniraju za pogodak napadača Monaca, njegov drugi u ovom dvomeču, Eura vrijedan. Pola sata smo drhtali s igračem manje, ali momčad je izdržala te se plasirala na veliko natjecanje.

U ždrijebu za EURO je Hrvatska smještena i treću jakosnu skupinu, a to je značilo dva jako teška suparnika u skupini. Ispalo je užasno teško, iz prve jakosne skupine je stigao branitelj naslova Francuska, iz druge atomska Engleska, a iz četvrte Švicarska.

Opet se u javnosti krojilo popis, Barić nije prestao biti pod udarom kritika koje su se samo pojačale kad je ovaj krenuo tajiti popis sve do konačne odluke: "Ako ne govorim sve što vi želite, ne znači da ne znam što ću učiniti. Nema nekih tajni, ali ne želim informirati naše suparnike. Ne znam ni ja tko će igrati za njih. Naći ću najbolju veznu liniju, imam ideju. Napravit ću nešto što nitko ne očekuje, to će biti jako dobro iznenađenje", tako je govorio pokojni Barić koji je imao ogromnih problema na golu. Naime, prvi vratar Stipe Pletikosa se ozlijedio pa je na vrata trebao Tomo Butina.

Javnost je htjela kreativniju Hrvatsku od one u kvalifikacijama, svima su nam u srcima ostali Vatreni koji su se nadigravali i nosili s velesilama poput Njemačke i Nizozemske, ali to je bila neka druga ekipa. Početak Eura donio je otrježnjenje, i to u najbitnijoj utakmici.

Naime, zbog snage skupine je jasno postalo da treba svladati Švicarce, a onda se nadati iznenađenju protiv Francuske ili Engleske za prolazak skupine. No, već protiv Švicarske doživjeli smo hladan tuš unatoč najavama o pobjedi i dobrom rezultatu.

Mnogo trke i borbe, ali malo igre i blijedih 0:0 protiv Švicarske za početak. Nije uspjelo iznenađenje s Nenadom Bjelicom u paru s Kovačem u veznom redu, Hrvatska nije uspjela doći do dominacije, pa čak ni nakon crvenog kartona za Vogela u 50. minuti.

Barić je opet pod ogromnim kritikama, ali je u Leiriji Hrvatska odigrala možda i najbolju utakmicu pod Barićevim vodstvom. Atomska momčad Francuske povela je već u 22. minuti kad je Tudor nesretno zabio autogol nakon slobodnog udarca Zidanea.

No, početkom drugog dijela Hrvatska je povela, Giovanni Rosso i Niko Kovač su izveli lijepu kombinaciju te je Michael Silvestre skrivio penal, a Miki Rapaić je izjednačio u 48. minuti. Kad je četiri minute kasnije Pršo zabio za 2:1, Hrvatsku je zahvatio delirij, imali smo Francuze na koljenima.

No, koban trenutak dogodio se u 64. minuti kad je tragičar Tudor pogriješio, krivo je poslao loptu natrag prema Butini i David Trezeguet je presjekao i zabio. Pokazala je snimka da je Butina napadača pogodio u ruku jer je ipak prvi stigao do lopte, ali sudac je ostao nijem i pogodak se priznao. Ostalo je 2:2 do kraja, a Hrvati pamte nevjerojatan promašaj Ivice Mornara koji je na ubačaj Olića iz blizine loptu poslao nebu pod oblake, umjesto u mrežu.

"Nevjerojatno je što sam uspio promašiti, a posebno mi je krivo jer sam tu loptu sjajno primio, gađao sam rašlje, međutim, nisam uspio. Da sam pogodio, otišao bih Bogu. Žao mi je što je suđenje bilo naklonjeno Francuzima, jer očito je da nije isto kada pada Zidane ili Mornar, Rosso ili Pršo", kazao je Mornar nakon utakmice u kojoj je mogao donijeti sva tri boda.

Za prolazak skupine potrebna je bila pobjeda protiv Engleza koji su izgubili od Francuske i bili su uzdrmani, iako su na turnir poveli ultra jaku reprezentaciju. Probudio se optimizam u Hrvatskoj nakon dobrog nastupa protiv Francuske, a na Luzu je 21. lipnja krenulo sjajno.

Miki Rapaić bio je fantastičan na turniru, protiv Francuza je zabio penal pa asistirao Prši, a već u petoj minuti ovog susreta je izveo slobodnjak koji je iz gužve na petercu Niko Kovač poslao u mrežu za vodstvo i delirij. No, upoznat će Hrvatska Waynea Rooneyja kao mladu superzvijezdu.

Izjednačio je Paul Scholes, a onda Rooney s dva pogotka deklasira Hrvatsku i nade u prolazak. Tračak nade pojavio se pogotkom Tudora u 73., ali je samo šest minuta kasnije Frank Lampard postavio konačnih 4:2.

Hrvatska je na kraju ipak odigrala solidan turnir, protiv jakih suparnika je izašla hrabro, napala i borila se te je završila turnir s 4:6 gol razlikom, ali je koban ipak bio remi na otvaranju. Otto Barić govorio je o tome kako je ipak zadovoljan s obzirom na snagu ekipe, ali nije mu to spasilo posao. Hrvatsku će u novi ciklus povesti Zlatko Kranjčar.

FOTO: Sanjin Strukić/PIXSELL