Kuda plovi ABA liga, dok prolazi kroz minsko polje HKS-a

Ljeto je 2015. godine, pod pritiskom Fibe osniva se nova pravna osoba ABA liga j.t.d., koja je u potpunom vlasništvu klubova osnivača, koji ujedno imaju i potpuna upravljačka prava za razliku od prijašnjeg ustroja gdje su upravljačka prava bila na tvrtki Sidro d.o.o. unatoč činjenici da su klubovi bili većinski vlasnici lige. Pri osnivanju nove lige predstavnici klubova osnivača su govorili kako će rad lige i vodstva biti transparentniji s ciljem poboljšanja lige kako u natjecateljkom tako i u svim drugim segmentima van samog košarkaškog terena. "Liga upravljana od strane privatne kompanije nije bila dobra i rad je bio netransparentan, pa idemo maknuti privatnu kompaniju i osnovati novu pravnu osobu kojom će upravljati predstavnici klubova po unaprijed određenom sistemu, a sve kako bi bilo transparentno."

Nakon šest godina upravljanja ligom, gdje su ti ljudi iz klubova odveli ligu i kojim smjerom upravljaju ovim brodom? Danas s odmakom izrečene rečenice izgledaju kao standardno političko nabacivanje floskulama u predizbornoj kampanji. Jedno govorim, a drugo mislim i radim. Stvarna krilatica koja odgovara današnjem stanju bi bila "ako baš ne može drugačije, onda pošteno". Samo što se gotovo uvijek našlo ono nešto drugačije. Sve bitnije odluke su donošene vođene interesima pojedinih klubova na štetu regularnosti lige, iako je dobro počelo, donesena je dobra odluka o smanjenju lige s četrnaest na dvanaest klubova.

Prvi veliki udarac je liga sama sebi zadala već za natjecateljsku sezonu 2016/2017 kada se dopustilo sudjelovanje FMP-a u ligi. Svi vrlo dobro znamo, pa su tako znali i u vodstvu lige da je FMP filijala Crvene zvezde unatoč negiranjima iz oba kluba. Poznato je da je Nebojša Čović prvi čovjek oba kluba, doduše ne na papiru, ali sve odluke su njegove. Tim postupkom je toj, kao i svakoj sljedećoj sezoni srušena regularnost natjecanja. Tek prošlog ljeta je bilo određenog konkretnijeg pokušaja osporavanja, mada nikada to nije bila inicijativa koja može proći, jer ima previše pijuna koji nisu niti svjesni svoje nesvijesti. A nisu svjesni jer se prije svega brinu za svoje osobne interese i fotelje, ili možda i jesu, ali im nisu bitni košarka, klub i liga. Ti pijuni su prije svega iz hrvatskih klubova, posebno oni koji su svoju vjernost utvrdili još 2014 godine kada su nakon osvojenog naslova Crvenoj zvezdi prepustili svoje mjesto u Euroligi i od tada su vrlo skloni Čoviću u bilo kakvom nadglasavanju.

Prošlom sezonom su apsurdi dovedeni na još veću razinu koji dodatno produbljuju probleme i još više narušavaju legitimnost te dovode u pitanje je li takva liga uopće potrebna. Prva je odluka o ponovnom proširenju lige, s kojom se u stvari kupovao kakav takav mir. Veći problem je bio s drugom ABA ligom koju su igrale još dvije razvojne momčadi, obje ušle u završnicu i u borbu za ulazak u prvu ligu. Nije problem što su one igrale drugu ligu, problem je uvrštavanje u prvu. Studentski Centar je dobio završnicu i ove sezone ćemo ga gledati u prvoj ligi. Studentski Centar je u stvari Budućnost 2. Mladost koja je također bila u završnici je filijala Partizana. Četvrta filijala Cedevita junior je vrlo vjerojatno na putu prema ABA ligi kroz koju sezonu, a od ove sezone su u elitnom razredu hrvatske košarke, Premijer ligi. Kroz nekoliko godina ligu će igrati četiri-pet klubova i njihove filijale uz još nekoliko pijuna. Klubovi umjesto da donesu ispravnu odluku i izbace filijalu, oni se idu protiv neregularnosti boriti istom takvom neregularnosti i samo produbljuju problem.

Umjesto da se izbaci filijala, što bi trebao biti jedini ispravan put za očuvanje lige, ide se u potpuno suprotnom smjeru, narušava se regularnost lige koja je ionako već narušena što zbog filijala to zbog niza spornih odluka. Sjetimo se samo odluka disciplinskog suca lige, nakon onog sramotnog finala 2019. godine, kada je donio određene kazne sukladno pravilniku na štetu Crvene zvezde i Budućnosti. Odluke su kasnije preinačene na tijelima lige koja o tome ne bi trebala donositi odluke, te je sve gurnuto pod tepih. Također nedolazak Zvezde u Podgoricu sljedeće sezone, kada je kazna također bila preinačena van pravilnika i bitno ublažena.

Gdje su u svemu tome hrvatski klubovi i njihovi predstavnici? Oni su upravo oni spomenuti pijuni, bez vizije i dugoročnog plana, koji gledaju kako preživjeti još jedan dan na poziciji.

Što pak s druge strane rade košarkaški savezi? Slovenski i srpski savezi su kalendare svojih natjecanja uskladili s ABA ligom, na ovaj ili onaj način. Čine li time dobro svojim ligama i reprezentacijama, sudeći po rezultatima reprezentacija, reklo bi se da, ali vrijeme će pokazati. Savez BiH je nažalost u takvom rasulu da je uopće upitno hoće li biti u stanju krenuti s ligama pod svojim okriljem. Već godinama idu iz jako lošeg u još gore i nisu u stanju organizirati apsolutno ništa niti se dogovoriti oko najosnovnijih i najjednostavnijih stvari.

Hrvatski košarkaški savez pak svim silama pokušava minirati ABA ligu i smatra je više manje glavnim krivcem za sve loše u hrvatskoj košarci. Na svakom koraku pokušava klubovima maksimalno otežati sudjelovanje ne bi li odustali od ABA lige. Raspored Premijer lige se podudara s rasporedom ABA lige, pa se često dogodi da klubovi igraju dvije utakmice u manje od 24 sata, a između utakmica je potrebno i putovati. Vodeći ljudi iz saveza objašnjavaju svoje poteze željom da ojačaju domaću ligu, kroz nju razviju više igrača za reprezentaciju. Nisam siguran koliko takav pristup pomaže razvoju igrača, prije im može usporiti karijeru, jer se zbog nedovoljnog odmora i nedostatka kvalitetnog sna, koji su nužni za zdravlje sportaša i kvalitetnu rekuperaciju, znatno povećava mogućnost ozljeda.

Uspijevaju li u tom naumu, odustaju li klubovi i postoji li drugi način? Očito da baš i ne uspijevaju, bar kada su u pitanju naša tri najveća kluba, koji su i jedini koji bi mogli napraviti iskorak u konkretna europska natjecanja. Postoji li drugačiji način, pa vjerujem da bi se našao kada bi vodeći ljudi HKS-a i ABA lige samo malo zatomili vlastiti ego, posvetili se svojoj ulozi u savezu u punoj mjeri (predsjednik stručnog savjeta) i kao svaki civiliziran svijet otvorili dijalog. Razgovor nije s nekim tamo strancima, to je razgovor između saveza i vodećih ljudi ABA lige, tj. istih ljudi iz klubova od kojih savez očekuju da razviju igrače za reprezentaciju.

Jedan od argumenata koji se pojavljuju u raspravi oko ABA lige i zašto bi ju hrvatski klubovi trebali napustiti, je taj kako su srpski i crnogorski klubovi državni projekti i financiraju se državnim/javnim novcem. Pitam se, a kako se to financiraju hrvatski klubovi u ABA ligi ili Premijer ligi? Koliki udio u budžetima ima novac iz gradske/županijske blagajne ili državnih tvrtki. Zar to nije isto javni novac? Nema baš neke razlike dolazi li novac iz državne ili gradske blagajne. Razlika je jedino u količini novca, a tome nije kriva ABA liga, pa ni Europska unija tj. pravila Unije, kako neki tvrde, koja to (ne) dozvoljava. Zašto onda prema istraživanjima među državama europske unije Hrvatska najmanje izdvaja za sport kada se gleda udio izdvajanja u odnosu na BDP po stanovniku?

Ovo ljeto HKS je iznio "fantastičan" plan u kojem daju "mito" za odustajanje od ABA lige. Ne mogu to nazvati drugačije jer davanje novčanih sredstava samo klubovima koji neće igrati ABA ligu je ništa drugo do određena vrsta podmićivanja. Ujedno time sama Premijer liga nije regularna, jer HKS kao krovna organizacija mora osigurati da svi sudionici imaju jednake uvjete od strane njih kao organizatora natjecanja. Međutim ako jednom dijelu sudionika daju određena sredstva, a drugima ne, oni kao krovna organizacija su pristrani i ne omogućavaju svima jednake uvjete i time ligu čine neregularnom. Klubovi bi morali na dresove i u dvorane među imena sponzora staviti i HKS, jer nekima je najavljeni iznos znatan dio budžeta i veći od drugih sponzorskih ugovora.

Nakon svega treba li hrvatskoj košarci regionalna liga? Osobno smatram da treba, iako ostavljam mogućnost da griješim. Potrebna je, ali ne ovakva, nego uređena liga koju neće voditi klubovi jer očito nisu u stanju voditi ligu zbog postavljanja ovih ili onih interesa ispred, prije svega natjecanja. HKS pak umjesto što pokušava srušiti ligu i troši energiju i sredstva na to, a nije potrebno jer će se urušiti i sama s obzirom na kurs kojim plovi, bolje da pokuša surađivati s ostalim savezima i postavi ligu onako kako bi trebalo, jer moramo shvatiti da s tri ili četiri kluba na višoj razini ne možemo imati kvalitetnu domaću ligu, a nije realno očekivati da se više klubova može dignuti na višu razinu, prije će ovi "veći" padati na razinu premijerligaša, što se pomalo i događa zadnjih godina. Više od tri do eventualno četiri kluba na određenoj višoj razini u Hrvatskoj nije realno očekivati s obzirom na bazu koju imamo, a koja se iz godine u godinu smanjuje.

Sve u svemu ABA liga polagano, ali sigurno drži kurs prema propasti, a minsko polje HKS-a, koje je postavljeno kako bi ubrzalo taj put, u stvarnosti usporava put i daje ABA ligi više vremena.

Nikada podmetanje nogu drugome nije donijelo ništa dobro na duge staze. Nadam se da će sve strane to na vrijeme shvatiti, prije nego samu košarku dovedu do razine totalnog amaterizma, a guraju je sve bliže tome.

FOTO: KK Zadar/Šime Zelić