Genk - nova sila belgijskog nogometa

Genk je bio obično belgijsko selo dok početkom dvadesetog stoljeća na lokalitetima Winterslag i Waterschei nisu otkrivena velika nalazišta ugljena. Dovedeni su radnici, krenula je eksploatacija, od nule je izgrađen cijeli grad i Genk je preko noći postao tipično industrijsko mjesto. Uskoro je i Ford otvorio tvornicu u gradu, a svoja postrojenja je pokrenuo i Philips. Bilo je to vrijeme prosperiteta. Dva lokalna nogometna kluba, KFC Winterslag i Waterschei Thor su povremeno nastupala u prvoj ligi, a potonji je uspio osvojiti dva belgijska kupa početkom osamdesetih.

Međutim, s vremenom su se rudnici počeli zatvarati, Ford je najavio zatvaranje svoje tvornice i dojučerašnje bogatstvo je počelo kopniti, a deindustrijalizirani grad i regija ekonomski zaostajati za ostatkom zemlje. Postupno i uz dosta muke su se uspjeli okrenuti novim čistijim industrijama za novo stoljeće, ali cijeli taj dio Belgije je po ekonomskim pokazateljima sve do danas ostao ispod razine prosjeka zemlje.

U jeku tih promjena je 1988. godine odlučeno da se dva gradska, za belgijske pojmove sasvim prosječna kluba, spoje u jedan i da tako udruženim snagama pokušaju spasiti prvoligaški nogomet u gradu. Tako je nastao današnji Koninklijke Racing Club Genk. Winterslag je u tom trenutku bio prvoligaš, pa je novi klub preuzeo njegovu licencu i poziciju.

Početak je bio težak i KRC Genk je odmah u prvoj sezoni ispao iz lige. U društvo najboljih su se vratili već sljedeće godine, ali su ostali zakovani za donju polovinu prvoligaške tablice i nakon četiri sezone mučenja su opet ispali u drugu ligu. A onda su svratili u Hrvatsku, te iz Samobora doveli Besnika Hasija, a iz Španskog Branka Strupara. Aimé Anthuenis je sjeo na klupu i u tom trenutku je krenula nova era kluba.

U prvoj prvoligaškoj sezoni su osvojili osmo mjesto, a u drugoj drugo mjesto i belgijski kup. Strupar se profilirao u najproduktivnijeg napadača u ligi. Sa svojih 106 golova u pet i pol belgijskih sezona je najbolji strijelac u povijesti kluba. U trećoj sezoni nakon povratka je osvojen prvi naslov prvaka. Od tada do danas je Genk ukupno četiri puta bio prvak zemlje i osvojio je pet kupova. Belgijski nogomet je dobio novi jaki klub, a Genk se danas smatra dijelom Grote Vijf, velike petorke belgijske lige uz Anderlecht, Club Brugge, Standard i Gent.

Uskoro je izgrađen novi stadion kapaciteta 22.000 gledatelja, a Genkova akademija je u posljednja dva desetljeća iznjedrila čitav niz igrača visoke klase: Yannick Carasco, Christian Benteke, Thibaut Courtois, Divock Origi, Timothy Castagne, Leonardo Trossard i Kevin De Bruyne.

HRVATI U GENKU

Hrvati su ostavili solidan trag u Genku. U onim najranijim danima nakon fuzije su tamo igrali Tomislav Ivković, Miroslav Šugar, Frane Bućan, a na klupi je kratko vrijeme sjedio i Luka Peruzović. Branko Strupar je svojim golovima podigao klub u neslućene visine, a u plavom dresu Genka su ga slijedili Fabijan Komljenović, Ivan Bošnjak i Ivan Fiolić. Zoran Ban je odigrao dvije dobre sezone za klub, a Goran Ljubojević je bio najbolji klupski strijelac u sezoni 2006/07.

NIZOZEMAC NA KLUPI

Pedesetpetogodišnji Nizozemac John van den Brom je veći dio karijere proveo u veznom redu Vitessea, Bio je igrač velikog Ajaxa sredinom devedesetih, ali pokraj Franka Rijkaarda nije dobio puno minuta na terenu. Trenersku karijeru je počeo u mlađim kategorijama baš Ajaxa, a prvi veliki trenerski uspjeh je ostvario s Anderlechtom, osvajanjem belgijskog prvenstva 2013. godine. Sljedeće sezone to nije uspio ponoviti, pa je dobio otkaz, te se na dugih pet sezona skrasio u nizozemskom AZ. Tamo je osvajao treća i četvrta mjesta i izgubio dva finala kupa. Nakon toga je prešao u Utrecht i tamo također ušao u finale kupa koje na kraju nikad nije odigrano zbog Covid epidemije. Prošle sezone je prešao u Genk i s njima na kraju završio na drugom mjestu, plasiravši se u pretkolo Lige prvaka, ali je konačno dočekao i taj kup jer je u finalu njegova momčad svladala Standard rezultatom 2:1.

ONUACHU I BONGONDA NAJVEĆA PRIJETNJA

Od momčadi koja je osvojila posljednji naslov prvaka 2019. godine nije ostalo mnogo: Maehle i Malinovski su završili u Atalanti, Berge i Trossard u Engleskoj, Samatta u Antwerpenu, Pozuelo u MLS, Finac Jeronen u Francuskoj, australski golman Vuković završava karijeru u Nizozemskoj itd.

Ostali su kolumbijski stoper Jhon Lucumí, japansko krilo Junya Ito, te središnji veznjak Heynen koji je i kapetan današnje momčadi. Golman Maarten Vandevoort je tada stidljivo kucao na vrata prve momčadi, ali danas s 19 godina čvrsto drži mjesto prvog čuvara mreže. Obrana je potpuno prepuštena Latinoamerikancima, pa uz spomenutog Kolumbijca Lucumija, imamo tamo još dva njegova zemljaka, jednog Ekvadorca i jednog Meksikanca. Kako igrača preko Velike bare ne bi bilo malo, tu je još i Amerikanac McKenzie. Sredina je "europska", a u napadu prijete, uz Itu, sjajno krilo Theo Bongonda, te fascinantni 201 centimetar visoki Nigerijac Paul Onuachu. Lani je zabio ukupno 35 golova, a i ove sezone je krenuo sjajno, s 11 postignutih golova u prvih 12 utakmica. Uz Bongondu će svakako biti daleko najveća opasnost za Dinamovu obranu.

Genk nije krenuo briljatno u sezonu. Nisu imali oružja protiv Šahtara u pretkolu Lige prvaka, u ligi su krenuli samo s jednim bodom iz prva dva kola, ali od tada su se stabilizirali, nanizali pet pobjeda u sedam ligaških utakmica, a nastupe u Europskoj ligi su započeli pobjedom u Beču protiv Rapida. Navikli su sve na visoke standarde.