Hajduk i dalje nije favorit, ali definitivno se vratio u igru

Hajduk je ponovno u igri, to je glavni zaključak nakon maksimirskog derbija. Ni manje, ni više od toga. Splićani ove sezone imaju bitno bolju momčad nego što je to bio slučaj proteklih godina, očit je i napredak u kvaliteti igri, no sve do nedavno nedostajao je učinak u sudarima s izravnim konkurentima. Podsjetimo, raspored je Hajduku u prvom kvartalu prvenstva donio sve tri utakmice s najvećim konkurentima na domaćem terenu, a Splićani u tim dvobojima nisu osvojili niti bod (porazi od Osijeka i Rijeke, odgoda utakmice s Dinamom). Zbog ovog izrazito povoljnog rasporeda (Rijeka je, primjerice, sva tri derbija igrala u gostima, Osijek dva kući i jedan van, Dinamo je, uz odgođeni dvoboj s Hajdukom, imao Rijeku na Maksimiru i Osijek u gostima) naoko dobar učinak Hajduka nakon prvog kruga trebalo je ipak uzeti s malim rezervom. Zbog nadolazeća tri uzastopna derbija u gostima postojala je realna mogućnost da Splićani nakon polovice odigranog prvenstva, kad je tablica puno mjerodavnija u odnosu na kraj prvog kruga, padnu u osjetniji zaostatak.

Remijem u Osijeku u drugom kolu drugog kruga Hajduk je konačno došao do svog prvog boda u derbijima, no onda je uslijedio lož niz u susretima s ostatkom HNL-a, zbog kojeg su Bijeli dobrim dijelom već bili otpisani iz utrke za naslovom prvaka. Remi s Goricom na Poljudu i gostujući porazi od Šibenika i Slaven Belupa, u kombinaciji s gostovanjima u Rijeci i Zagrebu pred vratima, gurnuli su Splićane pred ponor, čekao se samo dodir koji će ih pogurnuti i definitivno izbaciti iz utrke. Kad je Murić na rujevičkom derbiju realizirao jedanaesterac za 2:1, činilo se da će tako i biti, no veliki povratak i pobjeda u Rijeci, pa onda i ovo slavlje na Maksimiru, poništili su sve Hajdukove poljudske poraze u derbijima, u potpunosti vratili Splićane u igru i još jedanput rasplamsali euforiju u Splitu.

Znamo svi kako to ide kad je raspoloženje na jugu u pitanju. Euforija i snovi o tituli buknu nakon što se poveže nekoliko pobjeda, no isto tako se ugase i prijeđu u 'ništa ne valja, sve to treba užgati' atmosferu nakon nekoliko vezanih poraza. Ništa čudno i ništa što nismo vidjeli već toliko puta posljednjih nekoliko godina. Ipak, treba biti realan i reći kako aktualna euforija na Poljudu nije ista kao one prethodne. Te prethodne bile su više sezonske, budile su se na vrhuncu ljeta, a kopnjele kako je dolazila jesen i kako se dolazilo do spoznaje da Hajduk ipak nema ono najvažnije, a to je igračka kvaliteta. Morali su se navijači Hajduka tada opet iznova suočavati s razočaranjima, ali i podbadanjem navijača glavnih konkurenata, doskočicama o Velikoj Gospi i fritulama.

Ovog puta, barem to tako trenutno izgleda, priča je drugačija. Ovaj Hajduk ima igračku kvalitetu, to je, usprkos nekim neplanirano izgubljenim bodovima, bilo jasno i dosad, a s ovim pobjedama u derbiju dobio je samopouzdanje i vjeru u vlastite mogućnosti, osjećaju sad Splićani kako mogu u ravnopravnu borbu sa svima.

I to je ključna stvar, to je ono na što se Splićani moraju koncentrirati, prvo u ove dvije preostale utakmice koje imaju do kraja jesenskog dijela prvenstva, pa onda i u proljetnom nastavku sezone. Nije Hajduk zbog pobjeda u Rijeci i Zagrebu postao glavni favorit za naslov prvaka, ovim bodovima Splićani su se vratili u utrku i ponovno došli na početne pozicije. Uspiju li pobijediti Osijek na Poljudu u zadnjem kolu ovog dijela sezone i tako kompletirati „hattrick“ pobjeda u derbijima, Bijeli će napraviti još jedan veliki korak naprijed, no stvari se neće suštinski promijeniti koji god bude ishod te utakmice. Kako god se odvila ova dva prvenstvena kola, bodovna razlika između vodećih klubova ostat će takva da će nuditi veliku bitku na proljeće, u kojoj će svaka momčad vidjeti svoju šansu za naslov.

Dinamo je i dalje igrački najjači, no aktualni prvak očito prolazi kroz veliku krizu. Daleko je atmosfera na Maksimiru od idealne, i to odmah budi nadu i optimizam u Splitu, Rijeci i Osijeku. Dobra je stvar za Dinamo što uskoro slijedi stanka , što će se moći malo presložiti, konsolidirati i vjerojatno pojačati uoči nastavka sezone, ali neće sigurno ni ostatak konkurencije sjediti prekriženih ruku. Svi su dosad manje-više detektirali koje su im slabosti i što moraju poboljšati kako bi ostali u utrci, tako da će biti zanimljivo vidjeti koje će poteze vući čelnici naših najboljih klubova.

Kad je Hajduk u pitanju, oni su jedan dobar potez očito već donijeli, instaliravši na klupu Valdasa Dambrauskasa. Smiren i staložen čovjek koji je već bio u HNL-u i koji odlično poznaje ligu i protivnike zasad se pokazuje punim pogotkom, ostaje tek vidjeti je li ovaj sjajan niz Splićana po njegovom dolasku tek efekt novog trenera, svojevrsni medeni mjesec, ili je Dambrauskas zaista u vrlo kratkom vremenu uspio posložiti stvari i donijeti osjetniji napredak u odnosu na svog prethodnika. No, to sad nije ni toliko bitno, to već ulazi u sferu nagađanja, činjenica je kako Hajduk pod Dambrauskasovom palicom izgleda vrlo dobro, na trenutke i moćno, i to je ono što je najvažnije.

Nakon što su riješili pitanje trenera, za očekivati je kako će se na katovima poljudskog stadiona za vrijeme prvenstvene stanke okrenuti igračkom kadru . Kao što smo već rekli, dugo u Hajdukovoj svlačionici nije stanovala ovakva kvaliteta, no dojam je kako će za naslov prvaka trebati još malo „širine“. Već je opjevana i sto puta prožvakana konstatacija kako Hajduk s Livajom i bez njega nije ista momčad, tako da to ne treba posebno ni naglašavati, ali nije najbolji igrača Splićana jedini čiji izostanak se jako osjeti. Koliki je Krovinovićev utjecaj najbolje se vidjelo u onom razdoblju u kojem zbog ozljede nije igrao, a prave alternative nema ni za Lovrencsicsa. Isto tako, Hajduku trenutno sjajno ide, golovi dolaze sa svih strana pa ta tema nije aktualna, no svakako bi u borbi za naslov Dambrauskasu dobro došao i centarfor. Pojača li uprava ciljano momčad, bit će to jasan znak kako Hajduk ulazi u borbu za trofeje, jer situacija je sad prilično jasna. Od Kupa Splićane dijele dvije pobjede na domaćem terenu, dok će drugu polovicu prvenstva, kako god se rasplele preostale jesenske utakmice, dočekati itekako konkurentni.

Na kraju, vratimo se još jednom na početak priče. Hajduk je pobjedama na Rujevici i u Maksimiru kompenzirao dobar dio propusta u dosadašnjem dijelu sezone, pokazao je gard i kvalitetu kakvu posljednjih godina nije imao, te najavio kako se i na njega mora računati kad je borba za naslov prvaka u pitanju. Često se zna reći kako se prvenstva ne osvajaju u derbijima, nego u „malim“ utakmicama, no to za današnji HNL apsolutno ne vrijedi. U ligi 10 gdje se četiri kluba bore za naslov i gdje praktički svaka dva, tri kola imamo sudare unutar vodećeg kvarteta, učinak u derbijima itekako je važan i upravo bi on na kraju mogao donijeti prevagu. Hajduk je u prvom krugu prvenstva izgubio oba domaća derbija i činilo se kako je tu već izgubio korak, no osvajanjem čak sedam od mogućih devet bodova u tri gostujuća derbija Splićani su odlično apsolvirali težak raspored u drugom krugu i doveli se u dobru situaciju. Pred Hajdukom su sad tri uzastopna derbija na domaćem terenu, prvo protiv Osijeka uoči stanke, a onda će na proljeće Poljud pohoditi Rijeka i Dinamo. Vrlo lako je moguće da će se i onaj odgođeni susret s Dinamom odigrati unutar trećeg kruga, u tom slučaju bila bi to čak četiri uzastopna derbija u Splitu i sjajna prilika za Hajduk, koji bi u tim utakmicama mogao napraviti ogromni posao. U svakom slučaju, očekuje nas uzbudljivo HNL proljeće, nakon dugo vremena i s Hajdukom u ozbiljnoj ulozi.

FOTO: Luka Stanzl/PIXSELL