Dinamo na Poljudu: Tri najveće pobjede protiv Hajduka

1. Hajduk - Dinamo 0:2 (1. utakmica finala Kupa, sezona 2000/01)

Prva sezona u novom tisućljeću bila je izuzetno uzbudljiva, kako u domaćem prvenstvu tako i u domaćem Kupu. Dinamo je samo nekoliko mjeseci prije početka sezone, u veljači, vratio svoje ime, Hajduk je imao sjajnu momčad kojom je želio vratiti nakon dugo godina titulu prvaka, a na dnu ljestvice mučila se Marsonia za koju je tada 21-godišnji Ivica Olić postigao 16 pogodaka.

Hajduk je osvojio naslov prvaka te godine sa samo jednim bodom ispred Dinama. Mnogi i dalje krive Varteks za taj gubitak titule koji je u Ligi za prvaka dva puta pobjeđivao Dinamo, a dva puta glatko gubio od Hajduka, međutim to je bespredmetno i spada u kategoriju mitova i legendi.

U finalu Kupa susreli su se stari rivali te se prva utakmica igrala na Poljudu. Ako gledamo po imenima, bile su to podjednake momčadi, premda ne bi bilo pretjerano reći kako je Hajdukova možda bila i mrvicu jača. Dinamo se oslanjao na Tomislava Šokotu, Mihaela Mikića, Jasmina Agića, Tomislava Butinu i već iskusnog Igora Cvitanovića, dok je Hajduk imao u svojim redovima niz već etabliranih mladih igrača poput Zvonimira Deranje, Ivana Bošnjaka, Ivana Leke, Gorana Sablića, Stipe Pletikose, uz iskusnog Stanka Bubalu.

Dvije solidne momčadi igrale su prvo finale u Splitu koje je završilo pobjedom Dinama od 2:0. Pogotke su postigli Šokota u 40. minuti te Mikić nedugo nakon početka drugog dijela, u 57. minuti. Utakmicu će pamtiti gledatelji i po činjenici da je dva puta prekidana, da je došlo do velikih obračuna policije i gledatelja na tribinama te je nakon duže stanke nastavljena.

U drugoj finalnoj utakmici koja je odigrana dva tjedna kasnije u Zagrebu, Dinamo je slavio s 1:0, ali pobjeda u Splitu bila je ključna za osvajanje titule pobjednika Kupa.

2. Hajduk - Dinamo 2:3 (7. kolo HNL, sezona 2014/15)

Nakon finala Kupa početkom 2000-ih, skačemo nekoliko desetljeća dalje, u period kojim je dominirao Dinamo, a Hajduk dugo bio bez naslova prvaka (Kup osvojen 2013. godine). Sezona 2014/15 završila je osvajanjem naslova od strane Dinama, a Hajduk je završio na trećem mjestu s nevjerojatnih 38 bodova manje.

Već sam početak sezone, prije derbija na Poljudu, govorio je kako će Hajduk proći. U šest kola, Hajduk je izgubio od Rijeke i Osijeka te remizirao s Istrom. Nakon šest kola imao je 10 bodova, dok je Dinamo imao već u tom periodu šest više. Derbi na Poljudu praktički bi u ranoj fazi sezone donio Dinamu ogromnu prednost ili vratio Hajduk u igru.

Bio je to sjajan derbi, premda krcat prekršajima i žutim kartonima (bilo ih je čak devet, iako začudo niti jedan crveni), ali na sreću svih gledatelja, bilo je i pet pogodaka. Hajduk je krenuo sjajno. Već nakon osam minuta Tino-Sven Sušić zabija za 1:0, a jednako tako Splićani nastavljaju u drugom dijelu te Antonio Milić u 49. minuti zabija za povećanje prednosti.

Duje Čop vratio je Dinamo u igru u 71. minuti, međutim do trenutka kada je četvrti sudac označio sudačku nadoknadu, promjene nije bilo. U sudačku nadoknadu ušlo se s 2:1 za Hajduk i pjesma navijača bila je sve glasnija.

No, onda se dogodilo čudo u nekoliko minuta. Prvo je Čop u prvoj minuti nadoknade zabio za izjednačenje, da bi u četvrtoj minuti nadoknade, najbolji strijelac Dinama te sezone Angelo Henriquez zabio glavom za 2:3 i veliki preokret.

Premda to sigurno nije bila ključna utakmica jer je odigrana posljednjeg dana kolovoza i do kraja je ostalo mnogo utakmica, mnogi će reći da je tu Hajduk mentalno pao i više nije razmišljao o borbi za naslov. U prilog tome ide činjenica da je u naredna dva kola remizirao, Dinamo je upisao pobjede te je razlika prije 10. kola već bila okruglih 10 bodova.

3. Hajduk - Dinamo 0:4 (2. kolo finala HNL, sezona 2016/17)

Svega dvije godine nakon velikog preokreta na Poljudu, Dinamo je došao na megdan Hajduku u drugom kolu sezone 2016/17 (odigrano par tjedana kasnije od planiranog zbog obveza u Europi) i ostvario pobjedu s najvećom razlikom na Poljudu. Momčadi su se značajno promijenile, kako je to već običaj u hrvatskim klubovima, no odnos Dinama i Hajduka tih godina nije.

Dinamo se te sezone okrenuo iskusnom imenu, Zlatku Kranjčaru, koji je ipak par mjeseci kasnije dobio otkaz nakon teškog poraza od Rijeke (koja je kasnije postala prvak). Hajduk je pak na svojoj klupi imao Marijana Pušnika za kojeg će mnogi reći da se radi od jednom od najlošijih odabira splitske Uprave posljednjih godina. Njegov mandat također nije predugo trajao te ga je u prosincu zamijenio Joan Carillo.

Dinamo je protutnjao nikad lakše i upisao pobjedu s najvećom razlikom koju neće biti tako lako nadmašiti. U prvom dijelu Hajduk je dobro odolijevao, iako je u sudačkoj nadoknadi Marko Rog zabio za 0:1. Ipak, u nastavku se sve otvorilo pa je vjerojatno 30-ak tisuća gledatelja jedva čekalo posljednji zvižduk Marija Zebeca.

Bila je to simultanka Roga i Juniora Fernandesa. U 57. minuti na 0:2 povisio je Čileanac, da bi tri minute kasnije Rog drugim pogotkom potpuno matirao domaćina. U 68. minuti Fernandes zabija novi pogodak za 0:4 i ostavlja dovoljno vremena da Dinamo potpuno dotuče, pa čak i ponizi Hajduk, ali na sreću po Splićane, golova više nije bilo te se rezultat nije mijenjao.