Imamo li i dalje problem sa suđenjem ili idemo prema naprijed?

Ušli smo u zadnji krug hrvatskog prvenstva, svi ćemo se složiti - najneizvjesnijoj sezoni u dugo godina. Četiri kluba bore se za naslov prvaka Hrvatske, a i u puno uređenijim državama od ove, u takvim uvjetima ne biraju se sredstva i uz bitku na travnjaku, vodi se psihološki rat.

Svaki klub na svoj način pokušava doći do onog milimetra prednosti koji na kraju može stvoriti razliku, pa tako i u svakoj sudačkoj odluci. Svaka pogreška u ovakvoj situaciji, svaki previd, sve može na kraju biti ključno i normalno je da nitko ne želi da se na kraju dovede u situaciju da nakon završetka sezone svoj neuspjeh vidi u pojedinoj odluci sudaca.

Treneri i mediji tu igraju jako bitnu ulogu i oni su ti koji mogu podići ili smanjiti histeriju, a da bi bilo što manje nedoumica i da bi dobili što zanimljivije i bolje prvenstvo, najveća je odgovornost ipak na sucima i njihovoj organizaciji.

Kada se govori o suđenju u hrvatskom nogometu, barem u elitnom rangu, većina će se složiti da suđenje nije loše, ali da može bolje. Uvijek može bolje i tendencija je da se i ide prema tome. Hrvatska definitivno nema najbolje suce u Europi, ali nema niti najgore, bez obzira što tko mislio.

Viđali smo puno teže propuste i u primjerice engleskom i talijanskom prvenstvu, pa čak i u Ligi prvaka i Europskoj ligi. I vani je situacija slična ovoj kod nas, treneri i mediji i tamo "imaju nešto za dodati" iako, pogotovo treneri, "inače ne komentiraju suđenje". Danas je situacija kod nas po tom pitanju ipak nešto bolja nego što je to bio slučaj ranije, ali i broj problematičnih situacija se čini manjim.

Ovakva završnica sezone bit će u biti pravi ispit za hrvatske suce, ali i sudačku organizaciju i tu će se najbolje vidjeti jesu li se neke stvari promijenile nabolje ili još uvijek imamo problem suđenja pod pritiskom. Iz ove perspektive čini se da napredak uistinu postoji, ali ono pravo tek slijedi i nakon toga moći ćemo suditi.

Nenad Bjelica u podužem monologu na prošloj konferenciji za medije pružio je podršku Bruni Mariću i sudačkoj organizaciji te zatražio iskusnije suce da sude u završnici prvenstva one najzahtjevnije utakmice. Koji su to suci poimence, nije elaborirao, ali je istaknuo kako nije vrijeme da se u takve utakmice gura mlađe suce. Složit ćete se, logično.

Bjelica je jedan od onih trenera koji svojim autoritetom može pomoći u smanjenju tenzija i smanjenju pritiska u čemu svjesno ili nesvjesno sam često sudjeluje. Opravdava to temperamentom i željom na travnjaku, ali svojim ponašanjem nimalo ne pomaže. Osijek neće imati bolje suđenje u toj utakmici ako ulazi u obračune sa sucima, dapače, samo se dodatno podižu tenzije na tribinama i dobijemo slučaj Čuljak, slučaj Zebec, slučaj Rijeka, slučaj VAR... Previše je tu "slučaja" da bi bilo slučajno.

Često ističe kako je Osijek "mali" i da se teško može boriti logistički kao neki drugi okrznuvši prvenstveno Dinamo i Rijeku koji imaju svoju povijest sa sucima i sudačkom organizacijom.

Navijači Dinama se često čude kada se uspoređuju pogreške u Dinamovu korist s odlukama za ili protiv drugih klubova. Činjenica je da Dinamo danas nema niti približno suđenje kakvo je imao nekih ranijih godina, međutim Dinamo ima to naslijeđe koje će ga još jako dugo pratiti bez obzira što se događalo na travnjaku.

Previše toga išlo im je u prilog u nekim bivšim vremenima, u doba prvog hrvatskog predsjednika ili totalne vladavine Zdravka Mamića, a da bi ostali to preko noći zaboravili. Prvenstveno jer se preko nekih očitih stvari olako prelazilo, a iz kluba nikada nisu izričito poručili kako to nije bilo u redu.

Pogriješi se i danas u njegovu korist, ali ništa više ni manje nego što je slučaj s ostalim klubovima. Opći je dojam kako nitko nije privilegiran, ali niti na meti. Griješi se i griješit će se, a zajednički cilj mora biti pokušati smanjiti količinu pogrešaka.

Kako bi sve bilo transparentnije, trebala su pomoći tjedna izvješća Sudačke komisije oko spornih situacija, ali sve je to samo dodatno unijelo zbrku. Packe VAR-u zato što se uključio, a nije se smio uključiti, iako odluka izravno utječe na rezultat. Zar ne bi trebala biti svrha VAR-a da upravo spriječi takve situacije, a ne da se strogo drži određene točke u kojoj se smije uključiti?

Tu su i povlačenja krivih linija kod zaleđa, nejasni kriteriji gdje primjerice očit prekršaj Ademija u Puli kod pogotka Dinama nije pogreška jer se VAR nije trebao uključiti iako iz te akcije dolazi do pogotka, dok u sličnoj situaciji u Puli vlada drugačiji kriterij kod poništenog gola Hajduka zbog prekršaja Kalinića u napadu koji je usput rečeno bio puno manjeg intenziteta nego Ademijev.

Isto tako kriteriji kod kažnjivog i nekašnjivog igranja rukom u 16 metara, je li bilo namjere igranja rukom ili nije. Tko to namjerno igra rukom u svom kaznenom prostoru? Pa onda imamo dva vrlo slična, gotovo identična slučaja gdje jednom kazneni udarac je, drugi put nije i sve to dodatno unosi zbrku i zabunu u javnosti čime se samo stvaraju dodatni problemi.

U dosta situacija stječe se dojam kako bi suđenje bez VAR-a bilo daleko lošije, a neki klubovi po defaultu oštećeni. Činjenica je da VAR olakšava sucima posao i smanjuje broj pogrešaka, ali to ne znači automatski da bi Hajduk danas imao deset kaznenih udaraca manje jer su suđeni nakon VAR intervencije. Još veća činjenica je da suci znajući da imaju VAR iza leđa puštaju akciju dalje i pouzdaju se u pomoć znajući da će dobiti priliku za nešto dosuditi ako se i dogodilo.

VAR je svakako od pomoći i treba ga se koristiti. Ne bi se trebalo držati strogo onog što je na papiru kada se govori o VAR protokolu, ako je nešto prekršaj, onda je prekršaj svakako, nimalo zgodno ne izgleda kada se obrazlaže kako je pogreška zato što se VAR uključio i sankcionirao nešto što je trebalo sankcionirati. Nema smisla i nema logike, on je tu da se koristi kako bi se smanjio opseg pogrešaka koje utječu na ishod susreta, a ne da se koristi samo kada mu se upali mala zelena lampica da se smije koristiti.

Da bi nam svima završnica sezone bila ugodnija i ponajprije čista, potrebna je suradnja svih. Sudačka komisija bi trebala pokazati malo više fleksibilnosti i osjećaja, uključivanja zdravog razuma u odlučivanju, a ne se robotizirano držati točaka koje stoje na nekom papiru. Suci nemaju pravo na padove u formi, moraju biti pravi u završnici sezone, klubovi malo manje paranoični i nervozni jer su upravo oni ti koji kreiraju i mišljenje dijela navijača, a dobro znamo da je dobar dio povodljiv i vjeruje u crno ili bijelo, ovisno kako u kojem slučaju odgovara i tko servira informaciju.

Imamo sjajnu završnicu sezone, onakvu kakva se godinama zazivala, igra se dobar nogomet i nadajmo se da ćemo nakon zadnjeg kola pričati o tome kako je najbolji prvak, bez ikakvih repova, povlačenja linija, zbrajanja pogrešaka po klubovima i slično.

FOTO: Luka Stanzl/PIXSELL