Na današnji dan: Tuga i bol u Beču

Tko zna, možda bi deset godina prije Rusije već slavili zlato i Modrić, Rakitić, Nikola Kalinić i Ćorluka ne bi svoj ulazak na veliku reprezentativnu scenu pamtili po tragediji, već po velikom uspjehu da se nije dogodila ta Turska i taj 20. lipnja 2008.

Začetak generacije s nekoliko igrača zbio se baš nakon SP 2006. kad je Slaven Bilić u reprezentaciju gurnuo nabrojane, nove i mlade igrače uz Eduarda, pa čak i mlađahnog Marija Mandžukića.

Potpomognuti senatorima iz obrane pa i Kranjčarom, Srnom, Olićem, Petrićem u najboljim danima uz vodstvo beskompromisnog Nike Kovača, Hrvatska je u tim kvalifikacijama i na tom Euru u Austriji i Švicarskoj djelovala sjajno.

Kvalifikacijska grupa odrađena je s dva trijumfa nad mrskim Englezima, prije turnira tešku ozljedu doživio je Eduardo, ali to kao da uopće nije sputalo Hrvatsku.

Na samom turniru prvo je u Beču pao domaćin preko Luke Modrića iz penala, a onda i velika Njemačka golovima Olića i Srne. U susretu za prestiž Ivan Klasnić srušio je i Poljake pa se već sanjala medalja.

Hrvatska je bila na rubu polufinala, nikad bliže nakon 1998. i neće biti bliže do te 2008. Valjda je sve u tim osmicama, sve se događa u pravilnim razmacima. Ždrijeb nas je vodio na Tursku, dobru momčad, ali nikako favorita protiv ovakve Hrvatske.

Nakon 119 minuta muke i praznih mreža te jedne pogođene grede sve je proključalo. Modrić je dohvatio jednu loptu na desnoj strani kaznenog prostora, Recber Rustu je istrčao, a maestro ubačajem poslužio Klasnića koji zabija glavom.

Hrvatska se "zacrvenila" od baklji i petardi, čule su se na moru i brodske sirene između urlika nacije u transu, ali ubrzo je crvenilo postalo ono tursko, a na hrvatskim licima crvenilo očaja, zbunjenosti i nemoći.

Bilić je gol proslavio te je tražio zamjenu koja bi "potrošila" vrijeme, ali bilo je prekasno. Hrvatsku koja se nije ni snašla u zanosu kaznila je jedna duga lopta i pomutnja. Rustu je ispucao, u sudaru dva hrvatska igrača u skoku loptu je dohvatio Semih Sentürk.

Uslijedio je volej u gornji dio Pletikosine mreže i delirij kod Turaka te očaj kod Hrvatske, samo dvije minute nakon Klasnićevog gola, u drugoj minuti nadoknade drugog produžetka.

Premda je ostalo izvoditi udarce s bijele točke, šanse nije bilo. Promašio je Modrić pa Rakitić i Petrić, zabio je samo Srna i Turci su otišli na Nijemce u polufinalu.

Finale su na kraju odigrale Španjolska i Njemačka, ista ona koju je Hrvatska tako deklasirala u skupini. Činilo se, nikad bolja šansa za ponoviti broncu iz Francuske.

Na neki način tu je generaciju obilježio taj poraz, ali srećom su se Modriću, Rakitiću, Ćorluki i društvu priključili neki novi igrači svjetske klase, stariji dio ove poražene momčadi ispraćen je u mirovinu i dogodila se Rusija.

No, za neke, posebno one mlađe navijače ta večer u Beču i Sentürkov pogodak ostat će definirajući trenutak u njihovom odgajanju i shvaćanju nogometa i života. Kako ti u jednom trenutku sve daju i čini se da si na vrhu svijeta, a samo trenutak kasnije sve padne u vodu.

Sažetke te utakmice, ako danas imate želje i želuca, pogledajte ovdje.