Vratio nam se HNL - bez iznenađenja, bez nadogradnji i sa starim manama i vrlinama

Napokon smo dočekali i novu sezonu HNL-a, ovaj put sa sponzorskim predznakom i punim imenom SuperSport HNL. Iza nas je prvo kolo sezone za koju je dojam u pauzi bio da se nikad željnije iščekuje, što zbog uzbudljive prošle sezone, što zbog novog bogatog TV ugovora koji je obećavao financijsku stabilnost klubova, ali i brendiranje lige i podizanje svega onoga što ukrašava proizvod oko smog terena.

Dobili smo i novi program, MaxSport koji je osnovan samo za prijenose domaćeg nogometa, ali nakon pet utakmica prvog kola možemo reći da je manje ili više sve ostalo isto - odnosi snaga, kvaliteta nogometa, trzavice oko suđenja i veliko siromaštvo u produkcijskoj i marketinškoj pratnji samog nogometa.

Teren

Momčadi su u ligu uskočile nakon kratke pauze od prošle sezone i s malim periodom priprema od oko mjesec dana. Do kraja prijelaznog roka ostalo je mjesec i pol dana, momčadi su još u izgradnji i osim Hajduka i Dinama za sve je ovo bila prva utakmica sezone.

Kad se sve to uzme u obzir i nismo mogli očekivati spektakularan nogomet niti smo to dobili, ali ipak ostaje dojam kako je kvaliteta odigranog bila na zadovoljavajućoj razini. Prva četvorka je upisala pobjede, Hajduk je to napravio s najmanje stresa, a u onoj petoj utakmici Slaven je Varaždinu pokazao da mu za razinu više ipak treba još toga.

Po viđenom na terenu, čini se kako su kvalitativni razredi na tablici ostali isti i kako velikih skokova ili padova neće biti. Dinamo je apsolutni favorit i s njim u utrku za naslov mogu tek Hajduk i eventualno Osijek kojem je ipak možda realnija borba za treće mjesto.

Dinamo je s pola sata do kraja prvog dijela protiv Lokomotive, kao i onih početkom drugog protiv Hajduka pokazao da na svom maksimumu ima tempo koji nitko ne može pratiti, ali isto tako u ostalih 120 minuta te dvije utakmice da ima i problema i da ne može ni sam držati tu razinu u ovoj fazi natjecanja.

Hajduk je pokazao kontrolu susreta protiv slabijeg protivnika, ali i opet neke boljke stvaranja prilika i sporijeg protoka lopte na organiziranu obranu. Osijek je dobio Diona Drenu Belju, ali i ostao sa starim problemima u izgradnji napada gdje nedostaje prodornost bokova.

Rijeka je od vodećih doživjela najveći redizajn, što po pitanju kadra, ali čini se i po pitanju stila nogometa. Tomićev run&gun zamijenili su pokušaji kontrole, ali i zasad manjak talenta u napadu pa smo protiv Šibenika dobili dosta dosadnjikavih 90 minuta.

Rijeka ima velikog prostora za napredak, što po pitanju oporavka ozlijeđenih, što po pitanju uigravanja i pronalaska forme za napadačke vedete, ali u tom procesu mogla bi po prikazanom već za nekoliko tjedana biti van Europe i kaskati za vodećom trojkom.

Iza njih svoj razred čine Lokomotiva i Gorica, premda Lokosi po prikazanom u prvom susretu, pogotovo na početku, a i po činjenici da su već cijelu jednu sezonu skupa, uigraniji i iskusniji, možda i mogu zaprijetiti Rijeci dok se ona slaže.

Gorica je također doživjela veliki redizajn, ali nova imena još nismo vidjeli u punom opterećenju. Samir Toplak odlučio se uglavnom na igrače koje poznaje od prošle sezone i Gorica je Osijeku solidno parirala i pokazala da će i dalje biti nezgodna ekipa sredine tablice.

To se ne može reći za one iz donjeg doma. Šibenik, Slaven, Varaždin i Istra 1961 odlučivat će o ostanku i ispadanju, a nekako najviše zasad su pokazali Šibenik, koji se dobro nosio s inertnom Rijekom i u dosta promijenjenom kadru najavljuje ipak oprezniji stil igre, i Slaven koji je protiv Varaždina jasno očitao razliku HNL ekipe i one koja bi to tek trebala postati.

Posljednja mjesta zasad su tako po viđenom rezervirana za Varaždin i Istru. Varaždinci imaju adut uigranosti i kontinuiteta ekipe još od ispadanja 2021., ali trebat će im barem još nekoliko pravih, iskusnih klasičnih HNL igrača. Istra se dosta pomladila, ali ima trenera s idejom. Koliko će tu ideju biti moguće sprovesti u djelo s ovim kadrom i pritiskom borbe za ostanak, ostaje za vidjeti, ali protiv Hajduka u prvom dijelu bilo je naznaka pozitive.

Suđenje

Ah, stara boljka i najlošiji PR za ligu. Već u prvom kolu vidjeli smo dva velika okršaja stožera i sudaca, jedan verbalni i jedan fizički, prepucavanja preko medija oko "kmečanja" i "oštećenja", nekoliko spornih VAR odluka i jednu utakmicu gdje VAR-a nije ni bilo.

Odmah na otvaranju u oko je upao različit kriterij u odnosu na Superkup, ali i na smjernice oko intenzitetu prekršaja u kaznenom prostoru, što u napadu, što u obrani.

Moglo se primijetiti da su suci dosta laki na žutim kartonima kojih je pokazano 23 u pet utakmica uz dva crvena. Isto tako, poništen pogodak Sandra Kulenovića nakon jednog sudara u kaznenom prostoru i prekršaja u napadu bio je predmet omanje rasprave, a pravi spektakl slijedio je u Osijeku.

VAR je pomoć i dobra stvar za nogomet, ali ne može biti alibi. Ne može se dogoditi situacija u kojoj sudac odluku na terenu preokrene za čitavih 180 stupnjeva, kao da je ama baš sve krivo vidio pa od žutog za simuliranje dođemo do penala pa žutog za obrambenog ili od situacije gdje nije niti sviran prekršaj dolazimo do direktnog crvenog.

Takve razlike u procjenama samo bacaju sumnju na sposobnost naših sudaca da dobro procijene situaciju na terenu i ispada da VAR sudi umjesto njih, a zbog toga se samo dižu tenzije pa smo i čitali što smo čitali između Bjelice i Črnka.

Dalo bi se i raspravljati o penalu za Osijek jer prema izjavama i definiciji Bruna Marića o "tankim penalima", ta odluka na Belji prošle sezone ne bi trebala biti preokrenuta. Što, naravno, ne znači da je Beljo simulirao jer kontakta je bilo. Čini se kao da hrvatski suci idu s odlukama iz mlakih alibi sviranja u ekstreme kad se u trenutku pogube, a sve to u želji da ne uvrijede nikog. Na kraju se dogodi baš to i podizanje tenzija, što svakako nije dobro.

Šlag na tortu stigao je u Puli gdje već u prvom kolu imamo utakmicu bez VAR-a. Igor Pajač bio je osuđen sam na sebe i to je odradio vrlo dobro, iako će se pričati o golovima Hajduka. Duel Melnjaka i Luke Bradarića u akciji prije prvog gola po kriteriju s utakmice Dinamo-Lokomotiva možda bi se poništio, a VAR ne bi mogao provjeravati korner kod drugog gola, premda se i o tome raspravlja.

Bilo je tu još nekih situacija poput padova Hajdukovih igrača u 16 metara ili Livajine ruke koja samo srećom nije rezultirala golom, spornih odluka oko puštanja prednosti ili žutih kartona i to na svim utakmicama.

To još jednom baca sumnju na sudačku organizaciju i dosta šteti proizvodu jer jedan dio tinte u osvrtima na prvo kolo sigurno se troši i na to. Čak i sam nedostatak VAR-a u Puli u jednu ruku ruši regularnost jer taj susret nije odigran u uvjetima kao ostali i tek je sreća što sporne odluke nisu jasne i očite greške nego nešto u domeni famoznog slobodnog sudačkog uvjerenja.

Prijenosi, TV, marketing

Tu se od novog vlasnika prava i mnogo izdašnijeg ugovora te osnivanja nove televizije očekivalo mnogo, a dobilo se ništa. MaxSport, kanal osnovan samo za potrebe HNL-a i kasnije nižih liga odradio je minimum minimuma - jednu emisiju u petak i pet prijenosa.

Od specijalizirane televizije očekivala bi se veća popraćenost, više specijaliziranih emisija, interaktivni sadržaj, bolja grafika i obogaćivanje prijenosa nekakvim podacima i zanimljivostima koje ionako kruže u javnom prostoru kad se raspravlja i piše o HNL-u, ali toga nije bilo.

Ne samo da nije bilo dodatnih statistika ili javljanja s terena ili dodatne emisije, u petak smo vidjeli i probleme u tonu i prijelazu sa studijske emisije na reklame i uživo na stadion. Greške se događaju svakome, ali kad ih pribrojimo sve skupa mlakom općem dojmu, one su izraženije.

Naravno da postoji vrlo moguće opravdanje i objašnjenje. Ugovor je sklapan jako kasno i sve je dogovarano u zadnji tren. Čak dva ili tri tjedna prije Superkupa nije se znalo što i kako pa j sve ovo u neku ruku i normalno za porođajne muke jednog novog kanala i novog projekta.

Zato sve i izgleda "sklepano" u nekoliko tjedana, što vjerojatno i jest, ali kroz mjesece do napretka doći mora. HNL budi najveće zanimanje u posljednjih nekoliko godina i prva bi šteta bila da se to logistički ne isprati i ne oplodi na pravi način.

A posebna priča kod toga su društvene mreže i video materijali. Što se događa oko toga, kakve su restrikcije i planovi ne znamo, ali vidimo završni proizvod koji je ispod svakog standarda.

Službeni Instagram SuperSport HNL-a nemamo, službeni Twitter i Facebook profili objavljuju po jednu objavu dnevno s rezultatima utakmica i četiri fotografije.

Najbolje akcije, službeni hashtag, tekstualni prijenosi, najave, reakcije, izjave, crtice iz povijesti ili statistike? Zaboravite.

Nemamo čak ni službeni YouTube kanal gdje bi se mogli pogledati i preuzeti sažeci utakmica, osim na portalu koji je u vlasništvu i vlasnika prijenosa. YouTube ima svoju sagu, netko je pokušao napraviti lažni kanal koji izgledom gotovo pa potpuno odgovara onome kako bi izgledao pravi, ali je nakon jednog dana ugašen zbog kršenja prava.

Naravno da je odluka što i kako s video sadržajima iz utakmica i prijenosa potpuno u domeni vlasnika prava i on s tim može raditi što želi, ali ovakve odluke ili nedostatak istih po pitanju aktivnosti je porazan.

Dobru riječ o HNL-u tako i dalje šire ljudi koji na svoju ruku raspravljaju o utakmicama i mediji koji izvještavaju, ali svi skupa od službenih kanala dobivaju jako malo podrške. Uz neke objektivne probleme na terenu, stadionima i suđenjem, pitanje je koliko će ta dobra volja zajednice oko HNL-a trajati jer novih projekata i pokušaja animiranja postojeće publike ili približavanja novoj nema ni na vidiku.

A to je prava šteta jer HNL nam se napokon vratio. Sa svim svojim vrlinama i manama, ali naš je i drugi nemamo.

FOTO: HINA/Marko MRKONJIĆ