Vrijeme je za rastavu braka, koliko god ona ružna bila

Već nekoliko utakmica u nizu Nenad Bjelica dajući izjave nakon susreta odaje dojam očajnog i utučenog čovjeka. Nema tu više ni onog bijesa ni ljutnje na sebe, igrače ili suce koji su ga krasili u prošle dvije sezone kad se Osijek borio za sam vrh, pa i na samom startu ove sezone.

Rezigniranost i tuga vjerojatno su nešto najgore što se jednom nogometnom klubu i momčadi može dogoditi. Stanje je to u kojem je očito točka pucanja već odavno prošla, a sve skupa izgleda samo kao da se čeka neizbježno i najmanje bolan način da se sve presiječe.

Kao neke veze i brakovi kojima je odavno prošao rok trajanja, tako sd izgledaju Bjelica i Osijek. Poraz od Lokomotive možda se još mogao pripisati europskim obvezama i umoru, ali nakon uzvrata protiv Kazahstanaca pa blijedih partija protiv Slavena i Istre, jasno je da je kraj blizu.

A to je tek kulminacija svega što se kuha već mjesecima, trebao je samo jedan okidač i ispušni ventil da krene urušavanje kule od karata. Negdje putem Bjelica je u odnosu sa svima prošao granicu nakon koje nema povratka, kako s Upravom, tako i s navijačima.

Nije sad ni važno tko je kriv, vjerojatno kao i u svakom odnosu, pogotovo onom koji ne funkcionira svi snose svoj dobar dio krivice i loše volje. Ostaje na kraju ipak dojam da je Bjelica u onome što mu je bila i najjača strana, toj poziciji alfe i omege u Osijeku i u stavi "mi protiv svih neprijatelja" pretjerao i počeo se više baviti svime pomalo, a premalo samim terenom.

A to ovakva momčad ne može podnijeti, pogotovo ne Bjeličina momčad. Njegov stil dosta umara i vrlo je zahtjevan i psihički i fizički i traži da se u sve ulazi na 120 posto. U svaki duel, u svaki sprint, stil je to u kojem vam treba iznimna mentalna snaga jer često se utakmica i sezona svedu na nekoliko situacija kad lopta treba otići na vašu stranu.

Bjelica treba da ga momčad slijepo slijedi, vidjelo se to zimus kad mu je umrla majka pa je Osijek u utakmici protiv Gorice bez glavnog trenera na klupi izgledao blijedo, kao krdo bez pastira. Posložio si je momčad tako, od svojih vojnika koji trpe kad trpi i on.

A kad je puknulo u odnosu njega i Uprave, tu je već moralo biti jasno da vrlo vjerojatno popravka nema. Sve nakon toga je samo izigravanje nekakvog ponosa i možda je Bjelica cijelo vrijeme u pravu i možda još nije otišao na proljeće ni sad jer je zbog svog ega, ali i sportske drskosti i ponosa čvrsto uvjeren da će se iz ovog izvući, ali netko će ponos morati progutati.

Prema onome što se da pročitati iz medija, a i iskustvu rastanka s Dinamom, Bjelica i stožer su skupi i tvrdi pregovarači. Sve skupa košta oko milijun eura godišnje, a Bjelica kao šef čitave sportske strukture vjerojatno ima vrlo jak ugovor i raskid bi sad jedne ili druge, a možda i oboje koštao mnogo.

No, sve u svemu čini se da mađarski vlasnici moraju sjesti za stol s trenerom, povući pokojeg odvjetnika i odraditi tu rastavu braka. U početku je čak i bilo simpatično kako je osječki trener stigao u klub kao onaj koji će ga podići na veću razinu, kao simbol otpora Dinamu i "odbjeglo zlato" Zdravka Mamića.

U svojim ispadima prema "korporaciji", Savezu, medijima i sudačkoj organizaciji potvrdio je kao nekadašnji čovjek iznutra da sve naše sumnje nisu neosnovane - sve se vodi iz jednog centra moći. Možda je to i najveća ostavština ovog mandata, to što je u javnost Bjelica kao nekadašnji Mamićev suradnik iznio dobar dio prljavog veša i stvari koje su se nekad etiketirale kao teorije zavjere i kmečanja onih s juga.

Koliko god Bjelica tu ispadao licemjeran, sigurno je u jednom dijelu bio u pravu, kao i u onom dijelu odnosa s Upravom gdje je zaista mora sve sam. Bio je jedini branik kluba i njegova najveća zvijezda koji se morao baviti omladinskom školom, prvom momčadi, medijima, sportskom strukturom i odnosom s instancama Saveza, a vjerojatno je trebao i pogledati koji nacrt Pampasa, da karikiramo.

U svemu tome logično je da je pregorio. Pukao je odnos s Upravom, potom i s navijačima, a čini se da puca i s momčadi. Jer nije logično i karakteristično za Bjeličine ekipe da se događaju takvi vezani raspadi i padovi koncentracije poput Nejašmića u Kazahstanu pa Lokomotive u 10 minuta pa uzvrata protiv Kizilžara. To je znak da momčad psihološki puca u ključnim trenucima, a iz krize se ne zna izvaditi.

Sve to ukazuje na jednu stvar - ovaj brak je gotov. I trebalo bi ga i službeno razvrgnuti prije nego što krenu patiti djeca - rezultat i momčad. A čini se da su već dovoljno propatili, ispadanje iz Europe protiv anonimaca i već potencijalno pozamašni minus za Dinamom i Hajdukom u HNL-une bi preživjeli ni mnogo veći treneri.

FOTO: NK Osijek