Jakobušić si je tjeranjem Valdasa potpisao ultimatum: 'Prvaci ili mrtvaci!'

Hajdučki puk nemilo je u ponedjeljak iznenadila vijest o tome da je s Valdasom Dambrauskasom raskinuta suradnja. Reakcije na društvenim mrežama uglavnom su varirale između bijesa, nezadovoljstva i nevjerice uz gomilu poruka podrške Litavcu te tek pokoju podršku ovakvoj odluci.

A odluka je iz više razloga čudna, pogotovo njen tajming i s potpunim pravom se većina navijačkog korpusa osjeća izdanim. Oni su, naime, očekivali i vjerovali da je ovaj Hajduk Lukše Jakobušića nešto drugačiji od svih onih prethodnih.

Svi smo, vjerujem, od Hajduka u prošlih 15-ak godina navikli na stihijska rješenja, na velike najave i euforije koje se brzo ispušu, a onda slijedi dobro poznati recept - pad trenera, lutanje, prekrajanje ekipe i na kraju krah rezultata uz smjenu čitave organizacije pa opet sve iznova.

I zaista se činilo da je ovaj Jakobušićev Hajduk nešto drugačiji, da se gradi nešto na zdravijim temeljima i dugoročno održivo, a dobrim dijelom ovakvom odlukom o otkazu Dambrauskasu to je povjerenje prekršeno i izdano.

Litavac je u nepunih godinu dana na klupi Hajduka prosječno osvajao 2.03 boda po utakmici, a kad gledamo samo HNL, osvajao je iznimno dobrih preko 70 posto bodova. Nakon tko zna koliko vremena potukao se s Dinamom za titulu do predzadnjeg kola, a donio je i trofej u vitrine.

Ako trener s takvim životopisom i uspjesima u relativno kratkom vremenu u Hajduku - a ktome je još obožavan kod navijača uz dojam da je istinski živio Hajduk i imao "ono nešto", onu emociju koja se posebno cijeni - nije dobio povjerenje za prebroditi prvu krizu, onda se postavlja pitanje je li išta drukčije nego prije?

Jakobušić se ovim potezom dobrim dijelom pokazao kao populist. I prije je u njegovim nastupima bilo doze toga da se mnogo priča, ali nakon gotovo dvije godine stolovanja i nema baš mnogo toga za prikazati po pitanju napretka Kluba.

Financije su na staklenim nogama i morat će se krpati prodajama kad već nema Europe, infrastruktura na Poljudu i dalje je ispod svake razine, kampa i dalje nema, marketing i omladinska škola svakako napreduju, ali i u području rada s mladima u zadnje vrijeme bilo je velikih odlazaka i udaraca.

Pa i po pitanju onoga što je u Hajduku uvijek sveto - stajanja u zaštitu navijača i odnosa s HNS-om nema gotovo nikakvih pomaka. Dojam je da se sve stavilo u službu rezultata prve momčadi i na kraju ostaje jedna bolna istina: Sva ta euforija, broj članova i pretplatnika, osvojeni Kup i borba za titulu počivali su na radu Dambrauskasa i neviđenoj "ludoj glavi" Marka Livaje.

Jer ako je Valdas odgovoran za krizu rezultata i šest poraza u zadnjih osam utakmica, onda je zaslužan i za sve ono što se događalo prošle sezone i za zapravo jedine opipljive rezultate s kojima se Jakobušić u svom mandatu može podičiti, trofej i vjera u napredak.

Najavljeno je bilo da će ovaj prijelazni rok biti drukčiji od ostalih, Jakobušić je tvrdio da je prvi cilj ostati na okupu, a to znači da vjeruje kako s ovom momčadi može u bitku s Dinamom.

I u tome zapravo sve počinje i završava - zaboravite dugoročni rast i strategije, posve je jasno da je Jakobušićev prvi i jedini cilj da se za njegova vladanja osvoji titula. Neki će to nazvati ludom ambicijom kakva Hajduku treba, drugi megalomanstvom i egoizmom.

I kad se na stranu makne činjenica da Dambrauskasu nije pružena šansa da se iskopa iz krize rezultata, krize igre i manjih lutanja u rosteru, kad zanemarimo (a ne bismo trebali jer Hajduk nije tek firma, već klub koji se diči time da je moralno ispravan i korektiv ostalima) s ljudske strane upitan način otkaza koji se danima pripremao kroz maliciozne tekstove u bliskim medijima, ostaje tek jedna istina: Jakobušić se iz ove sezone vraća sa štitom ili bez njega.

Sljedeći trener bit će već četvrti ozbiljniji u mandatu predsjednika zanemarimo li Harija Vukasa i očito privremenog Boru Primorca. Sa sljedećim se ne smije pogriješiti jer sam Jakobušić je postavio takve standarde.

"U javnosti se stvorila slika da je drugo mjesto realnost za nas u ovoj sezoni. Možda je to i točno, međutim mi se s tim nećemo i ne možemo zadovoljiti. Drugo mjesto tek treba izboriti, a Klub mora težiti najvišim ciljevima. Ponavljam, u tom kontekstu treba gledati ovu odluku, jer naše nije samo da rješavamo nego da i predviđamo probleme."

Očito je Jakobušić duboko uvjeren da Hajduk ove sezone može i mora biti prvak usprkos ovakvom Dinamu. I premda to "nitko normalan" ne može garantirati, očito će u potragu za jednako hrabrim i ludim trenerom kao što je i on sam.

Da je situacija drukčija, možda bi i Dambrauskas dobio kredit koji je zavrijedio da se iskoprca iz situacije. No, Jakobušić očito smatra da si ne može priuštiti povećanje minusa za Dinamom i da mora reagirati čak i prije nego što situacija postane alarmantna, odnosno po svojim riječima mora "predviđati probleme."

To je od njega kao čovjeka koji donosi odluke sasvim legitiman stav. No, mora napokon svoje riječi opravdati djelima i uspjesima. Ako mu nije bio dovoljno dobar trener koji je završio tijesno drugi i osvojio Kup, onda je letvica na tituli i ništa drugo nije zadovoljavajuće.

A onda na takvom standardu moramo držati i samog Lukšu. Propadne li i sljedeći eksperiment, teško je zamisliti scenarij u kojem će se moći oprati i krenuti u treći pokušaj. Dobar dio mostova i pozitivne energije kakvu je Hajduk imao na ljeto ovim je potezom već spalio.

Postoji velika opasnost da se Hajduk vrati u kružni tok, ako tamo već nije skrenuo. Žmigavac se dao, ostaje tek vidjeti može li Jakobušić izvući nekog zeca iz šešira i pokazati da nije tek jak na praznim riječima.

Ili da sve ovo jednostavno svedemo na jedan navijački slogan: PRVACI ILI MRTVACI! 

FOTO: HINA/Mario Strmotić