Dica koja žive za Hajduka

Prije nešto više od godinu dana, sjetit ćemo se, širila se priča kako je situacija loša u Hajdukovoj Akademiji i kako najveći talenti bježe. Nisu se tad potpisali ugovori s Marko Brkljačom koji je otišao u Dinamo početkom lipnja prošle godine traganjem za većom minutažom, otišao je i Luka Kapulica te potpisao za Goricu, a Roma je došla prije njih s ponudom za Matu Ivkovića na čijem je Hajduk zaradio dosad oko 600 tisuća eura. Ispalo se i od Atletico Madrida u nokaut fazi Lige prvaka nakon nesretnih jedanaesteraca, a na to se kod nekih gledalo kao tragediju i kao da se ta Liga prvaka igra svaki dan. Podsjećamo se na ovo čisto iz razloga koliko su svi koji su kritizirali rad u Akademiji bili u krivu.

Igraj na Hajduk - Varaždin SuperSport HNL-a na SuperSport.hr (18+ Igraj odgovorno)

Hajdukove mlađe kategorije uspješne su na svim razinama. Pioniri su osvojili naslov, a kadeti i juniori su u borbi za naslov. Juniori su bili dvije godine zaredom prvaci, jedna titula im je odnesena za zelenim stolom, a velika je vjerojatnost da će taj uspjeh ponoviti i ove godine. Godinama je taj mentalitet pobjednika nedostajao u cijelom Hajduku, a sad se ponovno odgaja od malih nogu.

Davno je pokojni trenerski velikan Stanko Poklepović izjavio: "U hrvatskom jezikoslovlju nema atributa kojima se može objasniti veličina Hajduka. Hajduk je ne samo vječan, Hajduk je neuništiv!"

Baš ta njegova rečenica kao da je zazvonila u klubu nakon godina neuspjeha i luzerskog mentaliteta započetog pričom o poniznosti, koja zapravo nikad nije ni bila dio hajdučkog mentaliteta. Hajduk je sve svoje uspjehe i povijest mogao zahvaliti glavnoj vodilji „prkos moćnome, zaštita slabome!“ pod kojom su padali brojni europski velikani zbog kojih su Bijeli stekli status velikana na Starom kontinentu. „Junaštvo, čojstvo, poštenje, drugarstvo“, te prkos, ponos i nepriznavanje nikom da je bolji, to su dijelovi mentaliteta sa začetka kluba, 112 godina stari.

Pa te dvije glavne misli vodilje, ovu pokojnog Špace i ovu kultnu iz Velog mista koja se urezala u identitet kluba, vraćaju se na velika vrata prvenstveno od tamo gdje su i nastale. Izvornost Hajduka uvijek je bila njegova Akademija, škola nogometa koja je davala cijenjene trenere i igrače. Pa se ta povijest baš ponavlja posljednjih godina u klubu, a rezultat toga je finale Lige prvaka mladih.

„Bili tići“ su dosad redom izbacivali Šahtar, Manchester City, Borussiju Dortmund i sad Milana u polufinalu Lige prvaka, a impresivnije još od imena klubova je i razina kvalitete uvjeta u kojima rade. Još jednu zrelu predstavu odigrali su mladići pod trenerskom palicom Marijana Budimira koji sa svojim stožerom kreira jednu od najljepših hajdučkih priča.

Baš one prethodno nabrojane vrijednosti su te koje Budimir i njegov stožer žive, a to su prenijeli i na djecu s kojom rade. Ljudi su to koji dišu i žive Hajduk od jutra do mraka, koji žrtvuju puno toga da bi sad uživali u uspjehu, a takvim ljudima su okruženi i u cijelom klubu.

Teško je uvijek bilo nekome tko ne osjeti tu emociju objasniti zašto je to tako i zašto su ljudi spremni na iracionalna djela kad je u pitanju Hajduk. Kako nekome objasniti zašto je Livaja odlučio ostati tko to ionako nikad neće shvatiti. Kako objasniti poteze oba Kalinića kod povratka u klub i raskidanje izdašnijih ugovora da bi se vratili kući. Možemo tako u nedogled sve i do navijača koji daju posljednji cent da bi pomogli klubu i pratili ga na pristupačna i najnepristupačnija mjesta.

U takvom okruženju jasno je i da će izrasti grupa momaka, a iza njih vjerojatno jedna za drugom koja u klub već dolazi s vrijednostima urezanim odavno. Pobjednici se stvaraju i rađaju, a Hajduk ima oboje u ovom slučaju.

Ako kome nije dosad bila jasna izjava predsjednika Lukše Jakobušića da „tko razmišlja između Hajduka i Gorice, treba ići u Goricu“ sad bi trebala biti. Kako stoje trenutno karijere onih koji su htjeli otići iz Hajduka već se pisalo, a jedan koji tad nije odbijao potpisati ništa bio je Rokas Pukštas. Dečko koji je u Hajduk stigao kao tinejdžer iz američkog Stillwatera. Impresivna volja, želja i glad za učenjem, radom i uspjehom dovela je ovog mladića do toga da je trenutno nezamjenjivi prvotimac kod Ivana Leke, a sad je sa svojom generacijom u Ženevi i stavlja konačan pečat na ono što je započeo s mlađim suigračima.

Njega istaknuti vrijedi iz nekoliko razloga, a jedan od tih je koji najbolje pokazuje jednu razliku u karakteru, odgoju i pristupu prema nogometu, a onda i prema klubu. Dok neki igrači kad bi došli do prve momčadi nisu ni pomišljali na povratak u juniore, on je neke utakmice sam tražio da igra iako je već postao standardni prvotimac. O njegovim tehničkim karakteristikama i divljenju ispisane su priče, a karakter koji ovaj dečko ima je nešto što se najviše ističe i to baš zato što je tu stigao „ka furešt“ i u nekoliko godina „posta domaći“. Od onih iskrenih suza dječaka nakon promašenog jedanaesterca protiv Atletica do finala u kojem želi "isplatiti svoj dug", iako je već puno napravio.

Nositelj tog pravog hajdučkog mentaliteta koji se dugo zazivao je cijela grupa od vratara Buljana, preko obrane Vuškovića, Jurića-Petrašila, bekova Hrgovića i Đolonge, veznih Kavelja i Skoke, krila Vrcića i Brajkovića te napadača Antunovića i onih koji su jučer ulazili s klupe od Nazora, Arkovića, Begonje, i Reića. Svi oni i oni drugi koji su igrali tijekom ove sezone i koji su dio ove juniorske momčadi od igrača do stožera nositelji su ideje koju navijači dugo zazivaju i nadaju se da će se raširiti po cijelom klubu.

Davno je Goran Ivanišević ispalio jednu od kultnih izjava 'da se nisan rodija Splitu bia bi k….', a Hajdukovi juniori su je digli na novu razinu. 'Oni su k… ,dobit ćemo ih ko i sve dosad' govori kakav je mentalitet Budimirove momčadi. Pobjednika koji žive Hajduk i njegovu ideju svaki dan, a one koji im se nađu na putu 'sataru'.